Razbijanje Avramovicevog programa

Kabinet laznog prosperiteta

Odlazuci svojinske promene, Marjanoviceva vlada je odrzala u zivotu privredu, koja je u protekle cetiri godine ostvarila neto gubitak od deset milijardi dolara i koja svakim danom jede svoj kapital. Ono sto je od njega ostalo, pocela je, a to namerava i ubuduce, da rasprodaje drzava, da bi platila opstanak sadasnje politicke strukture na vlasti, da bi prikrila dubinu propasti ekonomije i da bi odrzala privid "boljeg zivota"

Bojana Jager

Mirko Marjanovic ce sastavljati novu republicku vladu zato sto je njegova partijska centrala zakljucila da je i dosada dobro obavljao premijerski posao, posto je "sacuvao vrednost dinara i relativno povoljne uslove za privredjivanje i zato sto veruju da je prava garancija da ce se "sprovesti program za ostvarivanje drustvenih i ekonomskih reformi". Sam Marjanovic, i njegov dosadasnji kabinet, da podsetimo, preuzeli su duznost, cvrsto vezujuci svoju sudbinu za Avramovicev program i za na njemu obecani preporod. To sto od programa nije ostalo gotovo nista i sto se preporod sveo na pomenute "relativno povoljne uslove privredjivanja" preporucilo je, izgleda, premijera da se trudi i dalje, sada da ostvari famoznih devet razvojnih ciljeva, koje je izdiktirao predsednik Srbije Milan Milutinovic, a koji sami po sebi, u vidu ponovljenih istih lepih obecanja, najrecitije svedoce da dosada nije ucinjeno nista da se drustvo i domaca ekonomija izvuku iz blata u koje sve dublje tonu.

Kada je pocetkom 1994. Marjanoviceva vlada dobila u ruke Avramovicev program i njegov imidz sveze osobe sa neokaljanim kredibilitetom, uspela je vrlo brzo da taj program razbije u paramparcad, kao dete zvecku, i da potrosi taj kredibilitet, dokazujuci da za istinski reformski kurs ovde nikada nije postojao pravi politicki konsenzus. Posto je kroz hiperinflaciju prethodno unistena domaca valuta, potopljen monetarni sistem i izbrisani svi unutrasnji dugovi, pomenuti program, koji je privredi ponovo ponudio novac, morao je zakonomerno da da dobre pocetne rezultate. A to je bila zamena da se na neodredjeno vreme, koje traje do dana danasnjeg, odloze sve strukturne i institucionalne reforme.

Dr Tomislav Popovic, direktor Instituta ekonomskih nauka, podseca da su vec u prva dva-tri meseca napustene sve kljucne odrednice Programa zbog kojih je on pretendovao da se zove stabilizacioni. Najpre podseca da su preduzeca postala i ostala (opet do danas) kolektori socijalnih funkcija. Napusten je princip tvrdog budzetskog ogranicenja, jer se jos u 1994. pokazalo da drustvena preduzeca i dalje ne moraju da vracaju kredite, dobijene kroz monetarno pregrevanje "ozivljavanja proizvodnje" zbog cega je vec u oktobru te prve stabilizacione godine ozbiljno poljuljan novi dinar. Danas, sa naknadno stecenom mudroscu, dr Avramovic kaze: "Tada nisam verovao da moze biti kreditne inflacije, odnosno da neko moze da ne plati kredit. Nazalost, naucio sam da su ovde banke nesto drugo nego u svetu. U to vreme govorili su da su banke u teskocama i da ne mogu da naplate ni polovinu odobrenih zajmova. Danas, opet kazu da su banke u teskocama, ali sada pet najvecih drustvenih banaka nije u stanju da istera 85 do 90 odsto odobrenih kredita". U ovu godinu startovali smo sa produzavanjem roka otplate u sledeci vek i kredita koji je Srbija, za potrebe svog budzeta, dobila od centralne banke jos na pocetku 1994. godine.

Dr Popovic redja dalje sta prakticno Marjanoviceva vlada nije uradila. Nije izvrsena redukcija javnih izdataka (tada procenjenih u vidu deficita od 16 odsto drustvenog proizvoda, koji se u medjuvremenu uvecao) vec su povecana poreska zahvatanja, na taj nacin podstaknuta je siva ekonomija, a preopterecena privreda je dodatno gurnuta u hronicnu nelikvidnost. Formiranje i sirenje jaza izmedju zvanicnog i trzisnog kursa, u odsustvu strukturnih reformi, preselilo je devizne transakcije u sivu zonu, gde se one nalaze i danas, a posledica je da zato nisu aktivirane ionako skromne izvozne performanse, sto je jedan od osnovnih razloga za spor oporavak proizvodnje.

A dr Avramovic pre par dana na okruglom stolu u Institutu ekonomskih nauka, posvecenom pitanju sta je ostalo posle cetiri godine "cerupanja" od njegovog programa, objasnjava kako to kod nas ide. Tvrdi da je jos krajem 1994. predlozio devalvaciju dinara i novi program, ali da je trebalo da protekne citava godina da bi se to dogodilo. "Kod nas devalvacija, kao tehnicko pitanje, odmah postane par ekselans politicko pitanje, koje se resava po principu ko je jaci, a u tu igru se ubace politicari, ekonomisti, mediji i naravno spekulanti svih vrsta. Ceo aparat je tada bio protiv promene kursa i u tome je protekla citava 1995. Da nije bilo tako, dinar bi krajem te godine devalvirao na odnos 2,1 prema marki, a zavrsilo se sa kursom od 3,3 dinara za marku". Danas vidimo da se nista nije promenilo, pa ce verovatno i ishod borbe Marjanoviceve vlade za "stabilan devizni kurs" biti isti, samo na daleko visem nivou devalvacije.

Po korumpiranosti prvi, po privrednom rastu zadnji

Na sledecim primerima dr Tomislav Popovic je pokazao pogubnost politike samoizolacije SRJ, trajne orijentacije na fiksni devizni kurs i zamrzavanja strukturnih reformi. Tokom prethodne tri godine izvoz SRJ bio je u proseku manji za sedam i po puta nego u Madjarskoj, a cak za deset puta manji nego u Ceskoj. Stopa nezaposlenosti (ukoliko se uzme u obzir i skrivena nezaposlenost) u Jugoslaviji je cak 5 do 15 puta veca nego u Madjarskoj odnosno Ceskoj. Prema londonskom casopisu "Ekonomist" indeks korumpiranosti u SRJ dostize cak 7,4 ili daleko vise nego u svim zemljama u neposrednom okruzenju (u Albaniji to je 5,7, Makedoniji 5,4, Hrvatskoj 4, Madjarskoj 1,2 i Sloveniji 0,7), sto recito govori o kriminalizaciji domaceg prostora. Medju 50 najvecih preduzeca, rangiranih po vrednosti prodaje u zemljama centralne i istocne Evrope, nema nijednog jugoslovenskog preduzeca. I najzad, lane je SRJ ostvarila tek 53,1 odsto drustvenog proizvoda iz 1989, Madjarska na primer 88,8, a Ceska 91 odsto, ali to su one zemlje za koje ovdasnja vlast tvrdi da su skupo platile svoj ulazak u tranziciju.

Ono sto dr Avramovic ni danas nece da kaze (sem ukoliko se ne citaju izmedju redova njegove izjave, da je pogresio sto je prihvatio funkciju guvernera NBJ, "u tako glomaznoj vladi i tako glomaznoj Centralnoj banci) rekao je dr Ljubomir Madzar: "Svaki ekonomista koji hoce da bude uspesan u stabilizacionom programu, na rok duzi od par meseci, ne sme da se uvuce pod politicki sinjel ovakve vlasti". Ne dakle, ove vlasti, jer ljudi mogu i da se promene (mada izgleda da ni tu velikih promena nece biti), nego "ovakve" vlasti, koja predstavlja sve ono sto je personifikovala i radila Marjanoviceva vlada u protekle cetiri godine. Uostalom, i Avramovicev program, kao i on sam, oduvan je definitivno sa scene upravo onda kada je posle monetarnog mejk-apa poceo da trazi nesto drugo - prestruktuiranje privrede, privatizaciju i otvaranje prema svetu - jer cuvarima domaceg lagera nije odgovaralo da im se oduzme materijalna moc koju imaju kroz povremene monetarne i devizne udare, vrsljanje po drustvenim preduzecima u korist privatnog bogatstva, kontrolu nad privredom i finansijama, kurentne drzavne poslove, provizije i slicno.

Odlazuci svojinske promene, Marjanoviceva vlada je odrzala u zivotu privredu koja je u protekle cetiri godine ostvarila neto gubitak u provivrednosti od deset milijardi dolarai koja svakim danom jede svoj kapital. Ono sto je od njega ostalo, pocela je, a to namerava i ubuduce, da rasprodaje drzava, da bi platila opstanak sadasnje politicke strukture na vlasti, da bi prikrila dubinu propasti ekonomije i da bi odrzala privid "boljeg zivota". Ova drzava danas ima 17 milijardi dolara dugova, na ime spoljnjeg duga, koji permanentno raste za godisnji iznos kamata, obaveza prema deviznim stedisama, gubitaka u privredi i javnog duga drzave, koji se takodje stalno uvecava. Ima i mrtvu i zaostalu privredu, u koju u poslednjih barem osam godina nista nije investirano (sa 4 odsto investicija samo u opremu, nema razvoja, ima samo rasta nezaposlenosti), ima neprilagodjene svojinske odnose, trzisno i institucionalno neuredjeni, a duboko kriminalizovani privredni prostor. Hiper inflacija 1993, podseca dr Milana Jovicic, nije pala s neba. Ona je bila legalan nacin da se izbrisu unutrasnji duznicko-poverilacki odnosi i da se preraspodele pare (drugim recima, da se pojedinci obogate), i da se onda startuje iz pocetka. "Bojim se da to ne postane obicaj, jer ponovo ulazimo u ogromne dugove drustva i drzave", objasnjava ovaj ekonomista sta bi se moglo desiti u skoroj buducnosti.

Kako je Marjanoviceva vlada sacuvala u prosloj godini stabilnost kursa i cena, sto ju je preporucilo da ponovo vlada, izracunao je dr Avramovic. Po njegovim recima, zjapece deficite (spoljno-trgovinske i unutrasnje) pokrila je na sledeci nacin: kroz neplacanje kineskog i ruskog duga od 600 miliona dolara, zatim sa milijardu dolara dobijenih prodajom PTT i gomilanjem unutrasnjih dugova drzave u iznosi od oko 500 miliona dolara po trzisnom kursu. Lepa sumica, koja pokazuje koliko je to bila skupa operacija, pa valjda zato niko bas i nece personalno da pripise sebi u racun. Mogu oni jos tako, pa dr Miroljub Labus, recimo, misli da do kraja ove godine sledi prodaja drugog dela PTT i jos ponecega - dok bude imalo sta da se prodaje i bespovratno trosi.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995-1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /