Broj 196

Bestijalnost i bestidnost

Srbija je zemlja mraka. U mraku su za Srbe stvari najjasnije i najvidljivije. Mrak je nase normalno stanje, stanje u kojem se vecina zitelja ove zemlje krece lako i lagodno, bez pipanja i sudaranja sa nekim tamo obzirima. I vladalac i podanici kao da su jedva istrpili ono konfuzno i zamorno stanje ni svetla ni tame, ni rata ni mira, koje je ovom zemljom zacarilo posle bosanskog pohoda. Sa pocetkom kosovskog mraka vratili smo se u nase normalno stanje.

Savet bezbednosti je u Milosevic-Seseljevom kosovskom pohodu video »namerno pustosenje i namerno raseljavanje ljudi«. Medjunarodni humanitarci izjavili su da se »spremaju na najgore« i da je »humanitarna katastrofa na pragu« - govori se o skoro trista hiljada obezdomljenih ljudi i desetinama hiljada onih koji zive pod vedrim nebom. U Beogradu to gotovo nikog ne potresa. Radio Beograd uverava slusateljstvo da su to obicne antisrpske ujdurme. Humanitarna katastrofa je »navodna«, »takozvana«, »nekakva« i »nazovi« (sve ove kvalifikative komentator upotrebljava u samo jednoj recenici - da bi bio ubedljiviji). Bestijalnost i bestidnost idu jedno s drugim. Srpski komesar za izbeglice gdja Morina ne oseca nikakvu môru od talasa stradalnika i bezocno izjavljuje da se »preteruje i manipulise sa brojem raseljenih«. A gospodja Visic ganutljivo obznanjuje da »iza svih tih humanitarnih organizacija stoji albanski lobi«. Dedinjski spikeri vele da i ako ima raseljenih (sto je los izraz, po njima, valja upotrebiti izraz »privremeno izmesteni«) za to nisu krivi nasi cojstveni ratnici i raspamecivaci - albanski zivalj izbegao je »pod naletima siptarskih terorista«. Siptarski teroristi, po Dedinju, sami proteruju svoj narod da bi »satanizovali Srbe«. Tankocutni poet i humanista Vladislav Jovanovic, nas ambasador pri UN, prekorio je Kofi Anana, generalnog sekretara UN, sto je izjavio da Milosevic na Kosovu sprovodi »taktiku spaljene zemlje«. On pouzdano zna da na Kosovu Siptari sami spaljuju svoje kuce. (On licno ih je cuo kako pevaju »Sami svoje kuce spaljujemo i sve na Srbe svaljujemo«.) Poet Vlatko (koga pamtimo po izjavi da su se u Srebrenici muslimani medjusobno poubijali) ima lak posao pri UN, bestidnost mu obezbedjuje puno vremena za pisanje poezije. A da su Srbi humani pokazuje Drustvo mladih socijalista - oni su organizovali sakupljanje priloga za izgradnju i obnovu 50 kuca na Kosovu!

Nebeski standardi

Vec mi se smucio izraz »autonomija po najvisim medjunarodnim standardima« (koju je svaki srpski nacionalista, doskora, velikodusno nudio kosovskim Albancima). Otkako su objavljeni razliciti modeli autonomija manjinskih grupa sirom sveta (predlog Kontakt grupe) izraz »najvisi medjunarodni standardi« se mnogo manje uzima u usta. Srpski nacionalisti su zveckali tom sintagmom zato sto su neznalice. Odnedavno su promenili pesmu: na Kosovu ne dolazi u obzir nikakva autonomija a là Juzni Tirol, a là Alanska ostrva, boz' sacuvaj a là Tatarstan. Ljubitelj Miloseviceve policije i najvatreniji ljubitelj »najvisih medjunarodnih standarda« Vuk Draskovic obznanio je da su ta resenja za Srbe neprihvatljiva jer »Srbima Kosovo vise znaci nego Rusima neka Cecenija ili Tatarstan«. Suvisla rasprava s nacionalistima je nemoguca - oni uvek kao argument uvedu neki zaumni mutljag kao »zavicaj svih Srba« ili »nesamerljivo znacenje«.

Uostalom, nikakav problem prava i sloboda na Kosovu i ne postoji. Jedan visoki funkcioner Miloseviceve bratije objasnio nam je da kosovski Albanci izbegavaju dijalog jer bi morali da »objasne svetu koja to tamo nacionalna prava nisu ostvarena na Kosovu«. Ostvarena su sva i to bi dr Ratko lako objasnio i Albancima i svetu. I oni bi se istog casa pokrili po usima. Jer nebeski narod i ne moze pokloniti nekome neka prava i slobode prizemnog tipa vec samo ona koja se srecu u najvisim astralnim sferama.

Ministarska logika

U proslom broju pisao sam o informacijskom mraku vezanom za ono sto se zbiva na Kosovu, mraku koji je posledica tzv. apsolutnog konsenzusa vecinskih partija oko »kosovskog pitanja«. Pre neki dan slusam srpskog ministra informisanja kako daje svoj prilog ovoj temi. Za njega »konsenzus glavnih politickih partija oko Kosova« (»konsenzus« je sinonim za odvajkada prizeljkivanu »srpsku slogu«) nije izvor informacijskog mraka vec, naprotiv, izvor informacijskog svetla. Informisanje o Kosovu, veli on, u Srbiji je sve bolje i bolje a sve zbog »konsenzusa glavnih politickih partija i njihovog uticaja na medije«. Zanimljiva teorija. Sto vise partijskog uticaja na medije - to bolje informisanje. U diktaturama ima najvise partijskog uticaja na medije - ergo, u diktaturama je informisanje najistinitije i najpotpunije. Ako, kao u Srbiji, imamo posla ne sa jednopartijskom vec sa visepartijskom diktaturom informisanje ce biti visestruko istinito i visestruko potpuno.

Miodrag Stanisavljevic


© 1996 - 1998 Republika & Yurope - Sva prava zadrzana
Posaljite nam vas komentar