petak, 10. jul 1998.

MESEC DANA ANTIRATNE KAMPANJE U SRBIJI

“Digitalni partizani" u akciji

Vise od 500 ljudi direktno ukljucenih u Antiratnu kampanju od 7. juna do pocetka ove sedmice podelilo je oko 600 hiljada letaka i zalepilo oko 16 hiljada plakata u stotinak opstina u Srbiji. Do nedelje bi trebalo da se postigne cifra od milion podeljenih letaka u 160 opstina. Kampanja je vezana za Kosovo i promovise nenasilno resavanje problema. Medjutim, policija i drzavna bezbednost hapsile su i saslusavale aktiviste. U nekim mestima deljenje letaka je zabranjeno iako za njihovu distribuciju nije potrebna dozvola.

Iza antiratne akcije ne stoje ni partije, ni nevladine organizacije, vec gradjani. Ove aktiviste, ciji je prosek godina - 23 i koji su rastrkani po celoj Srbiji zovu “digitalnim partizanima". Taj naziv dobili su jer “nemaju mesto boravka kao organizacija vec samo e-mail adresu i deluju kroz ’indidvidualne prepade‘, naravno bez oruzja, a ne kao cvrsto organizovana formacija".

- Kampanjom pokrivamo sve opstine u Srbiji, osim kosovskih. Na Kosovu nismo zeleli da angazujemo Albance jer bi ih policija najverovatnije ubila kada bi ih videla da dele letke. Druga varijanta je bila da ljudi iz drugih delova Srbije dele letke na albanskom, ali je i to bilo neizvodljivo jer bismo morali sa tim ljudima i da procaskamo na istom jeziku," objasnjava Teodora Tabacki, aktivistkinja Antiratne kapanje. Gradjani su, prema recima nase sagovrnice, cak i u uporistima SPS-a, uglavnom reagovali pozitivno na letke. “Neki su bili nezainteresovani, neki su odmah zguzvali letak govoreci nam da smo izdajnici, a bilo je i onih koji su pitali koliko treba da plate za letak", kaze Tabacki. Ona dodaje da su ljudi bili veoma zadovoljni kada su culi da kampanju ne organizuju satranke.

- Policija je tokom saslusavanja pokusavala da uhapsene aktiviste antiratne kampanje ubedi da rade za Oslobodilacku vojsku Kosova. Posebno ih je zanimalo koje smo nacionalnosti, kaze Tabacki. Bilo je, medjutim, i drugacijih primera - jedan policajac je uzeo majicu sa znakom antiratne kampanje. Rekao je da ga salju na Kosovo i da majicu uzima kao amajliju. “Oni na nizim polozajima su nam govorili da se na Kosovu vodi rat za porodicu Milosevic-Markovic", kaze Tabacki.

Pretnje batinama

Aktiviste Antiratne kampanje u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici i Sidu saslusavale su snage drzavne bezbednosti. U ostalim mestima (Nisu, Kursumliji, Kraljevu, Majdanpeku...) mirovnjake je hapsila "obicna" policija.

Najgore hapsenje je, prema recima Zdravka Jovanovica, bilo u Sidu. "Uhapsenima su pretili batinama, oduzeli su im licne stvari. Zapreceno im je da odmah napuste Sid i da nigde ne staju do Beograda. Pitali su ih zasto dele letke u Sidu, kada tu ne zive Siptari vec Muslimani i Hrvati sa kojima imaju probleme. 'Bezbednjaci' su pominjali i svoja iskustva sa vukovarskog ratistva", prica Jovanovic.

Vecinu letaka delelili su lokalni aktivisti. Na teren (gde nije bilo dovoljno lokalnih aktivista) islo se autobusima, ili znatno redje iznajmljenim kombijem. “Jednom je ekipa i pesacila oko cetri i po sata kako bi stigla do Bora. I posle tolikog pesacenja odmah su poceli da dele letke", prica Zdravko Jovanovic, aktivista. Zemunski “digitalni partizani" delili su letke i lepili plakate kotrljajuci se na “rolerima". Broj letaka za svako mesto utvrdjivan je precizno na osnovu broja stanovnika, pokrivenosti nezavisnim medijima i brojem glasova koje su dobili SPS i SRS.

Antiratna kampanja nije registrovana kao nevladina organizacija, a prostorije u Beogradu (stan od cetrdesetak kvadrata) iz kojih se koordinira deljenjem letaka i u kojima je smesten sav materijal, iznajmljene su samo do 18. jula. Tokom cele kampanje u svakom trenutku je u prostorijama bio neko od aktivista. “Registrovanjem organizacije ona bi verovatno okostala i postala uhlebljenje za ljude koji u njoj rade i time izgubila smisao akcije. Bilo nam je bitno da organizujemo mrezu po celoj Srbiji koja ce se okupljati po potrebi i oko odredjenih ciljeva i mislim da smo u tome uspeli", kaze Jovanovic.

Plakati na beogradskim pijacama

Tokom vikenda leci ce biti deljeni u Beogradu - na svim pijacama i centralnim gradskim trgovima i ulicama. Planirano je da se podeli oko 150 hiljada letaka. Istovremeno leci ce se distribuirati i po Vojvodini.

On istice da je Antiratna kampanja i pocetak stvaranja nove aktivisticke nevladine scene. “Necemo ponoviti graske starijih, iako je sve ovo nastalo na njihovim iskustvima. Ta scena je izmorena i opterecena svojom teskom pozicijom. Da bi ostala postena i sprecila kontaminaciju svog prostora ne zeli saradnju sa onima koji su nekada podrzavali rat. Mi smo, medjutim, takvim ljudima pruzili sansu da se promene, buduci da oni ni po godinama nisu odgovorni za ono sto nam se desilo jer je rec o ljudima mladjim od 30 godina," kaze Jovanovic.

Ovih dana ucesnici Antiratne kampanje iz svih delova Srbije odrzace sastanak na kome ce se dogovoriti o novoj akciji. Koordinacioni centar te akcije bice van Beograda.

I. Kisic

Leci na srpskom, slovackom, madjarskom...

Leci su stampani cirilicom i latinicom. Osim na srpskom, stampani su i leci na slovackom, madjarskom i rumunskom jeziku. Medju porukama su: “Necu pusku - hocu posao", “Necu rat - hocu dogovor", “Necu da poginem", “Mi necemo rat na Kosovu jer smo odgovorni i volimo Srbiju - Budi patriota reci ne ratu".

Na posebnom letku bile su odstampane “definicije" patriotizma. Tako patriotizam znaci: “Biti odgovoran prema svojoj zemlji, graditi je i unapredjivati", “Biti odgovoran prema svom narodu i omoguciti mu da zivi u miru", “Biti odgovoran prema svojim precima i postovati ono sto su gradili", “Biti odgovoran prema svom potomstvu i omoguciti mu normalan zivot".

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /