Broj 179 - 180

Smecanosti

Srpska izborna komedija je, izgleda, zavrsena.

Mali kombinatori (sa dusama zimskih setaca i novogodisnjih pevaca) su se prekombinovali. Kartarosi koji su smisljali dobitne kombinacije su se preskartali. Glavni kombinator je arogantno prisao stolu i zgrnuo glasacki snjur.

Kad sam cuo gazdinu izjavu s glasackog mesta (»Zelim da pobedi nas kandidat!«) znao sam da je ishod izbora odlucen - gazdine zelje ne trpe nikakav prigovor. Usledile su pobednicke svecanosti - pre proglasenja zvanicnih rezultata - i time je bila stavljena tacka na nade onih koji su svoje sanse videli (ili su im se prividjale) u sledecem »turnusu«. U pobednickim svecanostima nesto je kandilo - to nisu bile svecanosti vec SMECANOSTI. (Novu rec srpskom recniku podarili su klinci sa flomasterima malim docrtavanjem na reklami iz autobusa »Snimamo vase svecanosti«.) Dvadeset prvi decembar devedeset sedme oznacava ne pobedu levice nego restauraciju stanja od pre jeseni devedeset seste godine, stanja neprekidnih smecanosti. A osnovna »znacajka« tog stanja je da se na izborima moze nekaznjeno krasti i to ne samo onoliko koliko je potrebno za formalnu pobedu vec i za ilustraciju neke teze (»levica je opcija za dvadeset prvi vek« i sl.). A teze se u Milosevicevoj Srbiji lako dokazuju - znate li koliko kosta biracka kutija na jugu Srbije? Dragocenih sto dinara! (Izjava jednog republickog poslanika.)

Na pobednickoj smecanosti gazda Sloba je rekao svojim izvodjacima radova: »Sada je potrebno da se posvetite privremenom oporavku sa istim onim zarom s kojim ste organizovali ove uspesne izbore...«. Rec »zar« sve objasnjava. Izbore u Srbiji ne odlucuje kradja sama po sebi vec radost kradje kao metoda produzetka vladavine. Mozda postoje jos neki nacini da se dobiju izbori (ostra izborna kampanja, sejanje izbornih obecanja, podmicivanje glasaca itsl.), ali kradja, kradja je najsladja, kradja najvise stvaralacke potencijale oslobadja! Nije dovoljno samo da kradja bude dopustena i da joj bude obezbedjena nekaznjenost, smandrljana kradja je podjednako losa kao i mlaka izborna kampanja. Ali, pokazalo se, kod slobista nema mlake kradje. Kad im je bio dat mig oni su joj se predali s nevidjenim zarom, kao svojoj prirodi, kao svojoj stihiji.

Milan Milutinovic, njim samim

Dva-tri puta sam, u toku predizborne kampanje, slusao obracanja »izbornoj bazi« g. Milana Milutinovica. Umesto predizbornih obecanja paznju mi je odmah privukao njegov govorni stil. Svaka treca izgovorena rec mu je - jezicka postapalica. Prosto ne razlikujete kada nesto stvarno kazuje, a kada mu iz usta izlaze prazne postapalice. Sto je normalno za coveka bez stava - on upotrebljava proteze tudjih stavova. Politicka uloga odredjuje i govorni stil: covek za postapanje ne moze biti drugo nego sejac postapalica.

»Naravno«, »zasto da ne?«, »molim«, »taman posla!«, »boz' sacuvaj!«... Neko vreme sam belezio a onda sam odustao. Da ne bih »pobrkao loncice«.

Najfrekventnija i najomiljenija postapalica g. Milutinovica je - i to su svi primetili - »naravno«. Sto objasnjava zasto je dedinjski gazda licno predlozio g. Milanceta za svog naslednika - s covekom koji rec »naravno« upotrebljava kao zvakacu gumu ne moze se pogresiti.

Sa g. Milutinovicem svakako pocinje era otrcanosti i ukalupljenosti zivotnih sudbina zitelja zemlje Srbije. Svaki pokusaj promene zavrsavace se sa »boz' sacuvaj!« i »taman posla« (s dodatkom zacina zvanog »malo morgen!«).

Vlada u senci

Strucnjace, rodoljube, pozuri-poteci
da udjes u nasu VLADU U SENCI!

U casu kad ono sto mnogi zovu demokratskom opozicijom nije nikad bilo dalje od osvajanja vlasti, neki saljivcina je predlozio (i to samrtnicki ozbiljno) - formiranje vlade u senci! U casu kad je od zelje za promenom (i energije koja je tu zelju cinila izglednom) ostala samo senka - dobicemo vladu u senci! Ono sto je pocetkom godine bilo realno (a mozebiti i opravdano) na isteku godine deluje komicno i fantomaticno. Ako i dodje do ostvarenja ove ideje bice to ne vlada u senci vec vlada-maskarada (iliti vlada propalih nada). Nekim ovdasnjim politicarima naprosto nedostaje osecanje za ono sto se u Bibliji zove »Dobri Cas«. Inace ne bi vazili smesni principi: sto smo slabiji to smo nadobudniji, sto smo bespomocniji to smo snazniji i vazniji, sto smo skrajnutiji to smo glasovitiji! Neciji narcizam i potreba za bar malim sljastecim ogledalcetom koje ce privuci paznju bar desetine prolaznika jaci su od osecanja realnosti.

Uskoro cemo imati pravu poplavu spasonosnih vlada. I sve ce se boriti za pristalice. Plakati ce pozivati: Tavanska vlada - nudi zvezdanu buducnost! Suterenska vlada - nudi ostvarenje vasih nada! Kalemegdanska vlada resice problem penzija i etnickih tenzija! Vlada iz barake resice problem pljacke!

I sporice se ko ima vise pravih pravcatih strucnjaka - da l' Vlada iz budzaka ili Vlada sa buvljaka?

Miodrag Stanisavljevic


© 1998. Republika & Yurope - Sva prava zadrzana
Posaljite nam vas komentar