"Republika" - produzeno, curece etnicko ciscenje (izgon »preko Prokletija« ipak bi konsternirao svetsku javnost).
Zarada na nesreci
Slusam na »Glasu Amerike« kako neki listovi kritikuju americku vladu sto je pristala da se humanitarna pomoc kosovskim nevoljnicima distribuira preko Milosevicevih »11 punktova«. Postaju mi jasne slike sa RTS-a i »male Bastilje« o humanitarnim paketicima nadjenim kod pripadnika OVK i slike konzervi »ispunjenih mecima i eksplozivom« (!) koje »lazni humanitarci« donose na Kosovo. Vise toga nece biti. Gazda ce sam deliti humanitarni provijant. I ispasce velikodusan i dusevan - za tudje pare. A gde ce zavrsiti najveci deo tih paketica milosrdja jasno je - na pijacama. Nije dovoljno samo uzivati u tudjoj nesreci, na njoj treba i zaraditi.
Vuk Draskovic, od zbuna do zbuna
»Neces ostati pusto Nevesinje ravno, no ces biti ono sto si vazda bilo: rasadnik Srpstva i kolevka lava!« »Srbija mora postati veliko radiliste i rodiliste!« Ovo su samo dva izvatka iz skorasnjih govorancija Vuka Draskovica. Anahronicna, srceparajuca retorika, primerena politicarima osamnaestog veka, predstavlja danas najbolji primer lazi-govora ili jezika-maske. A onaj ko na sebe stavi masku lazi-govora, pre ili kasnije, izabrace i laz kao osnovni politicki princip. Niko nije izrekao toliko lazi, podvala i laznih dokaza o Kosovu kao g. Draskovic i njegova televizija. Ranije smo tu anahronicnu retorsku masku primali kao nekakav njegov osobenjacki izbor, kao sto primamo neciji cudacki stil u odevanju. Trebalo je za njegovu retoriku reci ono sto je oduvek i bila - da je obican kic.
A svaki kic je, kao sto je davno primeceno, krvolocan. Otkad je pocelo Milosevic-Seseljevo krvavo orgijanje po Kosovu g. Draskovic je uzagreno i nestrpljivo trazio sve vise i vise zestine. Raspali, ozezi, raspameti, iz svih cevki, svom silinom, svim sredstvima - porucivao je svake veceri sa »male Bastilje«. Milosevic i Seselj mora da su se osecali kao amateri kaznenih ekspedicija. Pisac koji je po definiciji humanista (zar ne?) nijednog trenutka nije pokazao ni trun sucuti prema 270.000 ljudi cije su kuce unistene. Umesto toga, dobili smo saopstenje SPO-a da »nikakva humanitarna katastrofa na Kosovu ne postoji«. Kabinetski ratnicki zar prerastao je, ovih dana, u grotesku: g. Draskovic je ozbiljno zahtevao da se na Kosovu krene sa akcijom procesljavanja »od zbuna do zbuna«. Zecevi, lisice i tetrebi su u golemom strahu.
Djindjic i Kostunica - cuvari Milosevica od njega samog
A sta u vezi sa resavanjem kosovskog problema cini i zbori tzv. demokratska opozicija? Nadmece se sa Milosevicem i Seseljem u disciplini koja se zove »ko ce manje dati kosovskim Albancima«. Ponekad mi lice na cuvare Milosevica od njega samog. Smisao opozicionog delovanja, kad je u pitanju Kosovo, za njih se izgleda svodi na budnost da Milosevic slucajno ne dobije neki napad velikodusnosti prema kosovskim Albancima. Tako je g. Djindjic, povodom zahteva albanskih vodja da autonomija iz 1974. bude pregovaracki minimum, svesrdno ubedjivao strane emisare (i same Albance) da to resenje »nista nije donelo obicnim ljudima«. Povodom glasina o modalitetima tzv. privremenog resenja za Kosovo izjavio je da bi to bio samo »korak do nezavisnosti«. Slicno misli i g. Kostunica, samo on umesto reci »korak« upotrebljava rec »pedalj«. Ostaje dilema da li je rastojanje izmedju Milosevica i opozicije korak ili pedalj? Ne razumem te odnose i zasto se ne podnose.
Miodrag Stanisavljevic
|