nedelja, 8. mart 1997.

Dr Dusan Janjic o uzrocima eskalacije oruzanih sukoba na Kosovu

Srbija nema snage za aparthejd

Pod Milosevicem albanski pokret, koristeci izolaciju, postao je nacionalisticki. Uspeo je da izgradi paralelne institucije, da napravi paralelnu drzavu. Milosevic je pokusao, bez obzira sta on govori, da drzi Albance po metodu aparthejda, ali je taj pokusaj propao

Mirjana Kalinic

Nakon uspostavljanja mira u Bosni, Kosovo postaje sve dominatnije pitanje na Balkanu. Da li je stanje na Kosovu danas takvo da mu obezbedjuje epitet zone visokog rizika? Da li su stvari vec izmakle kontroli. Moze li se reci da pojedinacni terorizam, polako prerasta u masovni terorizam u neku vrstu gerile? Na ta pitanja za "Nasu Nedeljnu Borbu", dr Dusan Janjic koordinator Foruma za etnicke odnose, ovako je odgovorio:

- Eskalacija sukoba politickih i ostalih na Kosovu usla je u oruzanu fazu. Moglo bi se reci, kao sto je 22. mart 1996. godine bio pocetak delovanja terorizma, sa sukobima u periodu od 27. februara do 1. marta uslo se u pocetnu fazu oruzanog sukoba ili oruzanu fazu gradjanskog rata. Ne moze se govoriti o eskalaciji terorizma, bez obzira sto je terorizam cinjenica koja postoji. Jer, ne znamo koje je razmere tj. kolika je snaga Oslobodilacke vojske Kosova u smislu broja ljudi, njihove obucenosti... To je vazna stvar, ne samo za politicku i sociolosku analizu, vec pre svega za antiteroristicke aktivnosti. Medjutim, sa stanovista analize procesa bitno je da je primenjen oruzani odgovor drzave, kroz masovno angazovanje policije, da je bilo zrtava, da su to bile civilne zrtve. Na to sve, srpsko javno mnjenje nije bilo politicki pripremljeno, zatim primetno je i odsustvo politicke podrske policijskoj akciji, koja se naknadno pribavljala. S druge strane, doslo je takodje do nove politicke homogenizacije i radikalizacije Albanaca...

Ne znam koja bi to policija mogla da zaustavi 300 hiljada Albanaca da udje, na primer, u neki grad. Policija moze maksimalno da uradi ovo sto je vec uradila u Pristini, dok je na broju 10-20 hiljada demonstranata, da ih razbije. Ali, intervencija je limitirana. Jer, sto duze traje izaziva nove metode organizovanja, a s druge strane i sve je manje efikasna.

Da li se prica vraca na pocetak, tj. u vreme "niko ne sme da vas bije" ?

- Mislim da su stvari mnogo gore nego tada. Tada je to bila jedna retoricka igra koja je bila namenjena za uzimanje vlasti u Srbiji, sada to vise ne moze da se kaze. Pa i da se kaze, u to vise niko ne veruje. Lakse je bilo simbolicno uhapsiti jednog coveka i, sa relativno malim sukobima, uz dosta policijske represije prema pojedinim aktivistima, resiti stvar. Sada se radi o pokretu. Pod Milosevicem albanski pokret, koristeci izolaciju, postao je nacionalisticki. Uspeo je da izgradi paralelne institucije vlasti, da napravi paralelnu drzavu. Milosevic je pokusao, bez obzira sta on govori, da drzi Albance po metodu aparthejda, ali je taj pokusaj propao. Srbija nema snage za aparthejd. Taj pokusaj je samo pomogao da se albanski pokret transformise u jedan nacionalisticki pokret i da dobije ogromnu podrsku, sto govori i procenat onih koji su bojkotovali izbore. Od strane Albanaca vlada potpuna neposlusnost. Sta nije bilo do sada? Do sada su ljudi ipak kontaktirali, sada ce se svi Srbi, sem retkih pojedinaca, prepoznati kao neprijatelji... Prvo i osnovno pravilo je da se mora masovna represija izbegavati, to nema veze sa borbom protiv terorizma. Borba protiv terorizma mora se voditi svim sredstvima borbe protiv terorizma. Teroriste mogu da jure samo obuceni specijalci. Vrlo jednostavno receno, sada stvari stoje ovako, nikada u istoriji odnosi izmedju Srba i Albanaca nisu bili tako losi. Radi se definitivno o dva bloka, dve zajednice, medju kojima mora da se uspostavlja most poverenja, pregovaranja, smirivanja, kontrole, lokalizacije terorizma.

Ko da uspostavlja most izmedju Srba i Albanaca, kada imamo s jedne strane albanske politicare koji kazu "gde se govori albanski jezik tu je albanska drzava", a s druge strane srpske politicare koji govore u stilu "gde su srpski grobovi, tu su srpske zemlje" ?

- Prica je potpuno vracena na Milosevicev pocetak, kada je sa Tudjmanom, Kucanom i ostalima setao po Jugoslaviji trazeci resenje krize. Sada, ako i dodje do nekog susreta, verovatno ce doci izmedju Milosevica i Rugove... Ali, ima tu jedna bitna promena... Prvo posledice rata su takve, da niko vise u Srbiji nije spreman da ratuje. Drugo, Albanci znaju iz krajnje potrebe za samoodrzanjem da bi rat po njih bio katastrofalan, zato su ga izbegavali sve ovo vreme i izbegavace ga i dalje. To je bitna promena. Cak, i oni koji su svojevremeno vikali Karlovac-Karlobag- Virovitica, sada govore represija, ali protiv terorista. Ne govore o proterivanju preko Prokletija... Lilic, koji je govorio o proterivanju Albanaca preko Prokletija, sada govori da vojska ne bi trebalo da intervenise. To je vrlo bitna promena. Ne kazem da su politicari postali pametniji, vec ljudi nece da ratuju. Ne samo sto vojska nece moci normalno da obavi vojne vezbe, vec se vise niko ni u policiji nece odazivatu u rezervni sastav. Ovde je bila na delu zloupotreba jedne lojalnosti, koji su ljudi imali prema pozivu u rezervni sastav. Nijedna strana nema onu snagu koju je imala ranije.

Stav medjunarodne zajednice je da nema nista od promena granica. Da li to znaci, ukoliko bi se Kosovo "zapalilo", da bi se ta prica zavrsila u srpsko-hrvatskom stilu, unutar zemlje?

- Moze da nastane recimo RSK. Moze da nastane neka slobodna republika Kosovo. To je logicna posledica ovakve nepromisljene i bez politickog dogovora izvedene oruzane intervencije. Sva prica da je to borba protiv terorizma, a mozda je i pocela kao borba protiv terorizma, pada u vodu pred rezultatima.

Medjunarodni protektorat

Medjunarodni protektorat nije resenje, ne kazem da se to nece desiti. Resenje je, da se sada dogodi jedan talas politickih mera, pomirenja... Resavanje pitanja skolstva, tolerisanje albanskih izbora, otpocinjanje razgovora o svemu, ukljucujuci i status. Ne mislim da ce iko preuzeti rizik da uvede protektorat i da bude protektor. To je jako skupo, na Kosovu nema ko da plati, nije to Kuvajt. Niko se nece upustiti u to da bude protektor, ako treba pustice nas da ginemo, ratujemo, zatvorice nas. Niko nece da bude protektor, ali da ce pribeci slabljenju vojnih i policijskih potencijala, hoce. Da ce pribeci ekonomskom urusavanju SRJ, hoce, da ce pribeci maltretiranju gradjana, hoce, pa to nisu njihovi gradjani... Pragmatizam je vrlo surov, istice dr Dusan Janjic.

Milosevic ne sme vise da rizikuje ovakvu vrstu akcija. Pretpostavljam, da ce se sad posle ovih dogadjaja i druga stvar razjasniti - terorizam, da ce uslediti pritisak na Beograd da izvrsava svoje obaveze u borbi protiv terorizma. Niko iz nece osuditi, ako se dokaze da su ubijeni teroristi.

Sto se tice Oslobodilacke vojske Kosova, u javnosti se mogu cuti dve verzije te price. Po jednoj, iza nje stoji srpska tajna policija, po drugoj sve je to delo paravojske, ciji su komandanti Arkan i kapetan Dragan. Dakle, Srbi su prvi poceli?

- Ne bih se iznenadio u vezi sa tim ko je prvi poceo, to ce se jednog dana i saznati. Kao sto sada u Sarajevu ima dovoljno podataka da "zelene beretke" nisu napravili Muslimani i SDA, ali su one ostale. Potpuno je irelevantno ko je prvi poceo, to je vazno za nesrecne ucesnike. Kada sukob krene, da li su prvo kriminalci podmetnuli pod dzip eksploziv, pa onda lokalno srpsko stanovnistvo i novinari izjave da su to albanski teroristi, nije vise vazno. Ja licno ne verujem u teoriju da neko puca sam u sebe. To je teorija koja se ovde stalno primenjuje, pa su tako demonstranti pucali u sebe, policajci izginuli od svojih, u to ne verujem. Isto tako, ne bi me ni iznenadilo da neko na "ic" postane vrlo vazan u toj OVK. Stalno skrecem paznju da je za terorizam idealno, kada je sve moguce, kada svi nesto spekulisu, ima tu i ratnih ludaka, profitera koji ce reci: "Ja sam Oslobodilacka vojska Kosova..."

Nije uopste ni bitno, da li ih ima deset, sto ili dvesta. Bitna je sledeca stvar, da neko vrlo organizovano, od 22. aprila 1996. godine u pet razlicitih mesta u isto vreme izvodi akciju i ubija sest ljudi. Tesko je pretpostaviti da su Srbi sami sebe pobili. Cinjenica je da je i sada i medju ubijenima bilo ljudi kod kojih je bilo oruzje. Osnovna slabost cele te intervencije je u tome, sto niko ne zna, da li su ti ljudi imali oruzje u pocetku sukoba ili su se latili oruzja posle. Jedna ozbiljna drzava, koja se bori protiv terorizma imala bi na licu mesta televizijske kamere, pustila bi direktan prenos... To je abeceda, sve sto IRA (iranska republikanska armija P. A) uradi je na televizijama, nista se ne krije. Znam da je Milosevicev manir i njegovih policajaca, da sve kriju, informacije o tome se ne mogu dobiti. Ali, borba protiv terorizma je pokazivanje uhvacenog teroriste, hvatanje tog teroriste, a ne spekulacije... Sto je meni rekao jedan visoki albanski politicar, alal im za svakog ubijenog teroristu, a ne mogu im oprostiti ni prihvatiti ni-jedno nevino ubijeno dete, zenu, starca. Nikad me nece ubediti da su dete, zena i starac bili teroristi. Nas problem su neozbiljne politicke spekulacije, tj. neodgovorne politicke price. Kad je to moguce, nema razvijene politicke svesti, ljudi su stavljeni u poziciju marginalaca, nemaju informaciju, niko ne odgovara za ono sto uradi, ucini... Niko ne zna istinu, sem mozda dvoje-troje ljudi. Ako se nesto koncentrise na tri coveka u drzavi, onda je to lose za drzavu, to je samo dobro za protivnika i medjunarodnu zajednicu koja ima alibi da intervenise, jer se onda zna adresa...

Kome rukovodeci ljudi Srbije da polazu racune, kada kod nas ne funkcionise pravna drzava. Pred kim da odgovaraju?

- Treba procitati pravila haskog Tribunala. Jugoslavija je prihvatila ta pravila. Kao sto se polako izrucuju ljudi u RS, a ici ce i mnogo brze.

Da, ali oni imaju Milorada Dodika?

- Uvek dodje Dodik i ovde mora doci Dodik. Mislim da ih vec ima puno i u samom SPS i ne treba ga izmisljati sa strane. Normalizacija odnosa sa medjunarodnom zajednicom pocela je sa misijom Gonsalesa, sve drugo su lazi i samozavaravanje. Misija Gonsalesa su izbori. Vecina gradjana u Srbiji je protiv Milosevica i SPS, nas problem je u tome sto opozicija nema ni licnost, ni autoritet, ni jedinstvenu platformu. Ali, kada se sabere broj glasova, SPS ne prelazi 26 posto... Nema sanse da ce posle Kosova preci 20 posto, nema Boga...

Ko moze da kontrolise Milosevica

Vi ste izjavili nedavno da SPS i Milosevica treba staviti pod kontrolu. Ko ce to da uradi?

- Deluje apsurdno, ali Milosevica moze da kontrolise Glavni odbor SPS. A ako ne moze da ga kontrolise, onda GO SPS treba jasno staviti do znanja, da ce biti odgovoran za ono sto Milosevic radi, jer Milosevic je predsednik SPS. Socijaliste treba suociti sa podeljenom odgovornoscu i sa mogucnoscu da iz problema izadju. U stvari, Glavni odbor i rukovodstvo SPS mora da definise svoju politiku. Mozda bi to bila potpuna podrska Milosevicu, ali on mora da odrzi sednicu, da iznese recimo svoju platformu za razgovore o Kosovu. A ne da je ima Trajkovic i Artemije, a da je on nema... Milosevica dakle, moze da kontrolise SPS i medjunarodna zajednica. On je toliko usao u vazalni odnos, da vise ne moze samostalno da radi politiku, moze da ima samo samostalne incidente... Politiku samostalno ne moze da vodi, jer je ekonomsko stanje katastrofalno, izvezeni kapital pre svega je vlasnistvo njegovih socijalista... To se vrlo brzo moze zamrznuti, postoji vrlo mocan mehanizam. Postoje dakle razlicite "kontrole" za stabilizaciju stanja, finansijski i diplomatski pritisci, da opet moze da primi samo premijer Belorusije, licna izolacija... To je sasvim blizu, jer je u igri mnogo ozbiljnija stvar.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /