ponedeljak, 13. april 1998.

BITKA OKO IZBORA GLAVNIH UREDNIKA U VOJVODJANSKOJ STAMPI NIJE OKONCANA

Sukob SPS-JUL oko “Dnevnika"

JUL bacio oko na novosadski list koji sada kontrolise SPS. Malo verovatna svadja rezima sa Madjarima oko lista “Madjar so"

U Vojvodini je u toku izbor glavnih urednika u “glasilima od pokrajinskog znacaja". U pitanju su, zapravo, listovi ciji je osnivac Skupstina Vojvodine. To su “Dnevnik" koji izlazi na srpskom jeziku, “Madjar so" na madjarskom, “Hlas ljudu" na slovackom, “Libertatea" na rumunskom i “Ruske slovo" na rusinskom jeziku.

Glavni urednik “Dnevnika", Dragan Radevic, uverava ovih dana svoju redakciju i saradnike da ima snaznu podrsku u beogradskoj centrali SPS-a za reizbor na tu funkciju. Ako je to tacno, i ako je tacno da je novinarka Nada Vujovic konkurisala za tu istu funkciju tek na nagovor sefa JUL-a za Vojvodinu, Zivka Soklovackog, onda bi to moglo da znaci da je u pitanju sukob SPS-a i JUL-a oko prevlasti nad jedinim pokrajinskim dnevnim listom na srpskom jeziku.

Radevic kontra Soklovackom

Neko ko je neupucen u funkcionisanje ovdasnje vlasti mogao bi da pomisli da ce iz ovog lokalnog “sukoba na levici" SPS izaci kao sigurni pobednik, jer u Skupstini Vojvodine ima 74 od ukupno 120 poslanika, a JUL samo jednog jedinog. Medjutim, u ovoj zemlji se vlada na vaninstitucionalni nacin. Ogromna moc kojom JUL kontrolise domacu politicku i privrednu scenu - uprkos cinjenici da je u parlamentarnom smislu potpuno marginalna stranka - krunski je dokaz da je zaista tako. Prema tome, niko se ovde ne bi mnogo iznenadio ukoliko dodje do smene na kormilu “Dnevnika".

Najzad, ne treba iskljuciti ni mogucnost da su se SPS i JUL nagodili oko podele “interesnih sfera" kada je u pitanju kontrola “glasila od pokrajinskog znacaja". Jer, malo je verovatno da bi drug Soklovacki pokusao da na svoju ruku preotme “Dnevnik" SPS-u. Pre ce biti da on zna sta radi, a da nesto nije u redu sa pricom pomenutog Radevica o podrsci koju uziva kod vaznih drugova u Beogradu.

U svakom slucaju, nareceni Radevic ne stoji najbolje kod jednog dela vojvodjanskog SPS-a. Javna je tajna da je u zestokom sukobu sa predsednikom Izvrsnog veca Vojvodine, Boskom Perosevicem. Radevic je u jos zescem sukobu sa velikim delom novinara i urednika u listu koji vodi. S proleca 1993. godine u “Dnevniku" je protiv njega izbio strajk koji je trajao vise od mesec dana. SPS ga je tada privremeno povukao sa funkcije da bi okoncao strajk, a onda je usledio kontraudar, cistka i otpustanje nepodobnih novinara.

Oni koji su ostali u Redakciji ovih dana su morali da se izjasnjavaju o kandidatu kojeg bi najradje videli na celu “Dnevnika". Radevic je najpre nametnuo javno izjasnjavanje - pred njim. Pri tom je najpre obrlatio pomocno osoblje: daktilografkinje, vozace i sluzbu prodaje. Ishod nije tesko naslutiti. Ali, kada se pristupilo tajnom glasanju - potucen je gde god su se novinari tako izjasnjavali. Njegova rivalka, Nada Vujovic, odnela je ubedljivu pobedu u gradskoj rubrici, rubrici kulture, spoljnopolitickoj, sportskoj i delu unutrasnje rubrike u kojem se glasalo tajno.

Novinari “za" Balinta, rezim se - mrsti

Radevic je, medjutim, na osnovu rezultata neregularnog izjasnjavanja izvestio Odbor za informisanje Skupstine Vojvodine da se Redakcija opredelila za njega. Izvestaj je jos nakitio hvalospevima samome sebi, predstavljajuci se kao sposobni i uspesni urednik. U Odboru, medjutim, znaju da je “Dnevnik" pod njim pao na najnize grane od svog osnivanja. Prosecni stampani tiraz lista, koji je nekada prelazio 60.000 primeraka, tokom prosle godine sveden je na samo 27.000 primeraka, a podaci o prodatom tirazu se kriju kao najveca tajna, jer je remitenda katastrofalno velika. U Backoj Palanci, na primer, krece se i do 40 odsto, tvrdi jedan od urednika. Stvari stoje mnogo gore sa nedeljnikom “Nedeljni Dnevnik" koji je Radevic pokrenuo.

Redakcija “Madjar so" dala je podrsku svom glavnom uredniku Sandoru Balintu. Samo, za razliku od “Dnevnika", tamo je izjasnjavanje bilo tajno, organizovano strogo po izbornim principima i uz kontrolu predsednika izborne komisije, pravnika koji nije iz “Madjar so".

Sandor Balint nije, medjutim, po volji rezima. On vodi svoj list po strogo profesionalnim pravilima i ne dozvoljava mesanje u uredjivacku politiku. Distancu je zadrzao ne samo prema rezimu, nego isto tako i prema opozicionim strankama. Uspesno se odupro svojevremenim pokusajima Demokratske zajednice vojvodjanskih Madjara da preuzmu list.

Sanse Sandora Balinta da ostane na celu “Madjar so" uprkos tome sto nije ljubimac rezima temelje se ne toliko na podrsci koju ima u Redakciji, koliko na maloj verovatnoci da ce merodavni drugovi u Beogradu zbog njega rizikovati svadju sa Madjarima. Tim pre sto im ni madjarsko biracko telo, a ni “Madjar so" ne mogu bitno ni da ugroze ni da poprave pozicije u birackom telu Srbije.

Za listove “Hlas ljudu", “Libertatea" i “Ruske slovo", koji je inace vec pod kontrolom JUL-a, to vazi u jos vecoj meri. Oko tih listova se sigurno nece lomiti koplja u Skupstini Vojvodine.

Jan Briza

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /