nedelja, 24. maj 1997.

Milosevic, Mira Markovic, Bulatovic, Seselj i Draskovic na istom partijskom zadatku

Krnja Jugoslavija i(li) Sloboslavija

Sukob dva koncepta, jednog reformistickog i otvorenog prema svetu koji zastupa blok Djukanoviceve vladajuce DPS u koaliciji sa NSCG i SDP i Milosevicevog izolacionizma i neokomunizma koji verno zastupa SNPCG ciji je predsednik sadasnji premijer, mogao bi se razresiti izbornom pobedom prvog, i otuda silna nervoza koju je zahvatio beogradski rezim

Vojislava Vignjevic

Preostala Jugoslavija, cini se, nije vise ono sto se pod tim podrazumevalo jer je vodja, "potezom pera", ponistio manju federalnu jedinicu pa bi se ona (SRJ) mirne duse pre mogla (na)zvati Srboslavijom ili, jos preciznije, Sloboslavijom. Ovako bi cinici mogli krstiti najnoviji ucinak i kreativni doprinos krsenju ustavnosti i zakonitosti saveznog parlamenta. Buduci da je crveno-crna koalicija, uz nesebicnu pomoc poslanika SPO postavila Momira Bulatovica, Milosevicevog favorita na predstojecim crnogorskim izborima, za novog saveznog premijera. Uprkos protivljenju crnogorske skupstine i vlade koja je na ocekivani dedinjski scenario zakonski pokusala preventivno da deluje oduzimajuci mandate Bulatovicevim poslanicima u Vecu republika federalnog parlamenta. A posto su isti glasali u pomenutom, gornjem domu bez mandata, dakle kao gradjani, i za smenu Radoja Kontica i za izbor Bulatovica, najdirektnije je napadnuta Ustavom garantovana ravnopravnost manje republike u dvoclanoj federaciji.

Ako i u cemu ima kontinuiteta, na koji se tako cvrsto i bespogovorno poziva rezim i kod kuce i pred svetom, onda se upravo u ovom novom, suludom poigravanju sa sudbinom nacije i drzave on moze prepoznati. Time se naime zeli ne samo kazniti smenjeni Kontic jer nije pristao na uvodjenje vanrednog stanja polovinom januara u Crnoj Gori nego i nagraditi novi premijer za vernost vodji i spremnost da kao eventualni izborni gubitnik povuce jedan takav potez. Sukob dva koncepta, jednog reformistickog i otvorenog prema svetu koji zastupa blok Djukanoviceve vladajuce DPS u koaliciji sa NSCG i SDP i Milosevicevog izolacionizma i neokomunizma koji verno zastupa SNPCG ciji je predsednik sadasnji premijer, mogao bi se razresiti izbornom pobedom prvog. I otuda silna nervoza koju je zahvatio beogradski rezim u gotovo nekontrolisanom otvaranju novih kriza, osim one najopasnije na Kosovu i ove najnovije u odnosu prema Crnoj Gori i rafalnim napadima na autonomiju Univerziteta i nezavisnost lokalnih radio i TV stanica u Srbiji. U to je ukalkulisano i pravljenje krnje Jugoslavije po meri jednog coveka sto neodoljivo podseca na nekadasnje krnje Predsednistvo i Skupstinu SFRJ, a buduci da su poznati rezultati krvavog rata koji je usledio nakon toga na bivsem jugoslovenskom tlu zebnje od razgoropadjenog i obezglavljenog rezima nisu male.

Vanredno stanje i tajna policija

Ne treba naime izgubiti iz vida izjavu koju je nakon izbora svog partijskog sefa za saveznog premijera dao ministar vojni, Pavle Bulatovic po kojoj nema govora o nekakvoj opasnosti od uvodjenja vanrednog stanja "bez saglasnosti Skupstine republike na cijoj se teritorij namerava uvesti vanredno stanje". U najmanju ruku izjava je nedorecena jer se ovaj stav moze odnositi samo na Srbiju a po vazecem saveznom zakonu o odbrani crnogorska skupstina se ne pita za uvodjenje vanrednog stanja dok u Sribji po Ustavu te republike o ovome odlucuje njen predsednik. Momir Bulatovic je sa svoje strane nakon izbora (odmah se uziveo u ulogu premijera) "obecao" skoro objedinjavanje sluzbe bezbednosti na saveznom nivou cemu se odranije protivila zvnaicna Podgorica i zbog cega je pored ostalog i etiketirana kao "izdajnicka i neprijateljska grupa ljudi trenutno na vlasti koja razbija SRJ". Samo sto novopeceni premijer nije obelodanio i promene Ustava koje je i pre nego sto je dosao na mesto sefa drzave Milosevic brizljivo pripremao kako bi umesto protokolarne funkcije sebi obezbedio i formalno ucvrstio svoju autokratsku vlast.

Zanimljivo je ali ne i neocekivano da je SPO Vuka Draskovica stao iza Momira Bulatovica i tvrdnjom predsednika poslenickog kluba te stranke u Vecu gradjana Milana Komnenica kako prihvata novog premijera i njegov program jer je to i program SPO. Poentirajuci opasnost od "albanskog nacizma" koji preti da razbije i Srbiju i SRJ, Komnenic je otisao dalje i od samog Bulatovica sto i nije cudno ako se zna da je taj poslanik, skupa s jugoslovenskim ambasadorom u Parizu Bogdanom Trifunovicem zaobisao crnogorskog predsednika prilikom njegove posete francuskoj prestonici i susreta s predsednikom Zakom Sirakom zbog navodne brige o "sirenju istine o Kosovu". Ovaj mali detalj samo potvrdjuje pravilo o nesumnjivom slaganju izmedju Bulatovica i Draskovica. Isti stepen saglasnosti, naravno postoji i izmedju prvopomenutog i Seselja ali je sef radikala u prednosti jer mu je novi premijer obecao ulazak u vladu, nakon crnogorskih izbora. Nevolja je samo sto se ne zna kojoj ce ove dve srpske stranke dati za pravo u duelu druge dve partije istomisljenice o "autorskom pravu" na "dizanje tri prsta", da li Bulatovicevoj SNP ili bojovicevoj SNS. Uzgred, ova potonja nije "zbog sprecenosti" d osla na Milosevicev kanabe prilikom "konsultacija" o novom mandataru kao sto nije dosla ni na glasanje za njegov izbor u savezni parlament.

Podudarnost partijskih programa

Kada je pak rec o partijskim programima nije zgoreg podsetiti na neke od slogana Bulatoviceve Socijalisticke narodne partije iz predizborne kampanje: "Na glasove Muslimana i Albanaca ne racunamo" (Momir Bulatovic u Ulicinju); "SNP je ne samo najjaca u Republici nego je po broju clanova u odnosu na broj stanovnika - najjaca partija na svijetu" (Danilo Vuksanovic, nesudjeni savezni premijer a sada potpredsednik vlade); "Mi ne obecavamo poput aktuelnog ministra poljoprivrede steone junice iz Slovenije, on obecava i motokultivatore iz Slovenije a vi znate da mi imamo IMT Rakovicu" (Pavle Bulatovic savezni ministar odbrane). Pored stalnih upozorenja da predizborna kampanja nije regularna sto verovatno predstavlja rezervnu varijantu za nepriznavanje izbora nakon neuspeha na njima, u ovakve stavove Milosevicevog sticenika i njegove partije savrseno se uklapa i najnovija izjava predsednikove supruge Mire Markovic u kojoj direktorka JUL-a tvrdi da su njene (malobrojne) pristalice i zivotno ugrozene u Crnoj Gori te da ce ta, iako mala ali uticajna partija u Srbiji, uskoro istu moc dobiti i u Crnoj Gori.

Zvanicna Podgorica fleksibilno i vesto parira koaliciji u kojoj su se na parlamentarno-partijskom zadatku nasli Milosevic, Mira Markovic, Bulatovic, Seselj i Draskovic. Sigurno ce, naime, ubrati poene i kod bulatovicevaca i kod bojovicevaca time sto su na sastanku kod patrijarha Pavla i Djukanovic i Marovic zajedno sa crkvenim poglavarom zakljucili da crnogorsko rukovodstvo cini sve da ocuva Jugoslaviju ali da na tome ne radi Slobodan Milosevic koji se nije odazvao pozivu za zajednicki razgovor o Kosovu i o odnosima izmedju Srbije i Crne Gore. Crnogorska skupstina, nadalje, ne priznaje odluke nelegalno izabrane Savezne vlade niti ce republicki premijer ici na redovne konsultacije kod Bulatovica ali ce, suprotno ocekivanjima SPS, JUL i SNPCG, "izvrsavati svoje obaveze prema federaciji".

Americko upozorenje beogradskom rezimu

Propagandna masinerija beogradskog rezima koristi sva raspoloziva sredstva, dopunjujuci ih i novom RTJ (JUL-ovskom TV) da ojaca Bulatoviceve i oslabi Djukanoviceve pozicije uoci crnogorskih izbora. Verovatno je, medjutim, kao hladan tus na Dedinju primljeno upozorenje koje je pristiglo iz americke administracije samo dan nakon Bulatovicevog postavljenja u kojem se smena saveznog premijera ocenjuje kao "pravno sumnjiva akcija" sa jasnim politickim ciljem da se utice na predstojece parlamentarne izbore u Crnoj Gori. Direktno se takodje stavlja do znanja Beogradu da se radi o Milosevicevom politickom manevrisanju sa ciljem ocuvanja vlasti cime se direktno ugrozava stabilnost Crne Gore i preostale Jugoslavije, te da ce dalji postupak prema Crnoj Gori uticati na buduce odnose Srbije sa medjunarodnom zajednicom. Takodje se ocenjuje da SAD nastavlja da podrzava Djukanovica, posebno njegovu fleksibilnost i razumevanje koje je pokazao za svoj narod te da Milosevicevo manevrisanje oko Crne Gore samo "umanjuje poverenje u liderstvo jugoslovenskog predsednika".

Iako ce tek ishod izbora pokazati za koju su opciju crnogorski biraci, te sta ce nakon toga uslediti, vec je sada jasno da je otvoreno svrstavanje Bulatovica uz Milosevica zapravo prirodni sled stvari odnosno rezultat jedne iste politike. Mozda u toj prirodnoj vezi nisu bez ikakvog znacaja dva momenta vezana za dva grada, jedan je iz bivse SFRJ a drugi iz Holandije. U Zadru je Bulatovic proveo detinjstvo i pre nego sto je direktorka JUL prorocanski predvidela da ce njen buduci suprug koji je u tom gradu sluzio vojni rok, postati lider, doduse skracene Jugoslavije. A sto se tice Haga, crnogorski drzavni tuzilac sigurno nije bez razloga svojevremeno posetio Tribunal. Stezanje obruca oko Pala i Karadzica, sva je prilika, jos vise podize nervozu beogradskog rezima i njegovog pulena. Uostalom, nije bez velike potrebe Milosevic pokusao da smeni Dodika, premijera vlade RS. Mozda mu je to bilo korisnije od smenjivanja Kontica ili je upravo saznanje da vise ne kontrolise ni Crnu Goru vlastodrscu prepunilo casu zuci?

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /