Marinko Stevanovic
Price iz djetinjstva:Baf!!! Bio sam sedmi razred. Iz fizike sam ucio treci Newtonov zakon. U udzbeniku je bila nacrtana raketa i gasovi kako iz nje kuljaju tjerajuci je da poleti...Vec sam zamisljao svoj velicanstveni let znad oblaka, a sa malo srece i do mjeseca. Toga dana se nisam zadrzavao po okolnim liticama (uvijek su mi bile opsesija) niti se zavlacio u pecine trazeci izgubljeno blago, nego zadihan dotrcah kuci. Uzeo sam noz, odsjekao zovinu granu , izvadio meku srz uzivajuci u njenom elasticnom oscilovanju pod mojim prstima. Cijev sam na vrhu dobro zacepio kucinama. Dao sam svojoj raketi ime "ATEIST-1". Punu sam je nasuo spiritusa, zacepio (ponovo kucinama,kroz koje sam provukao fitilj...kresnuo sibicu, zapalio... Malo zatim se culo tiho BAF!!! i neko cvrcanje. Ono me je posebno ujelo za srce. Moja se raketa nije pomjerila ni za milimetar. Zatim su uslijedili ATEISTI 1...2...3...4 sve dok je bilo u boci spiritusa. Sve se ponavljalo na isti nacin: BAF!!! i ono neizdrzivo cvrcanje vlaznog drveta kad gori. Odustao sam od lansiranja raketa gorko razocaran sto nikada necu postati kosmonaut. Od svega su ostele samo ceznja i uspomene. Pa i sada se nadam ako postanem slavan pjesnik, zaduzicu civilizaciju da me bar kao starca povezu do mjeseca. Glupo dijete Posto sam bio veoma glupo dijete, vjerovao sam da svoi znaju ono sto mislim.Zato je najbolje razmisljati u samoci. Ne sjecam se vise tih "razmisljanja", samo znam da su mi avioni bili opsesija. Stvarao sam i pjesme samo zato da budu duze od Misinih. jer,Misina pjesma samo dvije strofe, a moja cak sest! Tako je bilo i tada. Isao sam, razmisljao ili stvarao pjesmu. Uciteljica je takodje morala do skole istim putom. Kada mi se priblizila, odjednom je stala. Obisla je daleko preko livade da je ne bih primijetio. Zasto? Kasnije je pricala mojoj mami. Tako sam glasno pricao da me nije htjela postiditi. A meni je tek sad jesno, razmisljajuci o ovoj prici, zasto sam bio uvjeren da svi znaju moje misli! <- -> |