nedelja, 8. mart 1997.

INTERVJU: NENAD CANAK, PREDSEDNIK LSV

Mi nismo ista partija

Jedino sto nam je uvek ostajalo na kraju je obraz i svest da se nikada nismo zaljuljali na pitanju autonomije Vojvodine, da se nikad nismo zaljuljali na pitanju rata i mira, da se nikada nismo zaljuljali na pitanju nacionalne ili nadnacionalne opcije u nasem slucaju. Sve ostalo moze biti pitanje konvencija. Ovo ne moze!

Zuzana Serences

Na prilicno iznenadjenje javnosti Nenad Canak, predsednik Lige socijaldemokrata, jedan od lidera Koalicije "Vojvodina" i narodni poslanik, pre nekoliko dana zaseo je u direktorsku fotelju novosadskog SPENS-a, orocenu na dva meseca. Na upitanost o tome da li je to, onda, od malih nogu vise voleo da bude generalni direktor, harizmaticni stranacki vodja, ili tek roker, reci ce, prepoznatljivo: kako su ga oduvek privlacile dve stvari. Da bude skretnicar ili "otudjeni centar moci". A skretnicar nije postao.

Salu na stranu, sta se to i da li promenilo u odnosu prema politici i ucestvovanju u njoj? Pa zar nije Nenad Canak sve do juce, sve do poslednjih izbora odbijao da se cak i kandiduje, obrazlazuci to nespojivoscu liderske sa ulogom poslanika, a nekmoli direktora?

Nenad Canak: Nije se promenilo. Mi smo i u Koaliciji, sa Miletom Isakovim imali ogromnih prica o tome. Insistirao sam da ja ne idem na liste i u poslanicke klupe. Jer, racunali smo da je Koalicija "Vojvodina" zasnovana na cvrstim osnovama, pa, daj da podelimo ingerencije i angazmane. Ja sam sebe vise video kao nekog ko radi sa ljudima, a u parlamentu sam vise video gospodina Veselinova nego sebe. Jer, njega je to vise radovalo. Medjutim, kada je g. Veselinov napravio onaj grubi falsifikat i pokusao sve nas da prevari, morao sam se kandidovati da prosto ne bismo dosli u situaciju da moje odsustvo iz skupstine ugrozi nase pozicije.

Da li ste uvereni da je Koalicija "Vojvodina" uspela da se bez stete izvuce iz price o medjusobnim svadjama?

- Nije bila svadja, nego smo mi uhvatili nekog u kradji. To nije svadja. Svadja je kada se mi raspravljamo, a tu nije bilo rasprava, nego smo uhvatili u kradji i izbacili smo lopova. To je bitna stvar. Bilo je misljenja, moram priznati, da treba zataskavati. Ja ni onda nisam mogao da prihvatim da sedim u istoj klupi sa nekim ko je lopov i lazov i ko "cvika". Tu nema razgovora. Ako je nas slogan "tacku na pljacku" - ono u sta verujem, a ja u to verujem - onda ne mogu u svojoj neposrednoj okolini trpeti nekog ko se oglusi o to na prvom polukoraku. Znaci, mene rejting kao vrhovni cilj ne interesuje, mene interesuje principijelnost. Rejting ce doci ili nece doci. Do sada, ovih osam godina koliko sam na celu Lige socijaldemokrata Vojvodine, imali smo uglavnom teska vremena. Jedino sto nam je uvek ostajalo na kraju je obraz i svest da se nikada nismo zaljuljali na pitanju autonomije Vojvodine, da se nikad nismo zaljuljali na pitanju rata i mira, da se nikada nismo zaljuljali na pitanju nacionalne, u nasem slucaju, nadnacionalne opcije. Sve ostalo moze biti pitanje konvencija. Ovo ne moze. Mi smo jedni od retkih koji to nikada nisu dovodili u pitanje. Jedni od retkih koji nikada nisu imali nikakve pregovore sa rezimom Slobodana Milosevica.

Necu sebe ni da probam

Ne, nema nikakve sanse da ovde, na direktorskom mestu Sportskog i Poslovnog centra SPENS ostanem duze nego sto je strogo ogranicen v. d. period. Razlog je jednostavan: jos '90. sam jos rekao da se nikada necu latiti nijedne profesionalne funkcije koju nosi politika, a ako budem morao, da to mora biti jasno ograniceno i definisano na rok. Toga se drzim i danas. Razlog je vrlo jednostavan: srastanje politicke vlasti, politickog uticaja kojeg kao predsednik partije imam i izvesne funkcije kao sto je sada ova, otvara ogromno polje za zloupotrebe situacije. Ja to necu raditi. Ali, necu sebe preterano ni da probam.

Nikada sebe nisam dozivljavao kao klasicnog politickog lidera, nego kao coveka koji se sa istomisljenicima opredelio da izvede neki projekat. To je u nasem slucaju demokratizacija zemlje, ciji je neodvojivi deo, naravno, autonomija Vojvodine.

Kada kazete "tacka na pljacku" unutar koalicije, o cemu je rec. Govorite li o politickoj pljacki i nameri ili onoj, materijalnoj?

- O svim tipovima. O politickoj pljacki utoliko sto je '96. Koalicija "Vojvodina" imala 22 predizborna skupa, od cega je 20 organizovala Liga. Ona je u tim koalicionim odnosima dobila 55 odbornika u opstinama sirom Vojvodine, a NSS tri. To ne zato sto nisu bili ravnopravno zastupljeni, vec nisu imali koga da kandiduju uopste, nigde. To, ja mislim, dovoljno govori o odnosima snaga i svega toga. Ali smo zbog mira u kuci, eto, pravili privid da smo svi ravnopravni. Pretendovanje na ime Koalicije "Vojvodina" je politicka pljacka. Pretendovanje da se govori u njeno ime je politicka prevara, a dopisi Republickoj izbornoj komisiji za izbore '97. u kojima se navodi i po kojima se sva sredstva slivaju na ziro racun NSS i gde je 18. januara ove godine i uplacen predvidjeni iznos za pokrivanje troskova kampanje i ono sto pripada politickim strankama kada dobiju poslanike - znaci iznos za sva cetiri poslanika koja je Koalicija dobila. Gde sam i ja i g. Pomoriski i Svircevic, koji smo u Klubu Saveza demokratskih stranaka i g. Veselinov, koji nije ni u jednom poslanickom klubu, jer ga niko nece - onda se tu radi i o toj ordinarnoj materijalnoj pljacki. I, gde je poenta, kada je g. Veselinov izasao u skupstini i rekao "mi iz Koalicije 'Vojvodina'", izazvalo je to buru smeha u sali, pa je cak jedan radikal dobacio: "vidi... sebe vidi duplo".

Inace, kako sada funkcionise dvoclana koalicija? U kojoj se meri reformisti i ligasi u Vojvodini sada razilaze u nekim bitnim politickim ocenama i stavovima?

- Gde se razilaze?

Svako ko cita novine moze uociti prilicne razlike u odnosu prema najavljenoj vladi u senci, kao da RDSV vise insistira na tome, ima i razlike u odnosu na iskazivanje podrske pregovorima Draskovicevog SPO oko vlade. Bilo je razlicitih istupa povodom teme o mobilizaciji. Dakle, ima li razlika i kakvih, koliko su one ozbiljne?

- Nijedno od tih pitanja i razlika nema veze sa autonomijom Vojvodine i nema veze sa nadnacionalnom opcijom i nema veze sa odnosom prema ratu. Te tri stvari su nama najvaznije. Mi nismo jedna partija. Mi smo dve partije, samim tim svaka vodi svoj zivot i vodi svoju partijsku politiku. Mi smo se okupili oko jedne platforme o Vojvodini. LSV i RDSV su potpuno razlicite stranke, sa potpuno razlicitim profilom clanstva, gde je nase uglavnom mladje i ostrije, njihovo ipak ima vise godina i sklonije je promisljenijim reakcijama. To su, jednostavno, fakti. Dakle, normalno je da mi reagujemo ovako, a oni onako, ali to nema veze.

Dakle, razlike nisu takve da bi Koalicija bila u opasnosti?

- Apsolutno tako. Nije u opasnosti ni slucajno. Imamo jasne odnose i jasno znamo oko cega smo se dogovorili. I oko toga spora nema. Jer, ako oko toga pocne biti spora, onda cemo imati nesporazuma. Dok toga nema, sve ostalo nije bitno.

Koji je Vas stav prema pregovorima koji se vode o ulasku u vladu?

- SPS je organizovala politiku u kojoj je do sada oko 300 hiljada mrtvih, cetiri miliona raseljenih lica, jedna drzava razbijena, a radi se na tome da se razbije jos po koja. Ekonomska pozicija ljudi svedena je na nivoe od pre vise desetina godina, a sada se ta politika pocinje da ogleda i u sve intenzivnijoj eskalaciji nasilja na Kosovu. Svaki metak ispaljen na Kosovu je metak pogresne politike Slobodana Milosevica. Bez obzira sa koje strane doletao. Jer, ko ne slusa pesmu, slusace oluju i ko nece da razgovara, morace na kraju da ratuje. To je to. Postavlja se, naravno, i pitanje uloge pojedinih madjarskih organizacija u Vojvodini koje svojim prihvatanjem poklona od SPS sada daju kredibilitet SPS-u da, eto, mogu sa manjinama, ali ne mogu sa Albancima. Znaci, Albanci su krivi. A uvek je veci kriv. To je u politici obicno tako. Zbog toga se mora promeniti ta politika. A ne davati jos sada nekakve izgovore i opravdanja, kojih, naravno, nema.

Da li je to onda Vase misljenje o onome sto sada radi Vuk Draskovic?

- Ne, to je moje misljenje o onima koji razgovaraju sa SPS-om. Ja ne znam da li Draskovic razgovara.

Ne znate da li razgovara o ulasku u Vladu?

- Ja to ne znam. Nisam bio na razgovorima.

Zar nije Koalicija "Vojvodina" podrzala Draskovica?

- To sam vec na svakom mestu pokazao i kazao. Kada smo podrzali Draskovica na proslim izborima, to nije bila nasa podrska Draskovicu, vec najmanje losem resenju i mi bismo tu podrsku opet dali. Ne njemu, vec najmanje losem. Da nije bio on, mogao je biti Vuk Obradovic ili neko treci. Nije vazno. Bila je podrska principu, a ne coveku.

A sta je onda sada sa njegovim pregovorima o vladi?

- Ja sam u svakom svom nastupu iznosio, a i ponovo cu, da je bilo kakva kolaboracija sa nacional-socijalistickim rezimom Slobodana Milosevica apsolutna izdaja glasaca koji su glasali za opoziciju. Tu nema pogadjanja. To ponavljam i sada.

Kako onda razumeti podrsku koja je, prakticno, stigla iz Vase Koalicije tim pregovorima?

- Sa tim nemamo veze. Podrska je stigla iz RDSV. To je jedna od nasih razlika. Opet ponavljam: odnos prema vladi je kod nas vrlo jasan. Ali, vlada nema veze sa autonomijom Vojvodine. Nema veze sa ovim o cemu pricamo. U domenu gde smo se slozili, slozili smo se. A to sto neko misli u nekoj drugoj stranci da moze nesto istrgovati - ponavljam, istrgovati - dok mi mislimo da sa njima trgovine nema i da se moze nesto samo izboriti - e, tu je nasa razlika.

Govori se o porastu opredeljenih Vojvodjana za autonomiju Vojvodine, a cuju se i kritike da je Vasa Koalicija zatvorena. Kako sebe vidi ubuduce, hoce li biti otvorenija?

- Sve te zamerke padaju u vodu kada se predje na konkretan teren. Hajde da se otvorimo! Dobro, samo da vidimo prema kome. Gde su, imenom i prezimenom vojvodjanske proautonomaske stranke koje bi zelel da podrze i da se prikljuce Koaliciji "Vojvodina"? Nabrojte clanove tih organizacija, pokazite mi sta one mogu da urade, kolika je njihova snaga, koliko ce onda vise ljudi krenuti za Koalicijom "Vojvodina". Jer, to je tradicionalna greska koju smo svi pravili, i Vuk Draskovic i ja: primite na svoja ledja i vucete nekakav ogroman broj rakove dece, koja posle odu svako sa svojim malim interesima.

Jos Vam se cesto prebacuje i to da, evo, hocete da saradjujete sa nekim organizacijama iz Sumadije i Sandzaka, koje nisu bas jace od nekih vojvodjanskih, a da sa ovima ipak necete?

- Mene ne interesuje, kao predsednika LSV, da LSV bude okupljaliste autonomasa, nego snaga koje ce se izboriti za autonomiju Vojvodine. To su razlicite stvari, jer autonomasi mogu da se skupljaju u kafanama, klubovima, mogu uz tamburase da naricu nad tuznom sudbinom Vojvodine, to sve moze, ali od toga nikog, ni rezim, glava zaboleti nece. A partija koja se bori za autonomiju Vojvodine mora imati svoju jasnu organizacionu strukturu. Opet ponavljam: ko god dosao - dobrodosao. Ali ne moze na blanko. Ovo nije devedeseta godina, kada su ljudi mogli ono - ko ima vise lepih reci o sebi, taj je veci politicar. To ne vazi vise.

Ne mogu se pomiriti

Pregovori o zajednickoj vladi, bilo ciji, sa SPS-om su samoubilacki cin. Niko jos nije uspeo dosada da od toga dobije nesto dobro, lepo i pametno. Jer, nesto para, nesto polozaja i sinekura, to nije dovoljno. Ovoj zemlji je potrebno nesto drugo, kompletna reforma, a ne nacionalno pomirenje. Jer, ne mogu se pomiriti pokradene stedise i oni koji su na njihovoj nesreci zaradili mnogo para. Ne mogu se pomiriti organizatori rata i izbeglice. Ne mogu se pomiriti opljackani i pljackasi. Jer, onda su uvek pljackasi i ratni huskaci u boljoj poziciji. Jer je odgovornost pred bilo kakvim nacionalnim pomirenjem u rukama svih nas. A, onda je prah Vukovara na nasim rukama, krv Sarajeva na svim nasim rukama. A ja na to necu da pristanem. Nego neka svako plati svoj ceh pojedinacno, pa kada svi cehovi budu placeni od slucaja do slucaja, onda mozemo da se nacionalno pomirujemo kako god hocete. Ali, onda ni svrhe nacionalno pomirenje nema, jer se onda ni sa kim nismo ni svadjali.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /