Izborni ulog
Srpskoj demokratskoj opoziciji nije prvi put da, zbog neravnopravnih izbornih uslova, odustaje od ucestvovanja na izborima. To se, iz istih razloga, desilo i u maju 1992. prilikom izbora za Vece gradjana Savezne skupstine. Ali, ovoga puta, za razliku od proslog, desava se nesto sasvim novo. Pre svega, prvi put se desilo da se opozicione stranke tako znacajno izmedju sebe razidju, sto se tice procene celishodnosti izlaska na izbore; a drugo, i jos vaznije, i one stranke koje prihvataju izbornu utakmicu 21. septembra, i one koje se uzdrzavaju, izlazu se, mada iz razlicitih razloga, rizicima ciji se ishod tesko za sada moze predvideti.
Vukov SPO, izlaskom na izbore stavlja na kocku mnogo vise nego sto je u ovom trenutku izgleda i sam svestan. U slucaju izbornog poraza, posledice pogresne procene bice znacajne i dalekosezne i po jedinstvo stranke i po njen prestiz u javnosti. Pod pretpostavkom da pobedi, ili bar postigne respektabilan uspeh, SPO ce hoces-neces morati da deli vlast sa SPS, pa cak, mozda, i sa Seseljem. A kada se jednom nadje u takvom drustvu preti joj opasnost da izgubi svaki ugled ozbiljne opozicione stranke. Naravno, u politici nema samo krajnjih resenja. Cak i da se u buducem parlamentu odluci za konstruktivnu ili radikalniju opoziciju vrlo je sumnjivo da nesto znacajnije moze da postigne, sem da nezapazeno tavori u senci svojih mocnih konkurenata.
Sto se tice dela demokratske opozicije koja ne izlazi na izbore, i za nju rizici nisu mali, bez obzira sto ce joj njena nacelna borba za ravnopravne uslove doneti mnoge moralne i politicke prednosti u javnosti. Postavlja se, medjutim, neizbezno pitanje - kako ce se ova opozicija poneti uskoro, kada se, zbog nelegitimnosti ovih septembarskih, budu raspisali novi izbori. Hoce li uspeti da angazovanjem raznih udruzenja, nevladinih organizacija, zainteresovanih grupa i obnovljenom voljom gradjana, stvori snazan demokratski blok sposoban da se odsudno ponese sa vladajucom koalicijom?
Tacno je da je u narodu zavladalo veliko neraspolozenje zbog neslavnog kraja Zajedno. Mnogi posmatraci svedoce da sada gotovo nijedan skup u gradovima i opstinama Srbije ne moze da prodje bez burnih izliva ovog nezadovoljstva, koje je na granici pravog vrenja. Medjutim, iskusniji politicari znaju da potencijal svakog gradjanskog protesta, pogotovo onog od zimus, nikada ne propada nepovratno, bez obzira sto se zavrsio razocaranjem. Posto svako nezadovoljstvo, po definiciji, nosi i mogucnost pozitivnog angazovanja, pitanje za opoziciju danas sastoji se u tome hoce li uspeti da tom vrenju da nov politicki smisao.
Socijalisti, dabome, trljaju ruke zbog sadasnjeg raskola u demokratskoj opoziciji. Ali, ako opozicionim strankama podje za rukom da, na osnovu realnog programa, obnove organizovanu gradjansku energiju, tada bi se zadovoljstvo socijalista vrlo brzo pretvorilo u nocnu moru.
D. I.
|