Izlazak ili bojkot: dilema coravog sokaka
»Srbijo, izadji!« »Bojkotujmo ove da bismo dobili nove izbore!« Na opozicionoj sceni Srbije sve se odvija kao na selskom vasaru - dva bleh-orkestra pokusavaju da nadjacaju jedan drugog. Medjutim, dilema izaci na izbore ili ih bojkotovati je dilema coravog sokaka. Zato sto nijedna od ove dve opcije nema narocitih izgleda na uspeh. Samo u slucaju da se cela demokratska opozicija saglasila ili oko bojkota ili oko ucesca na izborima bilo je sanse za uspeh (svejedno koje opcije). Ovako, ishod bojkota i ishod ucesca bice samo seme daljih svadja u opozicionim redovima - i jedni i drugi za svoj neuspeh ce optuzivati one druge. Slika je jasna kao na dlanu i unapred izaziva mucninu.
Obe opcije imaju svoje neprevladive slabosti. Slabost opcije »bojkotasa« definisao je, pre mnogo godina, iskoseni Erik Sati. »Pusite, dragi prijatelju - govorio je on - pusite inace ce to neko ciniti mesto vas!« Sto se doslovno moze prevesti sa »Ako ne glasate neko ce to uciniti mesto vas«. Gospodin Radmilo Bogdanovic, koji po prirodi posla zna te stvari, izjavio je da nije vazno sto neke stranke ne izlaze na izbore jer ce »gradjani ionako imati za koga da glasaju«. Sto ce reci: mozete vi da glasate ili ne glasate za koga hocete, glasovi ce biti pravilno rasporedjeni. Svaki clan stranke koja bojkotuje izbore verovatno vec ima svog dvojnika koji ce »obaviti gradjansku i patriotsku duznost«. Borba bojkotom protiv kradje, paradoksalno, pripomocice kradji.
Slabost onih koji izlaze na izbore lezi ponajprije u neodmerenoj veri u romantiku punih trgova. Od svih predizbornih obecanja Miloseviceva bratija ispunjava pouzdano samo jedno: ono da ce pobediti. Posto su nam obecali da ce nadmocno pobediti i posto su uvek dosad ispunjavali takva »obecanja« budimo sigurni da ni ovog puta nece omanuti. Izbori su za njih isuvise ozbiljna stvar da bi se mogli prepustiti tamo nekim glasacima. Koja bi ozbiljna despotija svoj opstanak prepustila nekim tricarijama kakve su »slobodno biranje« i »narodna volja«. Ta, hajte, molim vas!
Krkobabic-Dedojedic
Uvek pred izbore, iz tame anonimnosti, izroni moj omiljeni junak srpske politicke scene - gospodin Krkobabic. Obozavam ga isto kao (a i vise od) g. Mucibabica (uzornog hajduka, zastitnika sirotinje, srpskog Robina Huda) ili g. Munizabu (uzornog kandidata za predsednika drustva za zastitu zivotinja). Gospodin Krkobabic je najbolja ilustracija one stare, latinske, izreke koja veli »Nomen est omen«. Gospodin Krkobabic (onaj koji jede ili ubija babe?) predsednik je srpskih penzionera. (Kao takav trebalo bi da ima i dopunsko prezime - Dedojedic.)
Elem, g. Krkobabic-Dedojedic pozvao je, ovih dana, nase casne starine da »ne zaborave sta je sve vlada ucinila za njih« i da to imaju na umu kad se odgegaju do birackih mesta. Sto jes', jes', najbolji je SPS! A penzioneri su mu porucili: Iskalicemo zivotni bes - glasacemo za SPS!
Ljubisa Ristic, cekist
Koznjak i crne cizme,
na kacketu - srp i cekic.
Ne dam te, komunizme,
ja sam tvoj plameni cekist!
(Jutarnja pesma Ljuse Ristica)
Slusam na televiziji cekistu i komesara (sa cizmama sljastecih sara) Ljubisu Ristica kako oplakuje pokojnog Cau-Cau diktatora Rumunije. Svuda u nasem susedstvu komunizam je pao - objasnjava nam jasnovidi Ljusa - po diktatu spolja, ali u Srbiji se nije dao - spasila ga je - narodna volja! Da u Istocnoj Evropi nije bilo toliko brzopletih kapitulanata (i podmuklih ciasa) komunizam bi svuda oko nas jos cvao i mirisao. I kod nas ima onih koji bi, uz pripomoc ciasa, da sahrane zivi i zivotodavni komunizam, ali nece im to poci za rukom pogotovu sto cemo »ako bude srece uskoro dobiti jedinstvenu saveznu Sluzbu bezbednosti«. Kad po Jugi pocnu da spartaju cekisti-cizmasi razbezace se izdajnici i ciasi! Svakoj bolesti ima leka! Najbolji lek je - CEKA!
Seselj - klupoderski znajsa
Kako resiti problem stare devizne stednje? Isparcelisati Dedinje i placeve prodati novokomponovanim bogatasima. Kako resiti problem Kosova? Proterati 300 000 Siptara u Albaniju! Sta sa Crnom Gorom? Zavesti odmah vanredno stanje! Ko je protiv radikala? Proustaski lobi!
Vojvoda Seselj, dok si rekao cesalj, nadje resenje za svaki problem. Prijemcivost radikalizma lezi u psiholoskoj potrebi ljudi za brzim i lakim resenjima. Jednostavnost resenja i podmuklost idu zajedno, ali Srbima izgleda da to ne smeta: svi su sastojci dobri ako vode resenju.
Svet je lak za misljenje, porucuju nam Vojvoda i njegovi »mislioci« (sa cetiri razreda i velikim odmorom) koji se bez kompleksa upustaju u ostre rasprave sa tamo nekim doktorima nauka. I znaju da ce im mnogi dati za pravo: nepismeni, polupismeni i klupoderi imaju svoj ideal Znalca.
Srbi jos uvek imaju ogromno poverenje u samouke majstore koji umeju da »oprave sve«, u vidare koji lece bolje od »ckolovanih doktora«, u seoske namestace prelomljenih kostiju kojima ne trebaju »rengele«, u advokate-budzaklije koji umeju da dobiju svaku parnicu...
Zato radikali vele da svoju pobedu »njuse u vazduhu«. Ispitivanja javnog mnenja su skupa i nepouzdana. Pravim znalcima je dovoljno da »onjuse situaciju u vazduhu«.
Miodrag Stanisavljevic
|