petak, 13. mart 1998.

PRAVNA REGULATIVA I POVERENJE U FINANSIJSKE INSTITUCIJE (2)

Duznik zasticeniji od poverilaca

Stojan Dabic

Bez obzira na ove odredbe Zakona i Pravilnika emitent danas nije siguran koji iznos sredstava kroz emisiju akcija moze obezbediti jer se u proceduri dobijanja saglasnosti za emisiju moze bez njegove volje promeniti obim emisije cime se neovlasceno suspenduje odluka jedino nadleznog organa - skupstine akcionara i u strogo utvrdjenu proceduru nadleznosti uvodi nedozvoljeno arbitriranje bez unapred poznatih kriterijuma.

Ovakva praksa stvara kod emitenata nesigurnost i nepoverenje.

- Clan 84. Zakona o berzama i berzanskim posrednicima ovlastio je Saveznu komisiju za hartije od vrednosti i finansijsko trziste da daje dozvolu za rad brokerskim i dilerskim firmama i ona je to do sada korektno radila.

- Clan 86. ovlastio je Narodnu banku Jugoslavije da utvrdjuje blize uslove i daje dozvolu za obavljenje brokersko-dilerskih poslova na finansijskom trzistu bankama i drugim finansijskim organizacijama. Narodna banka Jugoslavije ovo svoje ovlascenje do sada je delimicno koristila dajuci dozvolu bankama za obavljanje brokersko-dilerskih poslova na finansijskom trzistu samo sa kratkorocnim finansijskim instrumentima. Na ovaj nacin Narodna banka Jugoslavije ne izvrsavajuci svoju zakonsku obavezu utvrdjivanja ispunjenja uslova za obavljanje brokersko-dilerskih poslova sa svim trzisnim materijalom neovlasceno je uskratila bankama pravo da se na finansijskom trzistu mogu baviti trgovinom i sa dugorocnim finansijskim instrumentima. Upucivanjem banaka da ostvarivanje prava za trgovanje dugorocnim hartijama od vrednosti traze kod Savezne komisije za hartije od vrednosti, NBJ zapravo neovlasceno prenosi izvrsenje svoje, za sada neprenosive zakonske, obaveze na zakonom neovlascen organ, tj. Saveznu komisiju za hartije od vrednosti i finansijsko trziste, cija bi dozvola bila zakonski nistavna.

- Savezna komisija za hartije od vrednosti i finansijsko trziste vrsi kontrolu poslovanja berzi i berzanskih posrednika. Postavlja se pitanje da li je Savezna komisija za hartije od vrednosti i finansijsko trziste nadlezna za kontrolu berzanskih posrednika i za deo poslovanja sa kratkorocnim finansijskim instrumentima koji su pod jurisdikcijom Narodne banke Jugoslavije. Za sada NBJ ovu kontrolu ne vrsi.

Ovakvih i slicnih sukoba nadleznosti kroz analizu pojedinacnih slucajeva ima mnogo i na svim nivoima odnosa gde jedni organi preuzimaju vise prava od svojih ovlascenja, a drugi pak ne koriste prava iz svojih ovlascenja, te probleme ostavljaju neresene ili ih delegiraju na nenadlezne organe

- Narodna banka Jugoslavije nije utvrdila kriterijuma za odredjivanje obima emisije kratkorocnih hartija od vrednosti ni pojedinacno ni kumulativno, sto evidentiranje emisije kod Savezne komisije za hartije od vrednosti i finansijsko trziste cini bespredmetnim. Ili je regulisanje uslova i kontrolu trgovine trebalo preneti na Saveznu komisiju za hartije od vrednosti i finansijsko trziste ili je registrovanje emisije trebalo ostaviti Narodnoj banci Jugoslavije. Ovaj dualizam stvara za nase uslove suvise praznog prostora.

Posebnu zbrku nadleznosti stvara pojava stranaca na finansijskom trzistu. Do sada je bilo propisano, ako stranac zeli da kupi deo ili ceo iznos neprodatog drustvenog kapitala, da se:

- izvrsi procena vrednosti preduzeca,

- verifikuje procena kod republicke agencije,

- podnosi Saveznom ministarstvu za spoljnu trgovinu zahtev za najavu kupovine akcija iz drustvenog kapitala,

- na osnovu ovih dokumenata domace preduzece sa strancem zakljucuje ugovor o prodaji akcija iz drustvenog kapitala,

- stranac uplacuje ugovoreni iznos na racun preduzeca,

- preduzece prenosi primljena sredstva na republicke fondove,

- potom slede ostale aktivnosti oko registracije kod suda i u Ministarstvu.

Izneta procedura izgleda jednostavna i jasna. Medjutim, ona je u praksi veoma komplikovana, a posebno se problemi javljaju ako tako registrovano preduzece zeli da izvrsi unos kapitala za prosirenje poslovanja kroz dokapitalizaciju.

Ovakvih i slicnih sukoba nadleznosti kroz analizu pojedinacnih slucajeva ima mnogo i na svim nivoima odnosa gde jedni organi preuzimaju vise prava od svojih ovlascenja, a drugi pak ne koriste prava iz svojih ovlascenja, te probleme ostavljaju neresene ili ih delegiraju na nenadlezne organe.

Pored svih nabrojanih uzroka postojeceg nepoverenja u institucije finansijskog trzista cini nam se da je najznacajniji sistem pravne zastite duznika na stetu poverioca. Kada bi se ovaj problem resio on bi bio osnova za resenje svih drugih faktora koji uticu na visinu poverenja.

Danas deponent nije siguran da ce u ugovorenom roku moci raspolagati sredstvima koje je deponovao u finansijsku organizaciju zbog sasvim realne opasnosti da depozitar zbog svoje nelikvidnosti ne bude u stanju da izvrsi povracaj primljenih deponovanih sredstava. Ukoliko se dogodi da banka ne izvrsi svoju obavezu deponentu je jedino resenje za ostvarenje svog prava raspolaganja sa svojim sredstvima moze traziti preko suda s poznatim izgledima na uspeh.

Predlozi da sudovi dosudjuju kamatu u fiksnom iznosu utvrdjenom za godisnji nivo ili promenljivu kamatu, koja bi za osnovu imala rast cena na malo uvecan za odredjeni procenat marze, direktno atakuju na instituciju ugovora i cine ulaganja u finansijske institucije krajnje rizicnim

Situacija je, cini nam se, znatno teza kada banka zeli da naplati svoje potrazivanje po osnovu odobrenog kredita, obracunate kamate ili po osnovu placene garancije. U odnosima banka-duznik ne pomazu ni akceptni nalog ni menica a ni hipoteka kao instrumenti obezbedjenja je toliko duga i komplikovana da se lako moze dogoditi da poverilac ode u stecaj zbog nemogucnosti naplate pre nego sto ostvari naplatu. Sudska praksa prenebegava uslove koje su oba partnera ugovorom prihvatili.

Sta znaci ugovorena visina pasivne kamatne stope koja se primenjuje na depozite kada banka nije sigurna da ce biti u stanju da naplati ugovorenu aktivnu kamatu od korisnika kredita. Ova neizvesnost je posebno prisutna u uslovima vodjenja rasprava oko utvrdjivanja visine kamate koju ce dosudjivati sudovi. Predlozi da sudovi dosudjuju kamatu u fiksnom iznosu utvrdjenom za godisnji nivo ili promenljivu kamatu, koja bi za osnovu imala rast cena na malo uvecan za odredjeni procenat marze, direktno atakuju na instituciju ugovora i cine ulaganja u finansijske institucije krajnje rizicnim.

Ukoliko se primeni bilo koji od ovih predloga banke ce doci u tesku situaciju, posebno kod korisnika velikih kredita koji se nalaze u odredjenim teskocama (poljoprivreda i zdravstvo) i koji ce traziti nacina da i preko suda olaksaju svoj polozaj, svodjenjem kamate na nivo koji bude utvrdjen sudskom praksom i korisnika kredita iz grupe javnih i drzavnih preduzeca koji ce preko drzavnih organa traziti resenje kroz otpis ukupnih dugovanja, otpis ukupne kamate ili pak kroz smanjenje kamate na nivo obracuna po stopama iz sudske prakse.

Sta treba uciniti da bi se dobilo poverenje domacih i stranih investitora?

Za smanjenje nesigurnosti koja opseda strane investitore i za povecanje poverenja domacih stedisa nuzno je:

- pruziti potencijalnim investitorima uveravanja da organi vlasti nece spreciti realizaciju ugovora;

- doneti kodeks propisa koji onemogucava trzistima kapitala da funkcionisu efikasno i transparentno i da se reformisu prakse trgovine kada je to potrebno radi ostvarenja tog cilja;

- osigurati da se potrazivanja lica koja nisu rezidenti ne tretiraju na diskriminatorni nacin;

- poboljsati pracenje finansijskhi trzista;

- obezbediti odgovarauce izvestaje o poslovanju kompanija.

Domacim finansijskim institucijama bice potrebno vreme da same obezbede povratak poverenja domacih investitora. One isto tako nisu spremne da prihvate uslove konkurencije inostranih investitora.

Trziste koje se tek formira, kao sto je nase, ne moze lako da konkurise, iz poznatih razloga, za kratkorocni priliv novca iz inostranstva. Ono izlaze mora traziti kroz obracanje dugorocnim investitorima koji su spremni da podele rizik i prednosti dugorocnog investiranja. Za privlacenje inostranih investitora i povratak poverenja domace stednje nuzno je postojanje ubedljivih dokaza politicke i ekonomske stabilnosti.

No bez obzira koja ce forma biti odabrana za prikupljanje domaceg i unosenje stranog kapitala nasa zemlja mora otkloniti sve nabrojane i druge uzroke pada poverenja u domace finansijske institucije i instrumente i pruziti cvrsta uveravanja da ce sprovoditi stabilnu i trzisno orijentisanu ekonomsku politiku i izvrsiti homogenizaciju propisa sa medjunarodnim standardima i da ce njihova primena biti pravolinijska i maksimalno transparentna.

(Autor je profesor Fakulteta organizacionih nauka. Tekst preuzet iz casopisa "Pravni zivot")

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /