Marinko Stevanovic

Klikni na prazno polje

Sta me inspirise da pisem


Inspirise me cvijet svojim strpljenjem da doceka proljece, a ja sve nesto mrmljam i gundjam i psujem sve minuse na ovom svijetu. Onda to napisem, jel.... ili nekom ispricam. Ne o sebi, nego o Cvijetu. I kao da taj nerodjeni cvjetic skriven negdje ispod snijega zamirise u sred zime, kroz nasa sjecanja. To je tajna.

Mi izrastamo iz vjecnosti, i bilo sta cinili ispunili smo smisao. Mozda ne nase ciljeve i zelje, ali smo ispunili smosao ZIVOTA. Tu smo da bi i drugi mogli biti tu. Pizda ko izda!



ispovijesti


samokontrola mi je
kao mjehur od sapunice
kad ona nestane
i ja sam gotov
ta potreba je isto toliko besmislena
koliko i neizdrziva


gdje da projiciram svoje slike ako ne u vas
ali samo one vas u koje steknem povjerenje


lagao sam se da nisam kukavica
lagao sam se
jer je to neko od mene ocekivao
mnogi su to ocekivali


ako bi mi neko uzeo
moje strahove i uzbudjenja
sta bi mi onda ostalo


draze mi je ostati sam dok mogu
ipak me boli kada mislis da te ne volim
boli me kada to shvatim


kada nekoga gledam u oci
oduzme mi se razum
nikada to nisam mogao nauciti


ja sam uzasan slusalac
kad bih mogao samo pisati
kad bih mogao samo citati


sneza kaze da me je sanjala na oblaku
tako me je dozivjela
ali to je ipak bio andjeo


kad mi nesto padne na um
zapisem to samo za sebe
tako su nastale mnoge pjesme


mozak mi ponekad postane superkompjter
inace je dosadna vjetrenjaca


uvijek sam zelio biti nevidljiv
ti su mi stripovi bili najdrazi
sad sam postao veliki
valjda veliki dovoljno


sve moje misli su slike
cudne slike koje imaju dusu
one zive dalje
one stizu opet


ne bojim se onih koji me ne razumiju
nego onih koji to zloupotrijebe


strah ljutnja i uzbudjenja su poplave
koje potpuno zaslijepe moj razum
tada imam samo jednu potrebu
da sve konacno prodje
bilo kako


ja placem cesto
bolje nego da vicem
nesto mora vani


vremenom sam naucio da se zadrzim na jednoj temi
ali kako da naucim da to ne bude samo moja tema


ne pisem ovo da bih sebe bolje upoznao
ne mogu to sam
potrebno mi je izvinjenje i izgovor
ali ni to ne mogu sam


moj verbalni dio razuma je kao nebo ispunjeno uraganima
svaka se misao ponavlja sama od sebe stotine puta
i tacno znam da sam zarobljen
to ne traje dugo ali onda dodje novi uragan
opticki dio je velicanstven
tamo se osjecam kod kuce



<-