petak, 24. april 1998.

JUGOSLOVENIMA SE SVE VISE OGRANICAVA SLOBODA KRETANJA

Moguce i izlazne vize

Ovakva praksa postojala je nekad u SSSR, a njeni drzavljani morali su, u jednom razdoblju, da traze dozvole za putovanja iz jednog grada u drugi

Sloboda kretanja i nastanjivanja spada u red osnovnih ljudskih prava i predvidjena je, kako najvaznijim medjunarodnim dokumentima kao sto su Univerzalna deklaracija o pravima coveka i Medjunarodni pakt o gradjanskim i politickim pravima, tako i Ustavom SRJ. U najvisem pravnom aktu Jugoslavije (clan 30) navodi se : “ Gradjaninu se jamci sloboda kretanja i nastanjivanja i pravo da napusti Saveznu Republiku Jugoslaviju i u nju se vrati." Da li Jugosloveni zaista mogu bez ogranicenja da se krecu, putuju i vracaju se u svoju zemlju onako kako im Ustav garantuje?

Jos od vremena uvodjenja “ neopravdanih i nicim izazvanih" sankcija, da bi ostvarili ovo ustavno pravo, ovdasnji putnici u inostranstvo moraju najpre da se uhvate za novcanik kako bi platili izlaznu taksu. Ovaj “namet na vilajet" opravdavan je popunom ispraznjenog drzavnog budzeta a (p)ostao je pravilo i nakon ukidanja medjunarodnog embarga. U vreme uvodjenja tog svojevrsnog drzavnog reketa njegov iznos bio je 30 nemackih maraka po glavi putujuceg stanovnika taman koliko su u godini inflacije vredele dve prosecne mesecne plate boljestojeceg radnika. Danas ova suma je unekoliko obezvredjena ali i dalje predstavlja prepreku doslednom postovanju prava na slobodu kretanja. Jugoslovenske vlasti to, ocigledno, ne ometa pa se ovih dana uveliko u stampi najavljuje povecanje ove dazbine na 400 dinara odnosno na oko 65 nemackih maraka.

Cak i ako, uz novac za karte i put, prosecni Jugosloven uspe da se “potkrpi" kako bi platio taksu tu se finansijska konstrukcija u vezi sa “slobodnim kretanjem" nikako ne zatvara. Pasosi SRJ, naime, vec duze vreme “vape" za vizama svih zapadnoevropskih i inih zemalja sirom sveta. Mada,ko ce i kako ulaziti unutar njihovih granica, naravno, diskreciono odredjuju trece drzave cinjenica je da su redovi pred ambasadama poceli da rastu od kako je ova vlast “uzela stvari u svoje ruke". Drugim recima, politicki potezi i ukupno ponasanje rezima u okviru medjunarodne porodice direktno uticu na stav drugih zemalja o tome koga ce, kad i kako primiti na svoju teritoriju.

Novi Zakon o putnim ispravama jugoslovenskih drzavljana makar daje sansu gradjanima ciji je zahtev za pasos odbijen da znaju iz kojih raloga je to ucinjeno. U tome je, ukazuje Goran Svilanovic, predsednik Veca za ljudska prava Centra za antiratne akcije, bolji od prethodnog prema kome nadlezni organi jednostavno nisu imali obavezu da obrazlazu svoju odluku. Medjutim, dodaje nas sagovornik, pomenuti Zakon predvidja mogucnost uvodjenja izlazne vize sto znaci da bi ovlasceni za njihovo izdavanje prakticno i na ovaj nacin mogli da ogranicavaju slobodu kretanja. Setimo se, ovakva praksa postojala je nekad u SSSR- u a njeni drzavljani morali su, u jednom razdoblju, cak da traze dozvole i za putovanja iz jednog grada u drugi....

B. O. I.

Bez sanse

Veliki broj Jugoslovena nema sansu ni za viziranje putnih isprava jer ih - nemaju. U ovu grupu, kaze Sonja Biserko, predsednik Helsinskog odbora za Srbiju spadaju tri kategorije : izbeglice, jugoslovenski gradjani rodjeni u nekoj od bivsih republika SFRJ ali sa duzim prebivalistem u SRJ i drzavljani Jugoslavije, uglavnom Albanci ali i potencijalni rezervisti iz drugih krajeva koji su otisli u inostranstvo i sada ne mogu da produze ili izvade nove pasose. U poslednje vreme, doduse, izbeglicama se, uporedo sa upisom u knjigu drzavljana, pasosi lakse izdaju ali je i dalje veliki broj onih koji su na listi cekanja. Druga grupa, koju pominje Biserko, i dalje ima brdo problema da dodje do putnih isprava sto zbog nejasnog politickog stava o dvojnom drzavljanstvu sto zbog prenaglasenih ovlascenja Ministarstva unutrasnjih poslova te beskrajnog birokratskog lavirinta.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /