Junaci ovog doba

Predlog dr Jovana Strikovica, clana Saveta, za predsednika Saveta Univerziteta

Postovani i uvazeni clanovi Savjeta, dozvolite da iskoristim svoje pravo i da uljudim svoje izlaganje prema mjestu sa kojeg govorim. Pozdravljam sve prisutne i svakom pojedinacno cestitam ovu casnu funkciju kojom smo okiceni od danas pa ubuduce od svojih predlagaca sa zeljom da tom zvanju odgovorimo kompetentno i komplementarno ostalim svojim znanjima i zvanjima koja nosimo i kao ponos, a ponekad i kao teret. Usudio sam se da kao jedan od najstarijih clanova i u jesen svog zivota, kako bi rekao pjesnik i jedan medju jednakima, predlozim predsednika Savjeta Beogradskog univerziteta. Svjestan sam cinjenice da su godine znacajne, ali i istine da je njima izvjesno samo neizvjesno. Ali takodje i istine da su godine jedan od neumoljivih egzaktnih i najegzaktnijih pokazatelja objektivnosti u nedostatku sigurnijih argumenata. Svjestan sam, takodje, istine da izmedju starosti i mladosti nema pomirenja. Da se izmedju njih usidrilo carstvo bioloske inkompatibilije, da starost ne razumije mladost i da mladost ne uvazava starost. I da tu nema i ne moze biti izmirenja i da cemo otici sa ove planete bez izmirenja, pa sam se zato oprijedelio u svom predlogu za tzv. biolosku sredinu.

Ovoga puta bice to nas uvazeni humanista, Momcilo Babic, direktor Klinicko-bolnickog centra Bezanijska kosa, bolnica cuvena i poznata, mora se priznati, po svojim rezultatima sa polivalentnom organizacijom koja funkcionise na nivou, sto je garancija da prvi covek takve ustanove, koji je uspio izmiriti normalne, razlicite, profesionalne, narcisoidnosne zelje, poseduje veoma visok stepen socijalne inteligencije, koja je uslov bez kojega se i ne moze normalno funkcionisati u kolektivu.

Ovo nije profesionalna, molim vas, niti uzgredna konstatacija; to je danas postalo opste mjesto, valjda svima jasno, bez kojeg nema uspjeha ni na Univerzitetu, ni u ustanovama. Dr Momcilo Babic je u ustanovi kojom rukovodi uspio da afirmise znanje i istrazivanje i po vertikali i po horizontali i da na taj nacin, u ovom po mnogo cemu sumnjivom vremenu, otrgne struku koju davi i pritiska, kao sto vidimo, sijentisticki redukcionizam iz kojeg se ispilio i intelektualni idiotizam, kako bi to rekli teoreticari moderne naucne misli.

Ovo je znacajno bilo reci, jer u ovom nasem sastavu, sa razlicitim narcistickim zeljama, koje proizlaze iz razlicitih polnih razlika, razlika u obrazovanju, u znanju, u godinama, u svojim zivotnim stavovima uostalom, on ce ovim iskustvom i u ovom sazvezdju svjetova koji ovde veceras vladaju, znati uspostaviti one spone medju ljudima koje ce biti zalog za duh tolerancije i dijaloga.

Curriculum vitae dr Babica je obiman. Reci cu samo sledece podatke, da ne uzurpiram mnogo vasu paznju. Rodjen je 1952. godine. To je bioloska sredina. Medicinski fakultet je zavrsio u Beogradu u 23. godini zivota, magistrirao u Moskvi, doktorirao u Beogradu na Medicinskom fakultetu, specijalizirao je socijalnu medicinu, objavio stotinu naucnih i strucnih radova u domacim i stranim casopisima i tri knjige udzbenickog karaktera. Dvije godine je proveo na usavrsavanjima u svijetu u Sjedinjenim Americkim Drzavama, u Nacionalnom institutu za zdravlje u Stokholmu, Berlinu, Londonu i u mnogim drugim gradovima, da ne nabrajam. Po pozivu je predavac u centrima za kontrolu bolesti u Atlanti, Atini, Spaniji, Berlinu, Nemackoj, Svedskoj. U periodu 1990-1992. clan je Ekspertnog komiteta svjetske zdravstvene organizacije u oblasti unapredjenja zdravlja na Mediteranu. Od 1992. godine dr Babic je direktor Klinicko-bolnickog centra Bezanijska kosa. Bio je dugo godina gradski sekretar za zdravlje. Ozenjen je i bioloski je sebe potvrdio sa dvoje djece.

Hvala

Beograd, 8. aprila 1997.