Dogadjanja
Ukrsteni putevi Beograda i Podgorice
Klimavost jugoslovenske federacije, sa crnogorske tacke gledista,
sve je uocljivija. Uprkos nadama obicnih gradjana da ce se nesporazumi
izgladiti, raskorak je sve veci. Skandal povodom gusenja slobode stampe
u Srbiji otvorio je jos jedan front. Jer, kad je srbijanska vlada udarnicki
zabranjivala novine i radio-stanice i donosila novi zakon o informisanju,
Crna Gora je uspjela da pronadje put ka evropskim fondovima koji postoje
da bi se materijalno pomogao razvoj informativnog prostora u zemljama u
tranziciji. I ne samo to...
Zabrana nekoliko radio-stanica i uglednih dnevnika u Beogradu, u jugozapadnoj
republici je izazvala, sasvim logicno, proteste. Pri tom su krugovi blizi
vladi bili nesto diskretniji, dok su nezavisniji reagovali – otvaranjem
svojih kapaciteta i ponudom za konkretnu pomoc. Dok Srbija srlja u neprikrivenu
diktaturu, Crna Gora sve odlucnije krece u suprotnom smjeru!
Nigdje se to ne vidi bolje nego pri pogledu na crnogorske medije. Gledano
iz Beograda, sloboda stampe u Crnoj Gori je gotovo nezamisliva za egzekutore
dedinjske strahovlade. I, ne samo sto crnogorske novine pisu ono na sta
bi se svaki iskreni pripadnik SPS, SRS ili JUL-a najezio, vec javnost manjeg
federalnog partnera postaje sve bogatija – gotovo da nema mjeseca da se
ne objavi pocetak rada nove radio-stanice, rjedje televizijskog programa
ili novina. Tako dobre vijesti beogradski rezim moze da otrpi samo zahvaljujuci
prostornoj, vremenskoj i politickoj udaljenosti Crne Gore od srbijanskog
medijskog prostora. Sa druge strane, samouvjereni narcizam prorezimske
stampe u Srbiji ovdje pocinje da izaziva otvoreni podsmjeh.
Konacno, ono sto se proteze kroz bezmalo sve crnogorske medije danas, kao
zajednicka nit, nesumnjivo je podrska reformama i demokratizaciji (ma koliko
to izlizano zvucalo), pa prema tome i udaljavanju od beogradskog rezima
(bilo na republickom ili saveznom nivou). Kako bi samo u Beogradu bili
srecni kada bi svi mediji u Srbiji bili na njihovoj strani (sto i pokusavaju
da ostvare)!? U Crnoj Gori mediji (cast izuzecima) na strani su Mila Djukanovica,
cak i kada liju otrovnu kritiku na neke neuravnotezene poteze vlasti. Medjutim,
vaznije od toga je da ovdje ne postoji tendencija ka otvorenoj kontroli
stampe, kakva je na snazi u Srbiji. Doduse, ne moze se mirne duse reci
da ovdasnja vlast ne pokusava da, na ovaj ili onaj nacin, ne utice na medije.
No, vrijeme izravne kontrole je, po inerciji odbijanja nad-kontrole Beograda
nad Crnom Gorom, proslo. Manj ako se tokom nastupajuceg jurisa socijal-julovskih
radikala na Crnu Goru nesto ne izmijeni.
Dakle, sto se tice medija – u Crnoj Gori su vijesti dobre, mada bi
mogle biti i bolje, ukoliko se (za beogradske vlasti) neposlusne novine,
silom prilika, presele u Crnu Goru. Jeste da ce biti za Ginisa – ni manje
zemlje ni vise medijskih kuca, ali bi upravo to moglo da izazove neke napretke
na saveznoj informativnoj sceni. Koliko je to prakticno ostvarivo ostaje
da se vidi.
Zivorad Tasic
|
