Broj 222-223

Licnosti i ideje 

Muhamed, hriscani i Jevreji

Poslije seobe iz Meke u Medinu (hidzre, 622. godine), Muhamed je stvarao i ustrojavao drzavu koja je morala da bude primjer i uzor (buducim) narastajima i narodima.
Prvo naredjenje koje je (javno) predstavio svima stanovnicima Medine i blize okoline glasi:
»Islam je na cudoredju osnovana vjera. Ona priznaje samo covjecnost i prema svakom ko bio-bio, postupa jednako. Islam ne priznaje redove ni plemstvo. Pred njim su svi stvorovi boziji jednaki. Iz tih razloga zabranjuje se svakom, da se ma i jedna kap krvi prolije.
Vijekovima je uznemiravano ljudstvo i vodjene krvave medjusobne borbe, koje su nastajale iz povrede raznih rdjavih obicaja, radi neznanja i ruznih tradicija, koje se proglasuju nevaljalim i zabranjuju se, a koje su u protimbi s islamskim moralom.
Islam ne priznaje nikakve iznimke, jer sve ljude smatra jednakopravnim i bracom, pa medju tom bracom ne smije vise biti ni prestupaka ni zlocina. Sve ono, sto je ostalo iz prastarih vremena netacno i ruzno ima prestati, a ljudi treba da zive u bratstvu i slozi! Krvna osveta, njezini uzroci i posljedice smatrat ce se kao zlocin. I svi drugi prestupci i zlocini kaznit ce se, kako pocinitelji, tako i pomagaci najtezom kaznom, koja odgovara pocinjenom djelu.
I druga ih kazna ceka od Boga, koji je pravedan, velik i mocan i vidi dobro i zlo.«
Resululah je bio svjestan opasnosti od mnogobozaca; i, kada je napustio rodnu Meku i presao u Medinu, i te kako je saradjivao sa narodima Knjige (Jevrejima i hriscanima).
Ocekivao je nasrtaj pagana, posebno Kurejsa iz Meke. I savjetovao se sa zidovskim starjesinama Medine o odbrani grada.
Prije toga, susreo se sa uglednim prvacima Medine bez Jevreja i saopstio im namjeru da utanaci uslove zivota s njima.
Ugovor izmedju Muslimana i Jevreja u Medini, u dvije tacke, prepisali smo iz knjige Muhamed A. Hifzi Bjelovca (Zagreb 1970, str. 142):
»1. Zidovi postaju jednakopravni s ostalim stanovnicima grada.
2. U slucaju kakvog napada na grad sa trece strane, Zidovi ce se prikljuciti stanovnicima i sa svima raspolozivim silama braniti grad od napadaca«.
Svi su bili zadovoljni. Sljedbenici Jehove su stekli ravnopravnost. A gradjani Medine su bili uvjereni da ih Zidovi nece napustiti u slucaju sukoba.
U Medinu je prispjelo i hriscansko izaslanstvo iz Nedzrana, iz manastira u sinajskim brdima, pod vodjstvom velikog i postovanog svestenika Mesiha.

Dosli su da srede odnose sa hriscanskim vjernicima u Arabiji i da priznaju Muhameda kao vladara.
Dugo su raspravljali o mnogim i raznim pitanjima i potrebama hriscana. Sklopljen je sporazum koji prenosimo u cjelini, opet iz knjige Muhamed A. Hifzi Bjelovca (str. 239240):
»1. Krscani nastanjeni u mjestima i gradovima, koji se nalaze pod islamskom vlascu, bit ce potpuno zasticeni. Ukoliko im se dogodi kakva nepravda bilo od strane Muslimana, bilo od Zidova, i neznabozaca, pocinitelji ce biti strogo kaznjeni.
2. Crkve i nastambe svecenika bit ce pod muslimanskom zastitom u slucaju kakvog napadaja.
3. Nikakvi izvanredni porezi nece se traziti od krscana, a niti takvi, koji bi ugrozili njihovu i njihove obitelji opskrbu.
4. Ni jedan svecenik ne moze biti odstranjen iz svog boravista osim u slucaju prestupa vjerskog, cudorednog ili u slucaju zlocinstva.
5. Ni jednom krscaninu nece se silom traziti promjena vjere.
6. Ne moze se porusiti crkva radi gradjenja dzamije ili kuce.
7. Kod gradnje ili obnove manastira i Muslimani ce pruziti svoju pomoc.
8. Krscanka, koja se uda za Muslimana, zadrzat ce svoju vjeru.
9. Krscani mogu slobodno u svojim kucama vrsiti obrede. U casovima, kad se molitva vrsi u crkvi ili blagdanima, krscanima je slobodno posjecivanje bogomolje i vrsenje vjerskih obreda«.
Sporazum je saopsten svim namjesnicima gradova i naselja, svim starjesinama i poglavicama plemena i naredjeno im da se tacno i strogo po njemu postupa.
Danasnjem citaocu i vjerniku koji je premetnuo preko glave uzase Drugog svjetskog rata i pogotovo grozote rata od 1991. do 1995. godine u Bosni i Hercegovini sporazumi djeluju kao nestvarnost, cak i kao nadrealisticki prizori i rijeci.
Sporazumi izmedju islamskih sljeditelja i hriscana i Jevreja, sacinjeni u prvoj polovini sedmog stoljeca, mogu da sluze i kao primjer i ovovremenskim narastajima i njihovim potomcima.

Galib Omerbasic  



© 1996 - 1999 Republika & Yurope - Sva prava zadrzana 
Posaljite nam vas komentar