Kada su se prije dvadeset godina nasi narodi i narodnosti zaklinjali »I poslije Tita Tito«, danas, sa distance, to lici na propagandnu parolu tadasnjeg rezima, ali doista sve suze nisu bile izazvane lukom u ocima, vec i stvarnim osjecanjima tadasnjih ljudi. Nada da ce sve ostati isto bila je podjednako velika koliko i realni zivot i povijesna nuznost da to nece biti tako.
I sada onaj otac sto izjavi da mu je tezi ovaj dan Tudjmanove smrti nego dan kada je izgubio tri sina, vjerovatno ce koliko sutra spoznati svu laz svog brzopletog iskaza.
Kao ni onda sa Titom, tako ni sutra poslije Tudjmana, nece biti, kako rece onaj dojucerasnji oficir JNA, a danasnji visoki duznosnik HDZBIH, nece biti »I poslije Tudjmana Tudjman«.
Da li ce na predstojecim izborima pobijediti HDZ, kao eho silne propagande nakon Tudjmanove smrti koja je iskoristena za promidzbene ciljeve stranke ili pak izgubiti pod pritiskom ekonomskog i socijalnog kolapsa u Hrvatskoj ostaje da se vidi?! Ali ono sto je sigurno jeste da vise nikada HDZBIH nece moci racunati na trijumf i moc kakvu je imao za Tudjmanova zivota i uz njegovu potporu. Politicka scena u BiH tako ce, kao onda u ratu, biti duboko promijenjena nakon danasnjeg pogreba.
To sto Izetbegovic nije isti dan uputio protokolarni telegram sa izrazima sucuti moze biti cijenjeno kao diplomatska bahatost. Ali, politicki, i jos vise emotivno, pokazuje duboki procijep koji je sa Tudjmanom nastao izmedju predratnih prirodnih savjeznika u liku dva naroda i njihova vodjstva. Ispada tako da sto je bila veca moc dva lidera, u jednakoj mjeri opadalo je prirodno saveznistvo, pa i razumijevanje izmedju dva naroda.
Ali, u ovome casu, mozda je vaznije vidjeti da su, u do jucer svenarodnoj hrvatskoj stranci, raslojavanja nuzna i nezaustavljiva. Lica onih istinski blijedih nakon Tudjmanove smrti vise djeluju uplaseno negoli tuzno, a oni drugi, pak, sto su hinjili privrzenost, vec cakulaju o svojoj neovisnosti od rodjenja i nepripadanju nikakvoj stranci pa ni HDZ-u.
Dakle, sto ce se desiti u politickoj volji Hrvata u BiH, pa i u vladajucoj politickoj stranci pitanje je na koje ce narednih dana mnogi traziti odgovore!

»Za sada su otvorene sve opcije«, kaze jedan zapadni diplomata, »jedina stvar koju sigurno znam jeste da politicka klima ove zime i proljeca u Bosni nece biti dosadna«.
Od svog stvaranja 1989. godine, HDZBIH je dobijala svoju politicku, finansijsku, a kasnije i oruzanu pomoc od svoje majcinske stranke iz Hrvatske. To je placano bespogovornom lojalnoscu Tudjmanovoj politici i njegovim pretenzijama prema teritoriji BiH vidjene u fokusu pogresnog iscitavanja njenog drustvenog i drzavnog bica, u fokusu povjesnicara–vojnika. Pad zivotnog standarda u Hrvatskoj za oko 37%, koliko se procjenjuje, sprijecit ce dotok stotina miliona DEM, koliko od 1990. godine, prema zapadnim izvorima, Hrvatska trosi na politicke istomisljenike u BiH. To i jeste stvarni razlog sto ce u buducnosti svaki sporazum zapadnih diplomata sa bosanskim Hrvatima sve vise ici preko njih samih, a sve manje preko Zagreba.
Tudjmanova fokusacija na konacno rjesenje hrvatskog pitanja izgonom Srba iz Hrvatske, i stvaranjem velike Hrvatske Nezavisne Drzave na racun BiH, ostat ce jedna od tamnih mrlja zabiljezenih u povijesti hrvatskog naroda. No, vjerovati je da ce neovisno o ishodu predstojecih izbora u Hrvatskoj u konacnici pobijediti demokracija i trajno se izgubiti potreba za intervencijom medjunarodne zajednice kako ne bi bile realizirane »tudjmanovske aspiracije«.
HDZBIH se odrzala zahvaljujuci Tudjmanovom kisobranu uprkos unutrasnjim visegodisnjim sukobima izmedju ekstremne i umjerene frakcije. Nije vise nepoznato da Neven Tomic, dopredsjednik Vijeca ministara, danas podjednako kao do jucer Jadranko Prlic, uziva potporu medjunarodne zajednice bas kao predstavnik tzv. umjerene struje. Ono sto zabrinjava neke krugove u medjunarodnoj zajednici jeste mogucnost da ekstremisti upotrijebe ocajnicke mjere kako bi se odrzali na vlasti koristeci pri tom floskulu o referendumu za treci entitet, a time i stvaranje nasilja u BiH. Zato se mozda, i ne slucajno, nedavno Zak Klajn suprotstavio preporukama o smanjenju NATO snaga u BiH. Ipak, kao sto se ona parola, od prije dvadeset godina (»i poslije Tita Tito«) pokazala povijesnom iluzijom, tako ce se i svaki politicki koncept koji se prizeljkuje ovom danasnjom »i poslije Tudjmana Tudjman« pokazati istom.
HDZ poslije Tudjmana nece vise biti onaj isti HDZ, a isto tako, i neovisno o Izetbegovicevom telegramu sucuti, SDA, u dobroj mjeri, nece vise biti ona ista SDA.
Hrvatski narod u BiH, htio to ili ne, od sutra ce svoju politicku volju formirati jasno i u skladu sa svojim stvarnim interesima gradjana Bosne i Hercegovine.