Vojvodina pobeda ili Balada o gladnim mackama
Gledam izborne »mape« sa septembarskih izbora. Fantasticno: u odnosu na novembarske izbore leva koalicija i SPO su, gotovo svuda, u minusu, a Vojvoda - svuda u plusu! Jos fantasticnije: u tzv. slobodnim, setackim gradovima Vojvoda belezi vrtoglav prirast glasaca. U Zrenjaninu - novih 24 000, u Novom Sadu - visak od 5000, u Nisu - novih 28 000, u Cacku - prirast od 14 000, u Uzicu - preko 19 000, a u Kragujevcu je u plusu za 17 000. Sto je najgroznije, zbir Vojvodinih »pluseva« u nekim setackim gradovima duplo je veci od zbira »minusa« leve koalicije i SPO-a. Odakle li samo izviru!
Srbija se izgleda malo zbunila: tamo gde je, koliko juce, hitala u demokratizaciju zabasala je u - fasizaciju. Obrt kao u bulevarskim komadima. Tamo gde su gradjani setali - pobedili su oni koji bi da marsiraju i jurisaju. Uostalom, zimska parola »ajmo, ajde svi u napad!« dvosmislena je, mnogi su je, izgleda, shvatili doslovno.
Kako objasniti ovaj kosmar? »Narod je sazreo!«, ledeno i medeno nam pojasnjava Vojvoda.
Rec »demokratija« je, za mnoge Srbe, lepa rec ali je to nesto - sto se ne jede. (Mada su se mnogi koji su se predstavljali kao susti demokrati medjusobno klopali u slast - setnje, ocito, pojacavaju kanibalske apetite.) Vojvodin demagoski program »u 100 tacaka« pao je na dobro tlo. »Program u 100 tacaka«, eksperimentalno potvrdjen u Zemunu, u stvari je »program za 100 gladnih macaka«. Gladnim mackama, naime, svejedno je kako ce doci do hrane.
U vreme kad su u Srbiji crkavice od plata i penzija stizale sa zakasnjenjem od nekoliko meseci, lideri tzv. demokratske opozicije uzivali su u slastima sopstvenih tastina i takmicili se u smisljanju spletaka. Svaki zitelj Srbije, gurnut u kosmar prezivljavanja, mogao je da im postavi Hamletovo pitanje: sta su oni narodu i sta je narod njima? Prosta narodna mudrost »gde se dvojica svadjaju treci se koristi« stupila je u dejstvo. Srbija je zemlja plitkih, ali okrutnih mudrosti.
»Fasizam« je hororicna rec, ali u stravi i uzasu svakodnevice najlakse se prolazi pored reci. Srbi, izgleda, imaju potrebu da sopstvenim iskustvom provere neke stvari koje su drugi iskusili. Preko milion Srba misli da je ideja Velike Srbije (koja po najnovijoj vojvodinoj kartografiji treba da se granici sa Velikom Nemackom) i koncept malih ali jednakih i redovnih porcija (s kazana) i nisu tako losi. Preko milion (milion i oho-ho) Srba smatra da trecina stanovnika ove zemlje koji nisu »nasenci« predstavljaju najvazniji prirodni resurs. Taj resurs nije u zemaljskim dubinama ili u tami suma - on je tu, u komsiluku, nadomak oka i ruke. Program u 100 tacaka za 100 gladnih macaka racuna na ociglednost i dohvatljivost plena. Gladne macke nemaju ni vremena ni duhovne energije da smisljaju kako ce se, na primer, popeti na ogradu, sa ograde skociti na terasu a sa terase uskociti kroz odskrinut prozorcic spajza. Gladne macke nemaju maste, imaju samo uzagren pogled.
Fasizam buja tamo gde unesreceni vide izlaz u tudjoj nesreci i gde je svaka primisao o moralnosti izazivanja tudje nesrece cisti luksuz. Ko je kriv ne-nasencima sto su se njihovi preci naselili na pogresnom mestu?
Fasizam je profitabilan odmah, u najkracem roku i sa najmanjim ulogom - dovoljno je imati samo pravu krstenicu. Tudja nesreca je uvek samo tudja nesreca.
Vojvoda je, svojevremeno, tvrdio da mu negativni publicitet oko zemunskih delozacija ne-Srba nece nauditi nego da ce mu doneti samo nove glasace. Tvrdnja je izgledala previse prepotentno za one koji imaju pogresne predstave o skrupulama gladnih macaka. Pre neki dan, Vojvoda se pohvalio da je bio u pravu - sudeci po rezultatima septembarskog glasanja u zemunskoj opstini imao bi 100 odbornika naspram 5 koje bi dobile druge stranke! Vojvoda poznaje konja koga jase. Ako je Zemun samo bio »ogledno dobro« za proveru »spasonosne formule« mozemo samo da zamislimo kakva se sudbina sprema svima koji nisu »nase gore list« ako g. Seselj postane vojvoda od Vojvodine i zupan Sumadije.
Herostrati-graditelji
Jedan vojvodjanski lider izjavljuje, dan posle izbora, da je srpska opozicija mrtva i da ce biti potrebno da se krene sa stvaranjem nove, drugacije opozicije, jovo-nanovo, iz pocetka. Samouvereni studentski lider pripoveda kako je opozicija beznadezno zarazena bacilom gubitnistva te da je zato valja baciti na smece i sve poceti iz pocetka. Do slicnog zakljucka jos ranije je dosao i jedan od lidera koalicije Zajedno - figure na tabli ne obecavaju pobednicku zavrsnicu, treba ih porusiti i partiju poceti iz pocetka. Svi koji obecavaju »novi pocetak« opozicione price, naravski, kao glavnog junaka vide sebe (ili novog sebe). »Ja cu napraviti jos bolju (i stariju) opoziciju«! »Opozicija predvodjena mnome nece biti gubitnicka nego ce pobediti iz prve«! Biracka vecina ce se stvoriti sama od sebe, vazno je samo imati pobednicki elan!
Sto je najzabavnije, carsijsko misljenje spremno prihvata teoriju »jovo-nanovo-opozicije«. Herostrati sa graditeljskim ambicijama i mladi politicki Rastinjaci mozda imaju vremena za isprobavanje ove teorije, ali da li narod ima vremena i strpljenja da ceka? U svakom slucaju, Vojvodi se, dok slusa ove blesavluke, zadovoljno smesi brk.
Miodrag Stanisavljevic
|