Broj 177-178

Sezona zavera

Ko se s kim urotio i protiv koga se urotio _ najvaznije je filosofsko pitanje u Srbiji potkraj devedeset sedme.

Levica i radikali su napravili crveno-crnu koaliciju, javljaju iz centrale SPO-a. SPO i SPS su u tajnoj koaliciji, upozoravaju, u svakom svom saopstenju, Djindjic-demokrati. Momci lidera koji ima »najvece srpsko srce u grudima« pouzdano znaju da je koalicija sajkace i titovke gotova stvar, Milutinovic se kandidovao samo zato da bi oslobodio mesto ministra inostranih poslova za Vuka Draskovica. Jedan poznati kolumnista i eks-ministar tvrdi da g. Milosevic ima tajne planove sa g. Djindjicem. G. Draskovic »raskrinkava« g. Micunovica da se kandidovao za predsednika Srbije samo zato da bi njemu strpnuo malo glasova (u tajnom dogovoru s tamo nekim). G. Micunovic replicira da je g. Draskovic antidemokrata, zato je on morao da isturi svoju kandidaturu da bi pravi pravcati demokrati imali za koga da glasaju...

I tako u nedogled. Jesen je, ocito, u Srbiji doba procvata _ svih vrsta tajnih paktova, urota, zavera i surovanja. Svih sa svima _ protiv svih. Narocito protiv zdravog razuma. Nema te zaverenicke kombinacije koja nije patentirana kao »pouzdana« i »proverena«.

Ali, lepeza tajnih dramaturgija ne bi bila potpuna ako ne bi postojala i dva specijalna oblika zavere: necija zavera protiv sebe samog a u korist treceg i zavera dvojice protiv sebe samih opet u korist nekog treceg. Primer za prvi slucaj je tvrdnja, koja je bila popularna citava dva meseca, da su socijalisti namerno aljkavo vodili Lilicevu kampanju da bi bio izabran Seselj (ili, u drugoj varijanti, da niko ne bi bio izabran jer, Milosevicu, to najvise, iz nekih razloga, pase). Primer za drugi slucaj (slucaj perverzne zavere dvojice protiv sebe samih a u korist nekog treceg) naveo je g. Kostunica (koji, poslovicno, vidi vise od drugih). Levica, radikali i SPO su, veli on, u tajnoj koaliciji s tim sto je »zadatak SPO-a i radikala u predizbornoj kampanji da uzajamnim napadanjima otvore prostor za kandidata koalicije levih snaga«. Ostrovido i logicno, nema sta.

Da li ce obicnim glasacima biti dovoljna dva dana predizborne cutnje da se ispetljaju iz vrzinog kola urota i zavera? Pre bi se reklo da im je potrebna biblijska oprostna godina od svih izbora i izbornih kampanja. A pre izlaska iz ekonomske krize (koju nude svi kandidati) bio bi im potreban neko ko ce ponuditi izlaz iz sveopste paranoje.

Politicki voajerizam

Da li ovo sto ste procitali sugerise da autor ovih redova drzi stranu tzv. bojkotasima? Boz' sacuvaj! Od onih koji svoj dobitak vide u tudjem gubitku (i vracaju da do toga dodje) ne moze se ocekivati nista dobro. Svaki voajerizam je jalov, politicki je i opasan. S druge strane, cistunstvo bojkotasa je puno fleka: kloneci se prividno »razuzdane (izborne) gomile« oni ipak ucestvuju u opstoj izbornoj kafanskoj makljazi prihvatajuci sva njena pravila a osobito _ prljave udarce.

Jezik bojkotasa je posebno zanimljiv. Portparolica jedne stranke strasno zaljubljene u bojkot veli: »Mi imamo cvrst stav da na izbore ne vredi izlaziti«, »Kod nas preovladjuje cvrsto uverenje da ovi izbori nista ne resavaju«, »Pocelo je da narasta narodno saznanje da nijedna opcija koja se nudi nije prava«...

Precesta upotreba reci »cvrsto«, »rast«, »narastanje« (i slicnih) ne ostavlja mesta sumnji da je za gospodju o kojoj je rec izborna apstinencija nesvesni oblik erotike. Ali, ta vrsta erotike ima svoje ime. I pripada adolescentskom dobu. Kasnije se ipak valja okanuti mastanja (i gatanja) i preci na konkretnije stvari.

Demokratija kao botanicka pojava

Gospodja ministarka Rada Milentijevic objavila je, onomad: »Svakog narednog dana demokratija je, u nasoj zemlji, veca nego dan ranije«! Zimnje je doba ali za gdju Milentijevic u Srbiji je, kad mu vreme nije, stiglo prolece demokratije (s cime je, naravski, i ona u vezi). Jer, samo u prolecnoj sezoni moguc je takav porast ili prirast nekog fenomena koji bi bio opazljiv u odnosu na minuli dan. Rec »porast« je neadekvatna, nasa ministarka ima na umu bujanje, tacnije djikljanje demokratije u Srbiji, svakog bogovetnog i bogomdanog dana.

Za koliko (i kojih) mernih jedinica demokratija u Srbiji poraste svakog dana ministarka informisanja nas ne informise. Pretpostavljam da je rec o velicinama reda nekoliko santimetara da bi to bilo opazljivo za prilicno grubo ljudsko culo vida (manj ako ministarka Rada, kao iskonski demokrata, nema neko osobeno tanano culo vida koje opaza i dnevni milimetarski porast). Ne znam s cime bih u prirodi uporedio ovo fantasticno sagledanje gdje Milentijevic. Nijedna biljka niti zivuljka ne poraste preko noci toliko da bi to bilo opazljivo golim okom... Onda sam se dosetio: demokratija treba da bude prvi a ne drugi clan poredjenja. Odsad cu govoriti: Vidi koliko je trava na livadi veca u odnosu na juce _ skoro isto onoliko koliko je veca demokratija u nasoj Srbiji... Pogle koliko je odnoc kukuruz uzdjikljao _ skoro isto onoliko koliko je prekonoc porasla demokratija u Srbiji...

Miodrag Stanisavljevic


© 1997. Republika & Yurope - Sva prava zadrzana
Posaljite nam vas komentar