Broj 171

Izbori ili Sibicari i kibiceri

Otvoren je novi ducan!
Tu lopovi prodaju postenje!
Neki ga kupuju odmah,
neki - cekaju snizenje.

Izraz »posteni izbori« u normalnim zemljama je pleonazam. U Srbiji smo navikli na raznorazne prljavstine pa zato spoj »posteni izbori« ne primamo ni kao misaonu ni kao stilsku necistocu. Ako bi neki zakazani izbori bili pod senkom i najmanje sumnje to bi za normalnog coveka bio signal da ne ucestvuje u sprdnji bez kraja: oni koji se lopovski domognu vlasti na isti nacin ce je cuvati. A u Srbiji druzina koja ne samo da je sumnjiva da munta i muva nego je vec bila uhvacena u drskoj kradji - dobija priliku da organizuje novi lopovluk! Zaista fantasticno!

Vec samo cenjkanje sa tom druzinom oko tzv. fer izbornih uslova je besmislica: lopov ce pristati na onoliko postenja koliko ce mu ostaviti prostora neophodnog za novu kradju. »Poboljsani izborni uslovi« ne obecavaju da ce kradje biti manje, vec govore samo da ce lopovi morati da uloze nesto vise truda i spretnosti da izvedu i zamaskiraju kradju. A u ovoj zemlji lopovi se toliko osecaju sigurnima da ne vole da se zamaraju.

Kad jedan od visokih cinovnika vladajuce bratije kaze da ce izbori biti posteni jer, eto, »pristali smo i da dodju strani posmatraci« rec »pristali« nam, bez uvijanja i prenemaganja, kazuje da bi oni radije krali bez prisustva nadglednika, ali ce, sta da se radi, morati da se malo pomuce i da kradu malo sofisticiranije. Bilo bi cistije i zabavnije kad bi srpske izbore organizovao i izvodio nekada slavni »posteni lopov Bora«. Naravno, u toj predstavi ne bi bilo »vracke«, ali bismo uzivali u majstorovoj vestini.

Izbori, dakle, ne mogu biti vise ili manje ili manje-vise posteni (kao sto neka cura ne moze biti manje-vise trudna). Zasto neke opozicione partije ipak pristaju da ucestvuju u namestenoj igri? Odgovor lezi u fenomenu zvanom »tri sibice i kuglica«. Svi u ovoj zemlji znaju da je poznata coskadzijska igra simbol varancije i namestaljke, ali ta igra ipak ne izumire. Prevaranti znaju da ce se uvek naci dovoljan broj onih koji ce se, poneti tvrdom verom u svoja cula, upustiti u igru. A kibiceri ce samozadovoljno reci: »znao sam ja!«. Ali, i oni znaju da ne-ucestvovanjem nece moci da iskorene igru (a mozda to potajno i ne zele). Koliki ce biti broj ucesnika-sibicara a koliki ce biti broj kibicera pitanje je bez smisla. Jedino resenje je da se prevaranti najure sa scene.

Na marginama predizbornih plakata

SRBIJO, IZADjI!
(Iz mraka, kosmara i môra...
Izasla bih, rado,
al jos mi nije zora!)

SRBIJA (je) U PLUSU!
(Al zasto place?
Jer su joj plusevi
obicne krstace).

SRBIJA (je) U POKRETU!
(Ko ludak sto ne moze da nadje skras.
Dovedu nas do propasti
a onda nam prodaju spas!)

MOGUCA POSTIZBORNA PESMA:

Srbija je u potoku
i besomucno pere se...
Na celu joj - Vojvoda
i SeReSe!

Filosofija pokvarenog tramvaja

Verovatno ste iskusili cinjenicu da putovanje beogradskim tramvajem, sa cekanjem ili bez cekanja, sa kvarom ili bez kvara usput, od posla do kuce traje koliko srednje medjugradsko putovanje vozom u nekim tamo cudnim zemljama. Uzroke za ovu »situaciju koja prerasta u stanje« (kako rece jedan od srpskih vodja) neka potraze drugi, mene interesuju filosofske implikacije tramvajskog prevoza.

Svakako znate sta se zbiva kad se pokvari tramvaj? »Majstor« naredjuje putnicima da izadju, onda, kroz neodredjeno vreme, stize sledeci tramvaj. Spasenje? Ne, nego samo akumulacija nevolja. Jer, i iz ovog tramvaja putnici moraju da izadju da bi on imao snage da pogura onaj pokvareni. Ukrcavate se nekako u treci tramvaj koji (o cuda!) stize odmah. Ali, guranje sklopocije odvija se puzevskom brzinom, sa bezbroj zastajanja i filosofskim objasnjenjem vozaca: »Krenucemo kad krenemo! Sticicemo kad stignemo!«. I vi shvatite da je vas dan deo jednog sistema na koji ste pristali i apaticno prihvatate filosofiju »Stici cu kuci kad stignem!«. Filosofija pokvarenog tramvaja se sa dnevnog, mikro-plana, polako i neprimetno, prenosi i na makro-plan, na celokupan zivot koji stoji pred nama. A na ovom planu njeni »postulati« glase: »Zivimo kako zivimo. Mora da mora tako. Nekako cemo, ovako ili onako, proziveti svoje zivote«.

Miodrag Stanisavljevic


© 1997. Republika & Yurope - Sva prava zadrzana
Posaljite nam vas komentar