nedelja, 21. jun 1997.

SOCIOLOSKA SKICA - POLTRONI I SAVETNICI

Takojevici i strikaci magle

Pise: Dragan Pejic

Zalosno je ali istinito: sve vise je ljudi koji na osnovu poltronstva i beskicmenjastva opstaju ili avanzuju. Sta su uzroci, koje su posledice i kako prevazici to nedopustivo moralno rabacenje ljudi, antisociolosko ponasanje koje unizava elementarni ljudski ergo sum - dostojanstvo?!

Dobar savet zlata vredi, ako je tacno da pametnoga ne treba savetovati a budalu ne vredi - cemu profesionalni savetnici po nasim firmama

U meri u kojoj se kod nas, valjda kao nigde u svetu, omasovila pojava poltronstva, umnozili su se i sinonimi za tu francusku rec. Da pomenemo samo najcesce: beskicmenjak, ulizica, gmizavac, takojevic, moralna kukavica, podrepas, dupeuvlakac, dupelizac, cankolizac, ljigavac, lizoguzac, slihter, posrogacas, povodljivac, udvorica, prisipetlja, podvirep, puzavac... Ovim brojnim sinonimima dajemo i jezgrovitu definiciju Mese Selimovica o tim ljudima: “Poltroni su djubre na kome rastu sva zla ovog sveta"

Ko su poltroni

Na to pitanje je lako odgovoriti jer ih srecemo svakog dana i na svakom koraku. To su ljudi, primecuje sociolog dr Novo Vujosevic, koji klecanjem pred pretpostavljenim “bogovima", “pasama", “knezovima", “autoritetima", ljudima koji vedre i oblace... svoje odredjene polozaje i privilegije sticu mimo svojih stvarnih zasluga stecenih radom i rezultatima rada i sposobnostima, i to klecanjem na nacin pokoran, bogobojazljiv, ljubaznoscu koja se granici sa servilnoscu i slicno.

Poltron uvek dozira poltronisanje prema funkciji koju sef zauzima i prema koristi koju, zauzvrat, od sefa ocekuje. Poltron ne diskutuje prvi, sem ako je siguran kakav je stav onoga kome treba da se udvara. Izlaganje obicno pocinje citiranjem rukovodilaca i prihvata bez pogovora sve ono sto sefovi predlazu. Razmisljajuci o ovoj pojavi normalno je pozvati u pomoc “uciteljicu zivota" - istoriju. A ona kaze da moc proizvodi poltronstvo. Malo je primera iz istorije kada moc nije proizvodila beskicmenjastvo, jer vlast i pociva na povijanju kicme drugih, klecanju pred “bogovima".

Ljudi bez zastite spas nalaze u bespogovornoj poslusnosti i moralnom kukavicluku. Ono sto su nas eticari u knjigama o socijalistickom (a narocito samoupravnom) drustvu ucili da je “bolje umreti na nogama nego ziveti na kolenima", ili “bolje je biti jedan dana lav nego hiljadu godina ovca", srusilo se pred svakodnevnom pojavom lepo kazanom u aforizmu jednog satiricara: “Ostao sam pri svome misljenju - drugi odose dalje"!

Da je vlast nad ljudima proizvodila paranoicnu potrebu za ugnjetavanjem ljudi, dokazuju mnogi primeri iz istorije i literature a najcelovitiju sliku konkretne licnosti koja proizvodi poltronstvo daje istorija u liku Nerona, rimskog cara iz prvog veka ove ere. Imajuci neogranicenu vlast nad ljudima i stvarima, Neronu se prohtelo da bude i pesnik. Bio je beznadezno netalentovan, ali mu to nije smetalo da u toku dvadeset punih godina, u Rimu pa i Grckoj, odnese ogroman broj pobeda na pesnickim takmicenjima. Njegova poezija bila je, kazu savremenici - tragicno losa, ali je, ipak, na svakom takmicenju na kome se pojavio pobedjivao, dobijao lovorove vence i pohvale. Jednostavno, niko nikada nije se usudjivao da mu kaze da je bez trunke talenta, jer se zbog toga mogla izgubiti glava.

Sliku vodje ljubim

Otkud i zbog cega to i takvo ponasanje mnogih i dan danas. Pogresno bi bilo korene poltronstva traziti u ljudskoj prirodi. Covek se - kako je rekao jedan anticki filozof, radja kao tabula raza (prazna glava) a postaje ono sto od njega naprave ljudi i drustvo.

No pre no sto ponudimo odgovor na to pitanje, recimo samo da je pomenuti dr Vujosevic objasnjavao da je glavni zadatak poltronstva da se “glavati gospodin" (ili bar glavatiji), kome se poltronise, oseti srecnim, vaznim, lepim, mudrim, hrabrim, plemenitim, neznim... Zato se svako od tih glavatih, koji i sami nekom poltronisu, cim dodju na vlast okruze vestim poltronima koji znaju suptilno da poltronisu. Krajnji cilj je uvek da onaj kome se poltronise zavoli sebe i poltrona u sebi.

Poltronskoj drzavi i poltronskom mentalitetu uvek je potreban vodja. Od vodje sve polazi. On je uzrok svemu i na njega se, kasnije, moze sve svaliti. Vodja odredjuje koordinate te poltronske piramide na cijem se vrhu nalazi. Kada nema vodje, poltroni su obezglavljeni i obezdupljeni. Upadaju u haos iz kojeg ne vide izlaz. Bez vodje koji odredjuje svoj tim, a taj tim svoj tim, a taj tim svoje timove nanize, poltronstvo gubi orijentaciju, gubi slast i smisao, izvesnost i perspektivu.

Dakle, odgovor na pitanje o uzrocima i ekspanziji poltronstva kod nas bio bi da je ono posledica deformacija u drustveno-politickom sistemu, nekontrolisane vlasti odredjenih pojedinaca, grupa i organa, cija moc pociva na savijanju kicme drugih a cija sigurnost i autoritativnost se oslanja na one koji aminuju svemu i svacemu.

Cinjenica je i to da je grabezljiva trka za privilegijama stvorila od mnogih ljudi “moralne peskire" i moralne bogalje spremne da se uvuku pod skut svog “idola" i svoje “uzdanice".

Krajnje je vreme da ovo drustvo reafirmise javnu ali iskrenu, otvorenu i kriticku misao i da pri tome, ma koliko ona bila i pogresna, niko ne ispasta. Bolji su i za drustvo korisniji iskreni, otvoreni, dostojanstveni i ponosni mislioci no poltronisani poslusnici, apostoli pokornosti i vitezi cutanja. Jer onaj ko misli, cak i ako to cini pogresno, ima sansu da to misljenje popravi, za razliku od takojevica koji cute, podizu dva prsta i beskriticno aminuju predloge pretpostavljenih a, nazalost, cesto napreduju ili napreduju, ne retko cak i do savetnika - najviseg moguceg mesta u hijerarhiji, a da to naravno nisu direktorska i funkcionerska mesta - gde kod nas takodje postoji naglasena negativna kadrovska selekcija, no o tom nekom drugom prilikom, jer ovde govorimo o obicnim “smrtnicima" koje najcesce proizvode bas funkcioneri i direktori.

Savetnici

Gospodin Alfred Tilmans ima oko sezdeset godina, efiaksnu sekretaricu, luksuznu kancelariju i vrtoglave prihode. Njegov je posao da klima glavom. Gore-dole ili levo-desno. U zavisnosti od toga kako on klima glavom, jedna jaka nemacka firma donosi odluke da li ce, kada, kako i s kim zakljuciti neki posao. Gospodin Tilmans nije ni generalni direktor firme, ni predsednik akcionarskog odbora. Gospodin Tilmans je savetnik PFAF-a.

Zucko je macor sa novosadske Salajke - prica nam jedan bivsi savetnik. - Ima glavu okruglu kao tanjir, odgrizeno uvo, zlo oko i kalendar po kome je svaki mesec februar. Stanovnici okolnih zgrada se zebnjom su svake veceri ocekivali hoce li se oglasiti njegov naprsli ljubavni zov, siguran znak da ce jos jednu noc provesti bez sna. Dogovore se, uhvate ga i ustroje i kvartom je zavladao blazeni mir. Ubrzo je nastupila katastrofa. Macori iz celog kraja poceli su da se okupljaju u jednom dvoristu. I dok je Zucko zadovoljno preo macori su bezglavo urlikali iz petnih zila. Na pitanje ocajnih stanara sta se to sad desava, Zucko im je lakonski odgovorio: “Sada sam savetnik!"

Azil za isluzene

Doticni savetnik koji nam je ovo ispricao nije ni Lafonten ni Dositej ali njegova basna o stalezu kome pripada ima neko naravnoucenije koje ne mora biti ni objektivno a jos manje univerzalno. Ipak, podstice na razmisljanje o tome da li je nasa, toliko izvikana i kontroverzna institucija savetnika svojevrstan trust mozgova ili tek milosrdna ustanova, azil za isluzene a ipak necim zasluzene kadrove? Drugim recima, da li su nasi savetnici vrhunski strucnjaci ili “kastrirani macori"? Da li su oni strikaci magle ili “prodavaci" pameti.

Ambicija da u ovom tekstu pronadje i ponudi odgovor na to pitanje dole potpisana malenkost nije uspela da realizuje, iz prostog razloga sto je do zeljenih podataka tesko, pretesko doci, a manje zbog upozorenja mnogih da ne treba “cackati mecku", iznositi “prljav ves", ne zamerati se i sl. Kada bi novinar u trazenju istine o svemu tome vodio racuna, on to i ne bi bio, pogotovo ne pravi.

Dakle, nasi argumenti nisu sveobuhvatni, sistematizovani i egzaktni podaci, vec licna poznanstva mnogih savetnika u privredi, upravi, politici... To su, bar one koje poznajemo i za koje smo culi, mahom izraubovani metuzalemi, bivsi funkcioneri, bogom dani rukovodioci, sefovi i sefcici, provereni poltroni i ulizice svih mogucih poslovodnih struktura i trenutno vladajucih politika i, tek tu i tamo, pokoji vrhunski strucnjak, prenaglaseni autoritet nespornog kvaliteta i digniteta.

Rec vrhunskih strucnjaka

U uslovima sve ostrije trzisne konkurencije, kompjuterizacije i automatizaije, gde nicije osljarenje ne placa solidarno celo drustvo, u kojima zakoni trzista igraju kljucnu ulogu a profit prestavlja osnovnu motornu snagu - rec vrhunskih strucnjaka ima presudnu rec. Stoga bi bilo logicno da na savetnicka mesta dolaze skolovani, pametni, ambiciozni, koji su dokazali svoju vrhunsku strucnost i sposbonost, spremni permanentno da se usavrsavaju i da pomno prate domete struke kojoj pripadaju, ne samo kod nas vec u svetu. Dakle, pojedinci bez cijeg se pouzdanog visokostrucnog misljenja ne moze ulaziti u bilo kakve imalo ozbiljnije poslove.

Recju, zalazem se da struka, nauka, ambicija, trzisna logika i uopste duh novodolazeceg vremena udju na velika vrata naseg bitisanja danas i ovde, a da se ljudima koji sada takvima zauzimaju mesta pronadje posao koji ih nece obezvredjivati niti neproduktivno nagradjivati. A kada i ukoliko budu stekli minimalne uslove za penziju, treba im predociti cinjenicu da su prodavnice jos prebogate kvalitetnog pecaroskog pribora a konkurencija medju pecarosima na rekama je mnogo slabija no medju vrhunskikm strucnjacima, koji zeljno ocekuju svoju sansu.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /