nedelja, 29. mart 1997.

Enigma vlade narodnog jedinstva

Ko ce koga pre dotuci

Radikali imaju podrsku masa, sto bi socijalistima dobro doslo da lakse kontrolisu socijalno nezadovoljstvo i prebace deo krivice za bedu na SRS. Ukoliko bi se drzali liberalne ekonomske orijentacije koju propovedaju u poslednjih sest meseci, radikali bi mogli da naprave udar iznutra i pometu korumpirane i nesposobne socijalisticke i julovske ministre

Tanja Jakobi

Da li su sve prave ljubavi tuzne:
Potpredsednici Tomislav Nikolic, Vojislav
Seselj i Milovan Bojic

Da u tom eksperimentu ne moramo da ucestvujemo, bilo bi zaista uzbudljivo gledati ko ce koga u upravo postavljenoj srpskoj vladi dotuci. Novi Marjanovicev kabinet stvoren je u grcu - pojedini ministri postavljeni su na svoja mesta u cik zore pred inauguraciju vlade - jer se socijalistima zurilo da izadju u novom sastavu - bilo s kim.

Istovremeno koalicija sa Srpskom radikalnom strankom dozivljena je kao olaksanje jer je vecini socijalista (bez obzira da li su “projulovske" ili neke druge orijentacije) ideja da udju u koaliciju sa SPO bila odurna. “Oni samo gledaju da uzmu ministarstva gde ce da se nahvataju para" tvrdili su socijalisti, koji uostalom u tome imaju najvise iskustva.

Iako su kako se tvrdi, novi sastav diktirali prvenstveno pripadnici projulovske varijante socijalista ( i uz navodno protivljenje onog dela SPS koji prizeljkuje modernizaciju i povezivanje sa svetom), vrlo je verovatno da ce i u clanstvu SPS ovaj potez biti pozdravljen, jer je nacionalna ostrascenost u birackom telu i dalje jaka. Socijalisti koji bi voleli da “Sloba opet skrese svetu u brk", i ranije su, kako je partijska disciplina nalagala, tajno ili javno odobravali Seseljeve nacionalisticke ispade.

Od zardjale kasike do ekonomskog liberala

Iako je vlada sa SPO mogla imati “demokratskiju legitimaciju" nego sto ce je imati s covekom koga zapadni svet naziva “fasistom", koalicija sa Draskovicem bi u stvari socijalistima donela vrlo malo. Vukov kredibilitet u svetu je u stvari uglavnom gori od onoga koji ima SPS. U najmanju ruku zato sto Milosevica moraju da trpe utoliko sto jos drzi vlast, a onom prvom se manje vise otvoreno podsmevaju zbog “mahnitih i nejasnih govora " i stalnih promena stavova.

A kad je o Seselju rec, ne treba smetnuti s uma da je i Milosevic od kasapina sa Balkana za par meseci preimenovan u jednog od kljucnih faktora stabilnosti u regionu. On je i sam, javno, poceo da se trudi u tom smeru dajuci predloge o Kosovu, koji nemaju bas puno veze sa ranijim pretnjama ognjem i macem. Seselj koji je prvog radnog dana u vladi navodno odbio da mu sofer bude nesrpske nacionalnosti, tesko bi mogao da nekog zavara da je od ultranacionaliste postao nesto drugo, ali ne treba zaboraviti prvo reagovanje britanske vlade u kojem se kaze “da ne treba toliko meriti personalni sastav vlade, vec pre njihove postupke".

Uz to, Draskovic nije mogao da izadje ni sa drugim adutom koji Seselj na zalost ili ne, ima. Vuk svakako (sto su pokazali i izborni rezultati) ne uziva bogzna kakvu popularnost u sirokoj javnosti, sto je pre svih nedavno osetio Milan Komnenic u bliskom susretu s penzionerima. Pred masu je izasao ocekujuci da bude docekan kao spasilac, a prosao je s etiketom “komunjare". Suprotno tome, radikalima popularnost konstantno raste.

Zato je brak radikala i socijalista, kako uostalom obe strane u ovom trenutku i tvrde, sklopljen uz puno zadovoljstvo. Svi argumenti koji govore tome u prilog su istovremeno i argumenti za tvrdjenje da ce se dva partnera unutar vlade krvnicki boriti jedan protiv drugog.

Seselj sada koristi onu istorijsku sansu koju je jednom davno imao Djindjic - da udje u vlast, savlada njenu tehnologiju i pokusa da pobedi.

Socijalistickom delu vlade koji je manje vise ostao u istom sastavu (na celu sa mandatarom) i koji su izvizdali svi koje je moguce zamisliti od penzionera, ucitelja i zdravstvenih radnika, predstavljace pravo olaksanje da se druze sa radikalima koji gotovo jedini imaju poverenje veoma sirokog i osiromasenog stanovnistva. I ne samo njih - jer u poslednjih sest meseci, kako je to uostalom konstatovao i Mladjan Dinkic jedan od koordinatora grupe nezavisnih ekonomista G - 17- radikali su se svojim liberalnim ekonomskim konceptom nametnuli cak i onim strucnjacima iz ove oblasti koji svakako gaje duboko gadjenje prema zardjalim kasikama i slicnim relikvijama Seseljeve nacionalne politike.

Ko je sve izgubio

To je pre svega porazno za Djindjica koji u ovim kombinacijama nije ucestvovao, ali je donedavno imao najbolji i najcenjeniji ekonomski trust mozgova, koji je u poslednje vreme razjurio. Tek na drugo mesto dolazi SPO koji, izuzev jednog trezvenog i ekonomski pismenog coveka Bojana Dimitrijevica, nesudjenog ministra za privatizaciju, nije imao ni stofa ni dovoljno politicke pameti da izadje sa jednim ozbiljnom ekonomskom platformom, umesto bofla o grandioznim kreditima iz sveta i astronomskim penzijama koje ce se dogoditi cim SPO dodje na vlast.

Zato bi za socijaliste trgovina sa SRS mogla da znaci u najmanju ruku da ce u narednom periodu moci lakse da, na konto “dobrog imena" radikala, amortizuju socijalna nezadovoljstva i da s druge strane, ako oba koaliciona partnera budu imala dovoljno petlje, preduzme neke nepopularne, a neophodne ekonomske mere, na koje se u prethodnoj vladi nisu usudjivali.

“Suprotno gledistima koji su izreceni u javnosti i misljenjima nekih mojih kolega, verujem da bi se cak moglo dogoditi da radikali do kraja ispadnu reformisti i da tu pukne tikva sa socijalistima" rekao je Dinkic, dodajuci da bi u koaliciji sa SPO tako nesto bilo manje verovatno.

U istom paketu su i nedoumice oko toga za sta ce se opredeliti nova vlada - otvaranje prema svetu sto je jedino ekonomski racionalno, ili nove sankcije sto bi bez svake sumnje zemlju potpuno unazadilo. Seseljeva teorija o tome da zapadne zemlje mozemo ignorisati, i da se treba okrenuti Rusiji i Kini spada u one duducke teorije kojih se drze jos samo, kad ustreba socijalisticka vlada i clanovi regionalnih privrednih komora kojima jos niko nije rekao da je i to trziste za nas prilicno izgubljeno.

Sta ce se od svega dogoditi zavisi od mnogo faktora, od kojih su neki od kljucnih razmatrani i na konferenciji za stampu G - 17.

“Kod prve prodaje nekog preduzeca imacemo prilike da vidimo da li ce se radikali drzati onoga sto su govorili u predizbornoj kampanji, da se uvek mora ici na javni tender, ili ce se prikloniti sadasnjoj varijanti privatizacije" rekao je Dinkic, ogradjujuci se da sve ocene o novoj vladi daje u svoje licno, a ne ime G - 17. Takodje bilo bi logicno ocekivati da se promeni i pristup privatizaciji, jer su radikali trazili vaucere, a ne insajdersku radnicku privatizaciju koju promovise novi srpski zakon o privatizaciji. Medjutim, Borislav Milacic, bivsi i sadasnji SPS ministar finansija vec je pozurio da kaze da ocekuje da taj zakon nece biti menjan. Sudeci po tome da u ministarstvu vec postoji spisak izmena zakona koji je pripremio prethodni sastav, moguce je da ce Jorgovanka Tabakovic novi ministar privatizacije prihvatiti srednje resenje.

Sazvaci pa ispljuni

Iz istih razloga iz kojih su Seselja prigrlili, socijalisti bi imali razloga da ga se boje i pokusaju da ga izigraju. Kako to izgleda videlo se po kratkom kursu koji je u pregovorima s Marjanovicem doziveo Draskovic. Sazvakan i ispljunut, SPO je verovatno stranka proslosti. “Ali tako naivno moze da pregovara samo Draskovic, Seselju se to nikako ne moze dogoditi" kaze jedan “kibicer" medjustranackih relacija. Kljucno pitanje je da li je u podeli resora Seselj prihvatio ministarstva koja su slaba, a u kojima su problemi nagomilani (kao sto su na primer ogromni dugovi ministarstva za brigu o porodici) i da li su socijalisti do te mere upropastili ekonomiju da ce to sahraniti bilo koga, kog uhvate u zagrljaj.

Bilo bi logicno da socijalistima odgovara da deo krivice koja je samo njihova svale, na svog koalicionog partnera i da tako “istope" popularnost koju SRS sada ima. Isto to Seselja ceka i ako pristane na ekonomsku politiku “valutne i cenovne stabilnosti" s kojom se sprdaju cak i partijski drugovi Mirka Marjanovica. S druge strane, veoma je vidljivo da su sa strane JUL i SPS u vladu usli uglavnom najslabiji kadrovi koji ni u redovima svojih partija ne uzivaju nikakav ugled.

“Imajuci u vidu da je premijer po nasem misljenju kompromitovana licnost i da to vazi i za neke socijalisticke ministre koji su bili i u prethodnoj vladi, to koalicionom partneru umanjuje sanse da stekne popularnost, iako sam za to nije kriv", kaze Dinkic.

Cak i kad sami socijalisti sebe ocenjuju, ocene se mnogo ne razlikuju. Prethodna vlada radila je dezorganizovano, mnogi ministri uopste se nisu bavili svojim poslom, a trojka Marjanovic, Tomic i Beko (koji formalno ne pripada nijednoj partiji) je, uprkos medjusobnim tenzijama, i u prethodnoj vladi odradjivala sve kljucne poslove koje neki drugi, nesposobni ministri ciji je to resor bio, nisu mogli da rese. Izuzev te trojice i ministra finansija Borislava Milacica, koji u vladi uziva znacajan ugled (sasvim suprotno od ocena u javnosti koje su za njega vrlo nepovoljne) , socijalisti i JUL nemaju nikoga. Ni posprdan komentar da su u vladu sa strane SRS prvi put usli ljudi koji “imaju samo jedan kamionet", mnogo ne pomaze.

Unutrasnji radovi

Seselj je, kao sto je to u prvim izjavama nekoliko puta podcrtao, u vladu uveo svoju najjacu (i doduse verovatno jedinu raspolozivu) ekipu, koja makar verbalno, moze da pokosi sve od premijera do ministra prosvete koji ni u prethodnom mandatu nije uspeo da savlada tajne srpskog jezika a jos manje svog resora. Kljucna mana im je nedostatak iskustva u administrativnim poslovima, ali sudeci po Seseljevoj okretnosti, mozda ni to nije nesavladiva prepreka, iako ce ga rad u vladi svakako oduciti od ideje da je dovoljno nabaviti par trulih vodovodnih cevi i “dopustiti narodu da postavlja kioske gde mu pamet stane". Radikali koji su do sada svima citali lekciju, a pogotovo prethodnoj Marjanovicevoj vladi, imace sad prilike da i sami vide razmere onoga sto su socijalisti zakuvali i sto ce sad po svojoj volji morati i sami da gutaju. Nema sumnje da ce pogled iznutra izgledati jos tragicnije od onog spolja.

Po nekim izvorima cak, radikali nameravaju da poteze vlade koji im ne odgovaraju otvoreno kritikuju i od njih se ogradjuju, a da vreme u vladi iskoriste za skupljanje dokaznog materijala protiv socijalista - zlu ne trebalo. Ta strategija, navodno, podrazumeva i pritisak “da se raskrinkaju kriminalci" i strogu naredbu clanovima SRS da se bar za mandata u vladi ne uvaljuju u primanje mita i afere slicne vrste. Ako bi ta prica bila bar delimicno tacna, onda bi vlada morala da traje relativno kratko i da se na prvim narednim izborima dogodi konacan obracun izmedju dve partije koje racunaju na vrlo slicno biracko telo. Ako bi naprotiv i jedni i drugi osetili da im popularnost slabi, prinudna koalicija bi mogla da se nastavi prilicno dugo i iscrpljujuce po naciju. Tim pre sto na zalost na politickom nebu nije ostala gotovo nijedna partija koja ima tezinu.

Bilo da nova vlada, koju su mnogi u prvim regaovanjima nazvali ratnom vladom spremnom da se upusti u rat na Kosovu i dugotrajnu izolaciju od sveta tako i postupi (za sta ima dovoljno argumenata i u ranijim istupima i Seselja i socijalista, a i u ovim najnovijim), ili da krene suprotnim putem, taj eksperiment nad nama samima, skupo ce kostati jer broj problema pred novom vladom moze biti samo veci od onih koje je imala prethodna. Dubinu krize koju su proizveli socijalisti, a u cemu su im radikali manje vise otvoreno uvek asistirali, naime, tesko je i sagledati.

Previse ministara teret za poreske obveznike

Nova vlada ima 36 clanova sto je znatno brojniji sastav od uobicajenog bilo za razvijene , tranzicione ili nerazvijene zemlje. Tako ceska vlada ima 17 clanova, madjarska 15, britanska 18, a ugandska 19. Vec sama ta cinjenica, da je birokratski aparat vrlo velik (jer tu treba dodati i sofere, sekretarice, pomocnike, savetnike itd.), bez obzira koje su stranke u nju usle, govori da ce to biti veliki teret za poreske obveznike i to u situaciji kada je javna potrosnja vec 62 odsto od drustvenog proizvoda, rekao je Dinkic.

Teorija javnog izbora govori da je takvu vladu mnogo teze spolja kontrolisati i da su koalcione vlade, kakva je ova, daleko manje uspesne u sprovodjenju uravnotezavanja budzeta sto je Srbiji preko potrebno.

Jedno istrazivanje uradjeno na bazi uzorka od 20 posleratnih zapadnoevropskih vlada govori da su koalicione vlade, po svojoj prirodi, inferiorne u odnosu na jednopartijske i manjinske vlade u uspesnosti sprovodjenja fiskalnog prilagodjavanja. To se moze objasniti cinjenicom, protumacio je Dinkic, da je manjinska vlada pod stalnom kontrolom parlamenta.

Isto istrazivanje pokazalo je da koalicione vlade vode labaviju fiskalnu politiku jer svaka partija unutar vlade ima svoje zahteve koje hoce da namiri, sto ima negativnog uticaja na privredni razvoj. Takve vlade cesto dolaze u unutarkoalicione sukobe jer pokusavaju da jedna na drugu prebace troskove vodjenja neodgovarajuce ekonomske politike.

Istovremeno, u vreme recesije, sto je kod nas upravo slucaj, tri puta je veca mogucnost da se vodi labava fiskalna politika, nego u stabilnim ekonomskim uslovima.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /