ponedeljak, 11. maj 1998.

Balkan u paketu

Milanka Saponja-Hadzic

Nekoliko poslednjih dana, predsednik SR Jugoslavije Slobodan Milosevic pokazuje da ozbiljno misli na medije. Domace i svetske. Svakog dana iz njegovog kabineta stize vest dana.

Posle informacije iz grckog lista, s poslovnicno pouzdanim izvorima, o poodmaklim razgovorima srpske i albanske strane o podeli Kosova, vec narednog dana je stigla vest da rukovodstvo savezne drzave “ozbiljno" razmislja da prihvati posredovanje medjunarodne zajednice u resavanju kosovskog pitanja. To, naravno, nije mesanje sveta u unutrasnje stvari, sto bi bilo krsenje, plebiscitarne odluke naroda izrazene na referendumu. To nije ni treca strana, vec samo - posredovanje. Tako to objasnjavaju, ne samo predsednikovi najblizi saradnici, vec i oni koji se predstavljaju kao njegovi ljuti protivnici. Vuk Draskovic, recimo. Javnosti je ostalo samo da se pita sta to lidera SPO toliko motivise? Nacionalno pomirenje?

Analiticari jos nisu uspeli ni da sakupe sve relevantne elemente za ozbiljno razmatranje tih poteza, a vec narednog dana stize nova, jednako atraktivna vest.

Predsednik SRJ uputio je pismo predsedniku Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegovicu i predlozio bezuslovno uspostavljanje diplomatskih odnosa dve drzave. Drugim recima, Milosevic zove u pomoc Sarajevo, bas u trenutku kada se na brodu ciji je kapetan otvara sve vise rupa, a on pokusava da ih zatvori pesnicama. U to ime odustaje od daljeg insistiranja da BiH povuce tuzbu protiv SRJ za genocid i veliku ratnu odstetu pred Medjunarodnim sudom i Hagu.

Poput mnogih slicnih poteza SRJ je vise od dve godine (od potpisivanja Dejtonskog sporazuma) uslovljavala razmenu ambasadora sa Sarajevom zbog te tuzbe i zahteva da joj se prizna pravo na kontinuitet s prethodnom Jugoslavijom.

Tako se ovdasnja javnost jos jednom uverila da jugoslovenski predsednik najvecu kreativnost pokazuje kada novi problem resava proizvodnjom jos veceg.

Upornim odbijanjem da pocne da razgovara s kosovskim Albancima, tvrdoglavo insistirajuci na “nacionalnoj manjini", Milosevic je, ocigledno, bio prinudjen da svojim tutorima dokaze kooperativnost na drugoj strani. I to onoj, koja, prema njegovoj racunici, manje kosta, bar u ovom casu. Uostalom, on se vec citavu deceniju ponasa kao razmazeni sin, cije lumpovanje placa bogati otac, sklon prastanju.

Posle svega kosovski Albanci, bas u trenutku kada ih pritiska najveca nesigurnsot, pomazu namucenim Bosancima da naprave jos jedan znacajan pomak u sopstvenoj stabilizaciji, pokazujuci koliko je balkanski paket cvrsto vezan.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /