subota, 4. jul 1998.

IZLAGANJA UCESNIKA OKRUGLOG STOLA NA TEMU “SLABOSTI DEMOKRATSKE OPOZICIJE U SRBIJI" (6)

Kako do prave strategije

Demokratska opozicija mora stvoriti takvu platformu koja ce pruziti garancije nepoverljivim biracima da tezi promenama kao i da se ekipira ne samo da bi presla izborni prag, nego i da bi aktivirala deset odsto onih koji ne glasaju

Dr Zoran Stojiljkovic

Imam neodoljiv utisak da ovo pomalo lici na parastos, a cini mi se da bi svako od nas mogao da navede desetine razloga zasto je opozicija slaba. Mozda bi, kao test za pocetak, trebalo da svako od nas zaokruzi sta smatra demokratskom opozicijom od postojecih stranaka i mislim da bi se tu iskazalo kolika kolicina uzajamnog nepoverenja i antagonizma postoji.

Osnovni interni razlog i slabost demokratske opozicije je upravo to sto, i u ovakvim razgovorima nema dovoljno te minimalne klime tolerantnosti, dijaloga iz koga bi proizasla neka koliko-toliko optimalna i prihvatljiva strategija. Prosto postoji jedna mrzilacka klima, gde se zamenjuju mesta. Najveci protivnik je onaj koji je najpre moj potencijalni saveznik, a drugu stranu ostavljam za kasnije i pravljenje nekakvih povremenih dilova sa njima, zato sto smo izgubili veru da mozemo da promenimo, pa dajte da participiramo u komadicu vlasti. Jer, zaboga, svako ko deset godina baca loptu i igra basket, misli da ce zavrsiti u NBA i svako ko se ovde deset godina bavio nekim politickim radom, misli da ce to pretvoriti u nekakve tantijeme.

Ima ovde sjajnih parcijalnih uvida, neke stvari su verovatno kod Koste Cavoskog i g. Protica zaostrene malo vise, ne kazem da ne postoje krtice, koje koriste i proizvode podele, i ubacivanja. Ali nije to, kao sto postoji surevnjivost medju liderima, nisu to jedini, a mozda ni najvazniji razlozi po meni.

Na pojavnoj ravni kada bismo sada onako skolski pogledali sta je to kompleks unutar opozicioni, koji postoji, i kada bi se pravile te linije politickih podela, ne bi se slozili da ta podela levica-desnica ima neki veliki znacaj. Neki znacaj, medjutim, ima podela opozicije na unitarnu i separatnu, gde je sredisni, gradjansko-demokratski, pol slab i to dovodi do nekakvih podela po nekoj od ovih linija, koje su visestruke. I stoga ne treba smatrati da je ta pojavna pena licnih sukoba nesto sto je zaista dominantna stvar.

Gde su sanse

Ipak, nisam sklon tako crnim ocenama o demokratskoj opoziciji. Pogledao sam pazljivo sve nase analize, Instituta drustvenih nauka, sta one govore? One govore da ima izgubljenih 20 do 30 odsto izbornog tela, koje je autoritarno, cak totalitarno opredeljeno. Da natpolovicna vecina ima ta osnovna demokratska opredeljenja, cak prihvata ne samo politicki liberalizam, nego i socijalno liberalni koncept unutar svojinskih i ekonomskih promena i odnosa, samo ih naravno treba mobilisati za jedno kratko vreme. Problem je kratkog vremena. Nacelno su cak vecinski, cak i sindikalni aktivisti prihvatili privatizaciju, dominantno mesto privatnog sektora, ne idu ni na radnicko akcionarstvo vise kao dominantno, ali jednostavno treba ih mobilisati u jednom kratkom vremenu u kome ce im biti jos gore, da prihvate formalno manje prava. I na to treba pruziti odgovor.

Drugo - tesko je kad druga strana ima prirodno jedinstvo mocnog lidera. Imate situaciju u kojoj ne postoji dominantna opoziciona snaga, i formacija, i neprikosnoveni lider u jednoj strukturi svesti, nivoa prosecnog obrazovanja (60 odsto stanovnistva ima osnovnu skolu), koje se prepoznaje na lideru, a ako nemate dominantnog lidera, to znaci da smanjujete sebi izborne sanse.

Dalje, klima visestrukih sukoba i podela, od 1989. naovamo, stvorila je malo gubitnicki imidz opoziciji, demokratskoj, i utisak kod birackog tela o malom upravljackom kapacitetu. To je onaj stav - Ja bih glasao za Vas, kad biste Vi bili ozbiljan pretendent.

Ovde se prvo, umesto da se podele rizici i troskovi, unapred deli nekakva potencijalna dobit, na osnovu vrlo povrsnih analiza da imamo velike sanse na izborima, pa se onda pre nego sto dodje do izbora, unutar koalicije potucemo oko toga koliko ko treba da dobije.

To je nesto sto deluje strasno na ovom prostoru, u tome je Nebojsa Popov apsolutno u pravu. Ovde jednostavno postoji jedan tip sistema koji produkuje te sistemske institucionalne prednosti za vladajucu garnituru. Imaju kontrolu nad ekonomskom sferom, bez obzira da li je to drzavni ili drustveni sektor, ili su to veliki privatnici, miljenici vlasti, koji ce jednog dana postati privatnici u ovakvom deformisanom procesu privatizacije. Imaju kontrolu nad drzavnim medijima, mada se tu neke stvari menjaju. Imaju kontrolu nad drzavnim aparatom, sto svaka vladajuca stranka ima. Iz ovog predloska (Goatijevog) se vidi kolike su to organizacijske infrastrukturalne, kadrovske prednosti, imovinske, sa kojima su startovali u ovom drustvu. Na to dolazi jos njihovo takticko umece, da jednostavno sa velikim pragmatizmom, kad hoce neku promenu, a imaju eventualno blagog otpora, nadju nekog ko ce da ih podrzi i uguse neki potencijalnu vrstu otpora.

Ja mislim da ovaj deo opozije nije bez sansi, ali optimalno nije bez sansi, sto podrazumeva strategiju. A elementarna strategija jeste da optimalno odredite nekakvu programsku platformu, ne minimum, nego platformu koja daje garanciju nepoverljivom biracu da to nije samo neki minimum nabacen takticki, vec da tezi prema promeni i da se optimalno odredi cilj. A za mene, optimalno odredjeni cilj jeste da se postave dve, tri ili cetiri opozicione formacije koje mogu da ponesu atribut demokratske opozicije. Da se ekipiraju tako da predju izborni prag, znaci da ne dodje do rasipanja glasova, i da tako zajedno budu neka relativno najbrojnija, jos uvek, cini mi se, manjinska koalicija, koja onda moze da bira partnere i da onda postepeno izvrsi promene tako sto ce u relativno kratkom vremenu posle toga popraviti do kraja izborne uslove, i potpunije odgurnuti drugu stranu.

Neuspesna vlast

Jeste da vladajuca koalicija, a posebno vladajuca partija, ima mnoge od ovih prednosti, ali ima i jedan veliki teg, jako tezak teg, ima taj fenomen krajnje neuspesne vlasti. On nema podrsku. Jer, oni predstavljaju nekakav sendvic, u kome su na vrhu oni koji su neka vrsta drustva za uzajamnu uzurpaciju vlasti, i koji bi vrlo brzo preveslali tu svoju poziciju ukoliko bi privatizovali i formirali neku svoju osnovu, i oni kojima je najgore, od kojih se jedan deo polako osvescuje, on glasa ili ne glasa zato sto ne vidi alternativu. Mi smo odgovorni za to sto alternative nema.

Mislim da je sve preko toga nerealno ocekivati i da je tu problem sto oko toga nije bilo ozbiljnijih razgovora, prosto se ide neoprezno u brojeve, procente, umesto da jednostavno skupite nekih milion i seststo, milion i osam stotina, devetsto hiljada glasova, da ucvrstite petnaestak posto svog izbornog tela, da aktivirate, da animirate ne vise od deset odsto onih koji ne glasaju, a potencijalno su vasi simpatizeri, i ako ih ne preokrenete onda pasivizirate deset odsto birackog tela onom drugom. To daje 25-30 posto izbornog tela, odnosno negde 35-45 odsto glasova. To moze da bude nesto gde cete se vi pojaviti na republickim izborima sa sto, sto dvadeset glasova, posle toga mozete da gurate. Pazite, neka me neko ko je istrazivac demantuje, koliko sam ja gledao te rezultate, u ovom birackom telu, kad se radi o demokratskim vrednostima kod SPS, ili kod glasaca radikala, ima ljudi koji imaju neke relativno jasne prodemokratske vrednosti, koji bi mogli u ovako izmenjenoj situaciji da makar odreaguju na taj nacin sto nece izaci na izbore u odredjenim okolnostima.

Strategija podrazumeva nekoliko elemenata. Bloku na vlasti mora se suzbiti uticaj i moraju se uvesti neki elementi podele unutar njega. To je jedna dimenzija, druga dimenzija je spoljna podrska, koja se dobija jedino ako si ozbiljan. Cak i podrska nekih domacih interesnih grupa, koje ne umeju ranije da reaguju, ali ce reagovati na osnovu toga kako se ko ponasa, kad je njihov staleski interes ugrozen, kad nisu sposobni ni da odreaguju kao sto je to sada na Univerzitetu, ali prepoznaju ko kako i sta radi. Izbori to onda naplate i verifikuju.

(Sutra: Dr Slobodan Antonic: Bez kompromisa sa rezimom)

Dijalog unutar opozicije

Ima razloga za nepoverenje medju strankama jer su mnogi sukobi bili, ali je potreban unutar opozicioni dijalog koji jos nije moguc. Dijalog, medjutim, mora da se vodi, s jedne strane, izmedju analiticara koji su malo gadljivi prema stranackim aktivistima i strankama, i s druge strane, izmedju stranackih fundamentalista i onih pragmaticnih, cak kalkulanata, da bi se nesto profilisalo.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /