subota, 25. april 1998.

AKCIJA POVRATKA SRPSKIH IZBEGLICA “HOCU KUCI" SVECANO PRIVEDENA KRAJU

“Mi smo lojalni gradjani Hrvatske"

“Slusaj, napokon mi se, poslije nekoliko godina, ispunila zelja da se vratim svojoj kuci i ne zelim nista da ureknem", prica je vecine povratnika

Preksinoc je u beogradskom restoranu “Sindjelic", u organizaciji Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji, odrzana vecera za pedeset porodica iz nekadasnje Republike Srpske Krajine koje su odlucile da se vrate u Republiku Hrvatsku. Time je i svecano privedena kraju akcija povratka srpskih izbeglica, pod nazivom “Hocu kuci" . Veceri su prisustvovali i predstavnici stranih ambasada. “Molim vas da i dalje budete ponosni na svoje srpsko poreklo i na pripadnost toj naciji, ali, takodje, nemojte zaboraviti da ste vi od sada gradjani Republike Hrvatske, porucile su “gostima" strane diplomate. Vecina povratnika su izbeglice koje su dosle u Srbiju nakon “Oluje", medjutim, ima i onih koji su iz Hrvatske pobegli jos na samom pocetku rata.

Mnoge izbeglice ne zele nista da kazu povodom svog povratka kuci, sto zbog straha, sto zbog “uroka". “Slusaj, napokon mi se, poslije nekoliko godina, ispunila zelja da se vratim svojoj kuci i ne zelim nista da ureknem", prica je vecine povratnika. Najzanimljivija prica ispricana tokom svecane vecere, svakako je ona Marka Bezbradice, izbeglice iz Kistanja, koji je hteo da se vrati kuci jos pre dve godine ali nije mogao da prebaci svoj traktor.

- Ja sam u Srbiju, zbog “Oluje", dosao svojim traktorom. Na njemu sam prebacio cijelu svoju familiju. Hvala mojoj matici Srbiji na gostoprimstvu ali ja sa pedeset osam godina ne mogu nista vise da radim osim da se vratim kuci i sa svojim traktorom obradjujem svoju zemlju. Mi smo lojalni gradjani Hrvatske. Ja sam se kao Srbin rodio u Hrvatskoj i bio njen lojalni drzavljanin i zelim tamo da umrem, prica nam Marko.

Vecera se polako blizi kraju i povratnicima objasnjavaju da je datum povratka pomeren sa 3. maja do prve sledece prilike. “Datum se moze menjati ali nasa odluka o povratku nece", dobacuju izbeglice.

V. Djordjevic

Suze

- Iz Zadra sam pobegao ’91. godine, cim je zapucalo. Kada sam dosao u obecanu zemlju Srbiju smestili su me u prihvatni centar gde sam proveo punih sedam godina. Za svih tih sedam godina, od Srbije sam dobijao samo hranu i krevet i ja sam joj na tome zahvalan, pogotovu sto sam bolestan. Medjutim, doslo je vrijeme da se vratim svome domu. Bio sam prosle godine u Zadru i posjetio svoje prijatelje Hrvate koji su zaplakali od srece kad su me vidjeli. Stana vise nemam ali su mi moji Zadrani pomogli da od tamosnje policije i suda dobijem napismjeno da ce iselit ljude koji su se uselili u moj stan. Jedva cekam da se vratim u svoj dom, rekao nam je Branko Kozul, izbegao iz Zadra.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /