cetvrtak, 2. jul 1998.

AMERIKA I KOSOVO

“Pogledao me je hladan kao spricer"

Okrenuo je brojcanik na svom telefonu i petnaest minuta kasnije na stepenicama se pojavio covek s kosom kakvu bih voleo da imam, umom za koji mi je drago da ga nemam i stavom koji nikome ne bih pozeleo, kaze senator Bajden o ponocnom susretu s Radovanom Karadzicem

Gordon Smit: Senatore Dol, nedavno nam je u posetu dosao premijer Francuske, gospodin Zospen. I ja nisam siguran da li nase dve zemlje imaju isti stav u vezi s bivsom Jugoslavijom. Raspravljao sam s njim o Kosovu, zelevsi da saznam da li imamo isti stav, cak sam predlozio ideju o mogucoj vojnoj akciji. On mi je rekao da imamo isti stav i da bilo kakvu akciju treba da preduzme NATO, ali NATO ne bi trebalo da radi pre nego sto mu Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija da zeleno svetlo. Pitam se da li imate neki komentar u vezi s ovim, da li je to realno. Ako je to preporuka, ovo nece odgovarati situaciji.

Robert Dol: Pa, najpre, bio bi to, ne kazem presedan, ali osvezavajuca cinjenica, da je Francuska na istoj strani s nama. To je novost, dobrodosla novost. Medjutim, vi znate da su tu i Rusi, clanovi Saveta bezbednosti, da oni nisu na istoj strani. Oni imaju bliske odnose sa Srbima, to su slovenski narodi i znam da je Milosevic nedavno isao da vidi Jeljcina i ostale u Rusiji.

Mislim da ce biti tesko, mozda cemo morati da dobijemo nekakvu rezoluciju, ali mi se cini da imamo taj autoritet. Mi mozemo da odlozimo ovo, a jedan od nacina za odlaganje je vracanje u Ujedinjene nacije i cekanje jos mesec-dva. Pretpostavljam da ce Milosevic, posto Holbruk ode, jos neko vreme biti dobar decko, a onda ce se u roku od nekoliko nedelja desiti nesto novo i on ce ponovo poceti da besni na Kosovu. Ali, nisam siguran da bih se slozio s francuskim predsednikom.

Gordon Smit: Nisam ni mislio da cete se sloziti, ali sam ipak hteo da vas pitam, da bismo to stavili u kontekst za kojim medjunarodnim pritiskom treba da se vodimo dok razmisljamo o nekoj vojnoj akciji. Robert Dol: Pa, bilo bi sjajno, znate mi smo dugo mislili da s ovim pitanjem mogu da se izbore Evropljani. Medjutim, kako se ispostavilo, ponovo je bio potreban napor i nase vodjstvo. Ja pohvaljujem administraciju za ono sto je uradjeno u Dejtonu, ali mislim da je to doslo prekasno. Kao sto sam i rekao, mislim da je Busova administracija na neki nacin zaustavljala svoj pristup i da su zeleli da odrze nepodeljenu Jugoslaviju, sto nije bilo ni prakticno, posto su Slovenija i... Hrvatska vec proglasile nezavisnost. Mislim da mi moramo da obezbedimo vodjstvo i ja se nadam, verujem da predsednik Klinton to razume. Smatram da je pitanje kako ce on dobiti podrsku. Mislim da ima podrsku od Tonija Blera. Ali, Milosevic je kroz ovo prosao na desetine puta i poznata mu je ta cvrsta retorika. On je sve to vec cuo i ako se posle teskih reci ne desi nista, on ce nastaviti da radi po svome.

Gordon Smit: Senatore Dol, na danasnjoj naslovnoj strani “Njujork tajmsa" objavljena je potresna prica o smrti srpskog decaka na Kosovu. Mislim da je ocigledno da je za njegovu smrt odgovorna OVK. Zar ne bi bilo posteno reci da ukoliko brzo nesto ne uradimo, a druga strana se vec naoruzava, da ce se neprijateljstva prebaciti u drugi smer. Sta mislite o tome?

Robert Dol: Smatram da ukoliko imate pregovore uz posredovanje i povlacenje Srba i OVK, mozda ima nekoliko terorista u OVK, ali ako vam neko stiti kucu od invazionih snaga, cak i ako ne pripadate OVK ili nekoj drugoj grupi, ako vas, dakle, oni stite, verovatno cete se prikljuciti. I upravo to se desava.

I sto duze mi cekamo, sto duze medjunarodna zajednica ceka da preduzme neku akciju, sve cete vise imati ovakvih stvari. Ko zeli da bilo ko pogine, bilo Srbin ili Albanac? Ne poznajem nikog ko bi zeleo tako nesto, a narocito ne ubistva dece. Video sam tu sliku u “Njujork tajmsu" danas, sliku ubijenog trinaestogodisnjaka. To ce se povecati, kao sto ste pomenuli, ukoliko se ne preduzme neka akcija.

Senator Dzozef Bajden (demokrata iz Delavera): Dozvolite mi da napravim izjavu i recite mi da li se s njom slazete ili ne. I uzgred, moram da napomenem da Toni Bler govori prave stvari, ali ne sprovodi pravu politiku. Toni Bler je rekao da treba da upotrebimo silu, ali da nam je, da je NATO-u potreban mandat od Ujedinjenih nacija. Mi necemo dobiti mandat od UN. Rusija ce najverovatnije uloziti veto. Mi mozemo da pokusamo, ali ce oni uloziti veto.

Cini mi se, zato, da necemo dobiti podrsku koja je predsedniku potrebna od naseg... od UN. Verovatno necemo dobiti dobrovoljan odgovor od ostatka NATO-a, sem ako privatno ne postavimo apsolutni zahtev. Mislim da je jedino mesto, jedina stvar koja ce predsednika ohrabriti da upotrebi silu ako moramo sami da je upotrebimo, sto mislim da treba da uradimo, jeste da podrsku dobije odavde, iz Kongresa. To se desilo prosli put i tek posto smo Kongres ubedili da treba da radimo sami, tek posto smo rekli da cemo ici sami, malo pojednostavljujem stvar, ali tek onda je NATO odlucio da se pridruzi.

Da li vi vidite neki drugi recept? Mislim, ne znam kako drugacije to moze da se uradi.

Robert Dol: Pa, smatram da se to nece desiti. Secam se da smo jednom stigli do 69 glasova i tek tada je klupko pocelo da se odmotava. Taj napor je bio, kao sto znate, dvostranacki. I secam se da su neki ljudi sporo dosli do tog smera i to tek kad su bili tamo i videli sta se desava. Mislim da je to predsedniku Klintonu dalo - pa bila mu je potrebna podrska.

(Nastavlja se)

Karadzic je usao gubeci vazduh

Dzozef Bajden: Znate, ja sam prvi put tamo bio u aprilu 1993. i imao sam dugacak trosatni sastanak s gospodinom Milosevicem, sto je on i objavio. U jednom trenutku, u njegovoj kancelariji, a bilo je kasno nocu, preko jednog malecnog stola pogledao je u mene i rekao: “Sta vi mislite o meni?". Ja sam rekao: “Mislim da ste prokleti ratni zlocinac i da mora da vam bude sudjeno".

Razlog zbog kojeg ovo navodim je njegov odgovor. Pogledao me je, hladan kao spricer i otprilike rekao: “Zelim vam puno srece, prijatan dan i, uzgred, da li biste zeleli da razgovarate s Radovanom Karadzicem?" Ja sam mu onda rekao: “Pa mislio sam da ga vi ne kontrolisete". On je odgovorio: “Pa, ne kontrolisem ga. Da li biste hteli da razgovarate s njim?" To se desavalo u 11 sati uvece.

Okrenuo je brojcanik na svom telefonu i petnaest minuta kasnije na stepenicama se pojavio covek s kosom kakvu bih voleo da imam, umom za koji mi je drago da ga nemam i stavom koji nikome ne bih pozeleo. On je bukvalno dahtao, gubeci vazduh, kunem vam se. Usao je u sobu, seo pored Milosevica i rekao: “Gospodine predsednice, izvinite (dahce) izvinite sto kasnim. Zao mi je". A ja sam pogledao Milosevica i kazao “Bez kontrole, a?"

On ima kontrolu i ne znam kako postici bilo kakav stvarni napredak sem silom, jer je to jedina stvar na koju on odgovara. Nista drugo. Prava pitanja su da li cemo mi krenuti sami i zatim mozda usput povesti ljude i drugo, da li cemo OVK jasno reci da ne trazimo nezavisno Kosovo? To nam nije cilj. Ovo je teska stvar i sto vise odugovlacimo, to ce biti teze.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /