Marko

|p1 |r0 Glava 1

|r1. Poc"etak jevandjelija Isusa Hrista sina Boz"ijega.
|r2. Kao s"to stoji napisano u proroka: Evo ja s"aljem andjela svojega pred licem tvojijem, koji c'e pripraviti put tvoj pred tobom.
|r3. Glas onoga s"to vic"e u pustinji: pripravite put gosiodnji, poravnite staze njegove.
|r4. Pojavi se Jovan krstec'i u pustinji, i propovijedajuc'i krs"tenje pokajanja za opros"tenje grijeha.
|r5. I izlaz"as"e k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krs"c'avas"e ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje.
|r6. A Jovan bijas"e obuc"en u kamilju dlaku, i imas"e pojas koz"an oko sebe; i jedjas"e skakavce i med divlji.
|r7. I propovijedas"e govorec'i: Ide za mnom jac"i od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odrijes"iti remena na obuc'i njegovoj.
|r8. Ja vas krs"c'avam vodom, a on c'e vas krstiti Duhom svetijem.
|r9. I u to vrijeme dodje Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu,
|r10. I odmah izlazec'i iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub sidje nanj.
|r11. I glas dodje s neba: Ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
|r12. I odmah Duh izvede ga u pustinju.
|r13. I bi ondje u pustinji dana c"etrdeset, i kus"a ga sotona, i bi sa zvjerinje, i andjeli sluz"ahu mu.
|r14. A pos"to predados"e Jovana, dodje Isus u Galileju propovijedajuc'i jevandjelije o carstvu Boz"ijemu,
|r15. I govorec'i: Izidje vrijeme i pribliz"i se carstvo Boz"ije; pokajte se i vjerujte jevandjelije.
|r16. I hodec'i pokraj mora vidje Simona, i Andriju brata njegova gdje bacaju mrez"e u more; jer bijahu ribari.
|r17. I rec"e im Isus: Hajdete za mnom, i uc"inic'u vas lovcima ljudskijem.
|r18. I odmah ostavivs"i mrez"e svoje podjos"e za njim.
|r19. I otis"avs"i malo odande ugleda Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u ladji krpljahu mrez"e;
|r20. I odmah pozva ih; i ostavivs"i oca svojega Zevedeja u ladji s najamnicima, podjos"e za njim.
|r21. I dodjos"e u Kapernaum; i odmah u subotu us"avs"i u zbornicu uc"as"e.
|r22. I divljahu se nauci njegovoj; jer ih uc"as"e kao onaj koji vlast ima a ne kao knjiz"evnici.
|r23. I bijas"e u zbornici njihovoj c"ovjek s duhom nec"istijem, i povika
|r24. Govorec'i: Prodji se, s"to je tebi do nas, Isuse Nazarec'anine? Dos"ao si da nas pogubis"? Znam te ko si, svetac Boz"ij.
|r25. I zaprijeti mu Isus govorec'i: Umuki, i izidji iz njega.
|r26. I strese ga duh nec"isti, i povika iza glasa, i izidje iz njega.
|r27. I uplas"is"e se svi tako da pitahu jedan drugoga govorec'i: s"ta je ovo? i kakva je ovo nauka nova, da s vlasti i duhovima nec"istijem zapovijeda, i slus"aju ga?
|r28. I otide glas o njemu odmah po svoj okolini: Galilejskoj.
|r29. I odmah izis"avs"i iz zbornice dodjos"e u dom Simonov i Andrijin e Jakovom i Jovanom.
|r30. A tas"ta Simonova lez"as"e od groznice; i odmah kazas"e mu za nju.
|r31. I pristuivs"i podiz"e je uzevs"i je za ruku i pusti je groznica odmah, i sluz"as"e im.
|r32. A kad bi pred vec"e, pos"to sunce zadje, donos"ahu k njemu sve bolesnike i bijesne.
|r33. I sav grad bijas"e se sabrao k vratima.
|r34. I iscijeli mnoge bolesnike od razlic"nijeh bolesti, i djavole mnoge istjera, i ne dadijas"e djavolima da kazuju da ga poznavahu.
|r35. A u jutru vrlo rano ustavs"i izidje, i otide nasamo, i ondje se moljas"e Bogu.
|r36. I za njim potrc"as"e Simon i koji bijahu s njim.
|r37. I nas"avs"i ga rekos"e mu: Traz"e te svi.
|r38. I rec"e im: Hajdemo u obliz"nja sela i gradove da i tamo propovjedim; jer sam ja na to dos"ao.
|r39. I propovijeda po zbornicama njihovijem po svoj Galileji, i djavole izgoni.
|r40. I dodje k njemu gubavac molec'i ga i na koljenima klec"ec'i pred njimi rec"e mu: Akoho c'es", moz"es" me oc"istiti.
|r41. A Isus smilovavs"i se pruz"i ruku, i dohvativs"i ga se rec"e mu: Hoc'u, oc"isti se.
|r42. I tek s"to mu to rec"e, a guba otide s njega, i osta c"ist.
|r43. I zaprijetivs"i mu odmah istjera ga,
|r44. I rec"e mu: Gledaj da nikome nis"ta ne kaz"es", nego idi te se pokaz"i sves"teniku, i prinesi za c"is"c'enje svoje s"to je zapovjedio Mojsije za svjedoc"anstvo njima.
|r45. A on izis"avs"i poc"e mnogo propovijedati kazivati s"ta je bilo tako da Isus ne moz"e javno u grad uc'i, nego bijas"e na polju u pustije mjestima, i dolaz"ahu k njemu sa sviju strana.

|p2 |r0 Glava 2

|r1. I udje opet u Kapernaum poslije nekoliko dana; i c"u se da je u kuc'i.
|r2. I odmah skupis"e se mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se sprate; i kazivas"e im rijec".
|r3. I dodjos"e k njemu s uzetijem koga nos"as"e c"etvoro.
|r4. I nemoguc'i pribliz"iti se k njemu od naroda otkris"e kuc'u gdje on bijas"e, i prokopavs"i spustis"e odar na kome uzeti lez"as"e.
|r5. A Isus vidjevs"i vjeru njihovu rec"e uzetome: Sinko! opras"taju ti se grijesi tvoji.
|r6. A ondje sjedjahu neki od knjiz"evnika i pomis"ljahu u srcima svojima:
|r7. s"ta ovaj tako huli na Boga? Ko moz"e opras"tati grijehe osim jednoga Boga?
|r8. I odmah razumjevs"i Isus duhom svojijem da oni tako pomis"ljaju u sebi, rec"e im: s"to tako pomis"ljate u srcima svojijem?
|r9. s"to je laks"e? rec'i uzetome: opras"taju ti se grijesi? ili rec'i: ustani i uzmi odar svoj, i hodi?
|r10. No da znate da vlast ima sin c"ovjec"ij na zemlji opras"tati grijehe, (rec"e uzetome:)
|r11. Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi doma.
|r12. I usta odmah, i uzevs"i odar izidje pred svima tako da se svi divljahu i hvaljahu Boga govorec'i: Nigda toga vidjeli nijesmo.
|r13. I izidje opet k moru; i sav narod idjas"e k njemu, i uc"as"e ih.
|r14. I prolazec'i vidje Leviju Alfejeva gdje sjedi na carini, i rec"e mu: Hajde za mnom. I ustavs"i otide za njim.
|r15. I kad sjedjas"e Isus za trpezom u kuc'i njegovoj, i carinici i grjes"nici mnogi sjedjahu s njim i s uc"enicima njegovijem: jer ih bijas"e mnogo koji idjahu za njim.
|r16. A knjiz"evnici i fariseji vidjevs"i ga gdje jede s carinicima i s grjes"inicima govorahu uc"enicima njegovijem: Za s"to s carinicima i grjes"nicima jede i pije?
|r17. I c"uvs"i Isus rec"e im: Ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Ja nijesam dos"ao da dozovem pravednike no grjes"nike na pokajanje.
|r18. I bijahu uc"enici Jovanovi i farisejski koji pos"c'ahu; i dodjos"e i rekos"e mu: Za s"to uc"enici Jovanovi i farisejski poste a tvoji uc"enici ne poste?
|r19. I rec"e im Isus: Eda li mogu svatovi postiti dok je z"enik s njima? Dokle god imaju sa sobom z"enika ne mogu postiti.
|r20. Nego c'e doc'i dni kad c'e se oteti od njih z"enik, i tada c'e postiti u one dne.
|r21. I niko ne pris"iva nove zakrpe na staru haljinu inac"e c'e odadrijeti nova zakrpa od staroga, i gora c'e rupa biti.
|r22. I niko ne ljeva nova vina u mjehove stare; inac"e novo vino prodre mjehove; i vino se prolije, i mjehovi propadnu; nego novo vino u nove mjehove ljevati treba.
|r23. I dogodi mu se da idjas"e u subotu kroz usjeve, i uc"enici njegovi trgahu putem klasje.
|r24. I fariseji govorahu mu: Gledaj, za s"to c"ine u subotu s"to ne valja?
|r25. A on rec"e im: Nijeste li nikad c"itali s"ta uc"ini David kad mu bi do nevolje i ogladnje s onima s"to bijahu s njim?
|r26. Kako udje u Boz"iju kuc'u pred Aviatarom poglavarom sves"temic"kijem i hljebove postavljene pojede kojijeh ne bijas"e slobodno nikome jesti osim sves"tenika, i dade ih onima koji bijahu e njim?
|r27. I govoras"e im: Subota je nac"injena c"ovjeka rad, a nije c"ovjek subote radi.
|r28. Dakle je gospodar sin c"ovjec"ij i od subote.

|p3 |r0 Glava 3

|r1. I udje opet u zbornicu, i ondje bjes"e c"ovjek sa suhom rukom.
|r2. I motrahu za njim ne c'e li ga u subotu iscijeliti da ga okrive.
|r3. I rec"e c"ovjeku sa suhom rukom: Stani na srijedu.
|r4. I rec"e im: Valja li u subotu dobro c"initi ili zlo c"initi? dus"u odrz"ati, ili pogubiti? A oni muc"ahu.
|r5. I pogledavs"i na njih s gnjevom od z"alosti s"to su im onako srca odrvenila rec"e c"ovjeku: Pruz"i ruku svoju. I pruz"i; i posta ruka zdrava kao i druga.
|r6. I izis"avs"i fariseji odmah uc"inis"e za njega vijec'u s Irodovcima kako bi ga pogubili.
|r7. A Isus otide s uc"enicma svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje;
|r8. I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnos"tvo veli:o c"us"i s"ta on c"ini dodje k njemu.
|r9. I rec"e uc"enicima svojijem da bude ladja u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosadjuje.
|r10. Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaz"eni bolestima da ga se dotaknu.
|r11. I dusi nec"isti kad ga vidjahu, pripadahu k njemu i vikahu govorec'i: Ti si sin Boz"ij.
|r12. I mnogo im prijec'as"e da ga ne prokaz"u.
|r13. I izidje na goru, idozva koje on s"c'as"e; i dodjo s"e mu.
|r14. I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pos"ilje da propovijedaju,
|r15. I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone djavole:
|r16. Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar;
|r17. I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znac"i sinovi gromovi;
|r18. I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadju i Simona Kananita,
|r19. I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.
|r20. I dodjos"e u kuc'u, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti.
|r21. I c"uvs"i to rod njegov izidjos"e da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe.
|r22. A knjiz"evmici koji bijahu sis"li iz Jerusalima govorahu: U njemu je Veelzevul; i: on pomoc'u kneza djavolskoga izgoni djavole.
|r23. I dozvavs"i ih govoras"e im u pric"ama: kako moz"e sotona sotonu izgoniti?
|r24. I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne moz"e ostati carstvo ono;
|r25. I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne moz"e ostati dom onaj;
|r26. I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne moz"e ostati, nego c'e propasti.
|r27. Niko ne moz"e pokuc'stvo jakoga, us"avs"i u kuc'u njegovu, otetiako najprije jakoga ne svez"e: i onda c'e kuc'u njegovu oplijeniti.
|r28. Zaista vam kaz"em: svi grijesi oprostic'e se sinovima c"ovjec"ijim, i huljenja na Boga,makar kakova bila:
|r29. A koji pohuli na Duha svetoga nema opros"tenja va vijek, nego je kriv vjec"nome sudu.
|r30. Jer govorahu: U njemu je nec"isti duh.
|r31. I dodje mati njegova i brac'a njegova, i stojec'i na polju poslas"e k njemu da ga zovu.
|r32. I sjedjas"e narod oko njega. I rekos"e mu: Eto mati tvoja i brac'a tvoja i sestre tvoje na polju pitaju za te.
|r33. I odgovori im govorec'i: Ko je mati moja ili brac'a moja?
|r34. I pogledavs"i oko sebe na narod koji sjedjas"e rec"e: Evo mati moja i brac'a moja.
|r35. Jer ko izvrs"i volju Boz"iju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.

|p4 |r0 Glava 4

|r1. I opet poc"e uc"iti kod mora, i skupis"e se oko njega ljudi mnogi tako da mora uc'i u ladju, i sjediti na moru; a narod sav bijas"e na zemlji kraj mora.
|r2. I uc"as"e ih u pric"ama mnogo, i govoras"e im u nauci svojoj:
|r3. Slus"ajte: evo izidje sijac" da sije.
|r4. I kad sijas"e dogodi se da jedno pade u kraj puta, i dodjos"e ptice i pozobas"e ga.
|r5. A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijas"e mnogo zemlje; i odmah izmic"e; jer ne bijas"e u dubinu zemlje;
|r6. A kad obasja sunce, uvenu, i buduc'i da nemas"e korijena, usahnu.
|r7. I drugo pade u trnje; i naraste trnje i udavi ga, i ne donese roda.
|r8. I drugo pade na zemlju dobru; i davas"e rod koji napredovas"e i rastijas"e i dononas"e po trideset i po s"eset i po sto.
|r9. I rec"e: ko ima us"i da c"uje neka c"uje.
|r10. A kad osta sam, zapitas"e ga koji bijahu s njim i sa dvanaestoricom za ovu pric"u.
|r11. I rec"e im: Vama je dano da znate tajne carstva Boz"ijega, a onima na polju sve u pric"ama biva;
|r12. Da oc"ima gledaju i da ne vide, i da us"ima slus"aju i da ne razumiju; da se kako ne obrate i da im se ne oproste grijesi.
|r13. I rec"e im: Zar ne razumijete ove pric"e? A kako c'ete sve pric"e razumjeti?
|r14. Sijac" rijec" sije.
|r15. A ono su kraj puta, gdje se sije rijec"i i kad je c"uju odmah dodje sotona i otme rijec" posijanu u srcima njihovijem.
|r16. Tako su i ono s"to se sije na kamenitijem mjestima koji kad c"uju rijec" odmah je prime s rados"c'u;
|r17. Ali nemaju korijena u sebi nego su nepostojani, pa kad bude do nevolje ili ih potjeraju rijec"i radi, odmah se sablazne.
|r18. A ono su s"to se u trnju sije koji slus"aju rijec",
|r19 Ali brige ovoga svijeta i prijevara bogatstva i ostale slasti udju i zagus"e rijec", i bez roda ostane.
|r20. A ono su s"to se na dobroj zemlji sije koji slus"aju rijec" i primaju, i odnose rod po trideset i po s"eset i po sto.
|r21. I govoras"e im: Eda li se svijec'a uz"iz"e da se metne pod sud ili pod odar? a ne da se na svijetnjak metne?
|r22. Jer nema nis"ta tajno s"to ne c'e biti javno; niti ima s"to sakriveno s"to ne c'e izic'i na vidjelo.
|r23. Ako ima ko us"i da c"uje neka c"uje.
|r24. I govoras"e im: Pamtite s"to c"ujete: kakvom mjerom mjerite onakvom c'e vam se mjeriti i dometnuc'e se vama koji slus"ate.
|r25. Jer ko ima dac'e mu se; a koji nema, uzec'e mu se i ono s"to ima.
|r26. I govoras"e im: tako je carstvo Boz"ije kao c"ovjek kad baci sjeme u zemlju;
|r27. I spava i ustaje noc'u i danju: i sjeme nic"e i raste, da ne zna on.
|r28. Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, po tom klas, pa onda ispuni ps"enicu u klasu.
|r29. A kad sazri rod, odmah pos"lje srp; jer nasta z"etva.
|r30. I govoras"e: Kakvo c'emo kazati da je carstvo Boz"ije? ili u kakvoj c'emo ga pric"i iskazati?
|r31. Ono je kao zrno gorus"ic"ino koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji:
|r32. A kad se posije, uzraste i bude vec'e od svega povrc'a, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu ptice nebeske z"ivljeti.
|r33. I takovijem mnogijem pric"ama kazivas"e im rijec" koliko mogahu slus"ati.
|r34. A bez pric"a ne govoras"e im ni rijec"i. A uc"enicima osobito kazivas"e sve.
|r35. I rec"e im onaj dan u vec"e: Hajdemo na onu stranu.
|r36. I otpustivs"i narod uzes"e ga kako bjes"e u ladji; a i druge ladje bijahu s njim.
|r37. I postade velika oluja; i valovi tako zaljevahu u ladju da se vec' napuni.
|r38. A on na krmi spavas"e na uzglavlju; i probudis"e ga, i rekos"e mu: Uc"itelju! zar ti ne maris" s"toginemo?
|r39. I ustavs"i zaprijeti vjetru, i rec"e moru: c'uti, prestani. I utoli vjetar, i postade tis"ina velika.
|r40. I rec"e im: Za s"to ste tako stras"ljivi? Kako nemate vjere.
|r41. I uplas"is"e se vrlo, i govorahu jedan drugome: Ko je ovaj dakle da ga i vjetar i more slus"aju.

|p5 |r0 Glava 5

|r1. I dodjos"e preko mora u okolinu Gadarinsku.
|r2. I kad izidje iz ladje, odmah ga srete c"ovjek s duhom nec"istijem.
|r3. Koji z"ivljas"e u grobovima i niko a ne mogas"e svezati ni verigama;
|r4. Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogas"e ukrotiti.
|r5. I jednako dan i noc' bavljas"e se
|ru grobovima i u gorama vic"uc'i i bijuc'i se kamenjem.
|r6. A kad vidje Isusa iz daleka, potec"e i pokloni mu se.
|r7. I povikavs"i iza glasa rec"e : s"ta je tebi do mene, Isuse sine Boga vis"njega? Zaklinjem te Bogom ne muc"i me.
|r8. Jer mu govoras"e: Izidji, dus"e nec"isti, iz c"ovjeka.
|r9. I pitas"e ga: Kako ti je ime? I odgovori mu: Legeon mi je ime; jer nas je mnogo.
|r10. I molis"e ga mnogo da ih ne s"alje iz one okoline.
|r11. A ondje po brijegu pasijas"e veliki krd svinja.
|r12. I molis"e ga svi djavoli govorec'i: Pos"lji nas u svinje da u njih udjemo.
|r13. I dopusti im Isus odmah. I izis"avs"i duhovi nec"isti udjos"e u svinje; i navali krd s brijega u more; a bijas"e ih oko dvije hiljade; i potopis"e se u moru.
|r14. A svinjari pobjegos"e, i javis"e u gradu i po selima. I izidjos"e ljudi da vide s"ta je bilo.
|r15. I dodjos"e k Isusu, i vidjes"e bijesnoga u kome je bio legeon gdje sjedi obuc"en i pametan; i uplas"is"e se.
|r16. A oni s"to su vidjeli kazas"e im s"ta bi od bijesnoga i od svinja.
|r17. I poc"es"e ga moliti da ide iz njnihovijeh krajeva.
|r18. I kad udje u ladju, moljas"e ga onaj s"to je bio bijesan da bude s njim.
|r19. A Isus ne dade mu, vec' mu rec"e: Idi kuc'i svojoj k svojima i kaz"i im s"ta ti Gospod uc"ini, i kako te pomilova.
|r20. I otide i poc"e propovijedati u Deset gradova s"ta mu uc"ini Isus; i svi se divljahu.
|r21. I kad preDje Isus u njadji opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bjes"e kraj mora.
|r22. I gle dodje jedan od starjes"ina zbornic"kijeh po imenu Jair; i vidjevs"i ga pade pred noge njegove.
|r23. I moljas"e ga vrlo govorec'i: Kc'i je moja na smrti; da dodjes" i metnes" na nju ruke da ozdravi i z"ivi.
|r24. I podje s njim; i za njim idjas"e naroda mnogo, i turkahu ga.
|r25. I z"ena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od tec"enja krvi.
|r26. I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara i potros"ila sve s"to je imala i nis"ta joj nijesu pomogli nego jos" gore nac"inili,
|r27. Kad je c"ula za Isusa, dodje u narodu sastrag, i dotac"e se haljine njegove.
|r28. Jer govoras"e: Ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdravic'u.
|r29. I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti.
|r30. I odmah Isus osjeti u sebi silu s"to izidje iz njega, i obazrevs"i se na narod rec"e: Ko se to dotac"e mojijeh haljina?
|r31. I rekos"e mu uc"enici njegovi: Vidis" narod gdje te turka, pa pitas": ko se dotac"e mene?
|r32. I on se obziras"e da vidi onu koja to uc"ini.
|r33. A z"ena uplas"ivs"i se drktas"e, i znajuc'i s"to joj se dogodi, dodje i klec"e pred njim, i kaza mu svu istinu.
|r34. A on rec"e joj: Kc'eri! vjera tvoja pomoz"e ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje.
|r35. Jos" on govoras"e, a dodjos"e od starjes"ine zbornic"koga govorec'i: Kc'i tvoja umrije: s"ta vec' trudis" uc"itelja?
|r36. A Isus odmah c'uvs"i rijec" s"to rekos"e rec"e strajes"ini: Ne boj se, samo vjeruj.
|r37. I ne dade za sobom ic'i nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva,
|r38. I dodje u kuc'u starjes"ine zbornic"koga, i vidje vrevu i plac" i jauk veliki.
|r39. I us"avs"i rec"e im: s"ta ste uzavreli te plac"ete? Djevojka nije umrla, nego spava.
|r40. I podsmijevahu mu se. A on istjeravs"i sve uze oca djevojc"ina i mater koji bijahu s njim i udje gdje lez"as"e djevojka.
|r41. I uzevs"i djevojku za ruku rec"e joj: Talita kumi, koje znac"i: Djevojko, tebi govorim, ustani.
|r42. I odmah usta djevojka, i hodjas"e; a bjes"e od dvanaest godina. I zac"udis"e se c"udom velikijem.
|r43. I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i rec"e: Podajte joj nek jede.

|p6 |r0 Glava 6

|r1. I izidje odande i dodje na svoju postojbinu; i za njim idos"e uc"enici njegovi.
|r2. I kad dodje subota, poc"e uc"iti u zbornici. I mnogi koji slus"ahu, divljahu se govorec'i: Otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I c"udesa takova rukama njegovijem c"ine se?
|r3. Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje medju nama? I sablaz"njavahu se o njega.
|r4. A Isus rec"e im: Nigdje nije prorok bez c"asti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome.
|r5. I ne mogas"e ondje nijednoga c"uda da uc"ini, osim s"to malo bolesnika iscijeli metnuvs"i na njih ruke.
|r6. I divljas"e se nevjerstvu njihovome. I idjas"e po okolnijem selima i uc"as"e.
|r7. I dozva dvanaestoricu, i poc"e ih slati dva i dva, i davas"e im vlast nad duhovima nec"istijem.
|r8. I zapovjedi im da nis"ta ne uzimaju na put osim jednoga s"tapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu;
|r9. Nego obuveni u opanke, i ne oblac"iti dviju haljina.
|r10. I rec"e im: Gdje udjete u dom ondje ostanite dok ne izidjete odande.
|r12. I ako vas ko ne primi i ne poslus"a vas, izlazec'i odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedoc"anstvo njima. Zaista vam kaz"em: laks"e c'e biti Sodomu i Gomoru u dan stras"noga suda nego gradu onome.
|r12. I otis"avs"i propovijedahu da se treba kajati:
|r13. I djavole mnoge izgonjahu: i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu.
|r14. I zac"u car Irod za Isusa (jer njegovo ime bijas"e se razglasilo) i rec"e: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, za to c"ini c"udesa.
|r15. Drugi govorahu: To je Ilija. A drugi govorahu: To je prorok ili kao koji od proroka.
|r16. A kad c"u Irod, rec"e: To je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh.
|r17. Jer ovaj Irod posla te uhvatis"e Jovana, i svezavs"i baci ga u tamnicu Irodijade radi z"ene Filipa brata svojega, jer se oz"eni njom.
|r18. Jer Jovan govoras"e Irodu: Ne moz"es" ti imati z"ene brata svojega.
|r19. A Irodijada rasrdi se na njega i s"c'as"e da ga ubije, ali ne mogas"e.
|r20. Jer se Irod bojas"e Jovana, znajuc'i ga da je c"ovjek pravedan i svet, i c"uvas"e ga; i mnogo kojes"ta c"injas"e kako mu on rec"e, i rado ga slus"as"e.
|r21. I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga rodjenja davas"e vec"eru knezovima svojijem i vojvodama i starjes"inama Galilejskijem.
|r22. I us"avs"i kc'i Irodijadina i igravs"i i ugodivs"i Irodu i gostima njegovijem rec"e car djevojci: Is"ti u mene s"tagod hoc'es", i dac'u ti.
|r23. I zakle joj se: s"togod zais"tes" u mene dac'u ti, da bi bilo i do po carstva moga.
|r24. A ona izis"avs"i rec"e materi svojoj: s"ta c'u iskati? A ona rec"e: Glavu Jovana krstitelja.
|r25. I odmah us"avs"i brzo k caru zaiska govorec'i: Hoc'u da mi das" sad na krugu glavu Jovana krstitelja.
|r26. I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje je odrec'i.
|r27. I odmah posla car áelata i zapovijedi da donese glavu njegovu.
|r28. A on otis"avs"i posijec"e ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevoci, a djevojka dade je materi svojoj.
|r29. I c"uvs"i uc"enici njegovi dodjos"e i uzes"e tijelo njegovo, i metnus"e ga u grob.
|r30. I skupis"e se apostoli k Isusu, i javis"e mu sve i s"to uc"inis"e i s"ta njude nauc"is"e.
|r31. I rec"e im: Dodjite vi sami nasamo, i poc"inite malo. Jer ih bijas"e mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti.
|r32. I otidos"e na ladji u pusto mjesto sami.
|r33. I vidjes"e ih ljudi kad idjahu, i poznas"e ih mnogi, i pjes"ice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigos"e ih, i skupis"e se oko njega.
|r34. I izis"avs"i Isus vidje narod mnogi, i saz"ali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira; i poc"e ih uc"iti mnogo.
|r35. I kad bi vec' pred noc', pristupis"e k njemu uc"enici njegovi govorec'i: Pusto je mjesto, a vec' je dockan;
|r36. Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju s"ta jesti.
|r37. A on odgovarajuc'i rec"e im: Podajte im vi neka jedu. I rekos"e mu: Vec' ako da idemo da kupimo za dvjesta gros"a hljeba, i da im damo da jedu?
|r38. A on im rec"e: Koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevs"i rekos"e: Pet hljebova i dvije ribe.
|r39. I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi.
|r40. I posadis"e se na gomile po sto i po pedeset.
|r41. I uzevs"i onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade uc"enicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima.
|r42. I jedos"e svi, i nasitis"e se.
|r43. I nakupis"e komada dvanaest kotarica punijeh i od riba.
|r44. A bijas"e onijeh s"to su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi.
|r45. I odmah natjera uc"enike svoje da udju u ladju i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod.
|r46. I otpustvs"i ih otide na goru da se pomoli Bogu.
|r47. I u vec"e bijas"e ladja nasred mora, a on sam na zemlji.
|r48. I vidje ih gdje se muc"ahu veslajuc'i; jer im bijas"e protivan vjetar. I oko c"etvrte straz"e noc'ne dodje k njima iduc'i po moru; i s"c'adijas"e da ih mimoidje.
|r49. A oni vidjevs"i ga gdje ide po moru mis"ljahu da je utvara, i povikas"e;
|r50. Jer ga svi vidjes"e i poplas"is"e se. I odmah progovori s njima,i rec"e im: Ne bojte se, ja sam, ne plas"ite se.
|r54. I udje k njima u ladju, i utoli vjetar; i vrlo se uplas"is"e, i divljahu se.
|r52. Jer ih ne nauc"is"e hljebovi; jer se bijas"e srce njihovo okamenilo.
|r53. I pres"avs"i dodjos"e u zemlju Genisaretsku, i stados"e u kraj.
|r54. I kad izidjos"e iz ladje, odmah ga poznas"e ljudi.
|r55. I optrc"avs"i sav onaj kraj poc"es"e na odrima donositi bolesnike gdje c"ujahu da je on.
|r56. I kudgod idjas"e u sela ili u gradove ili u palanke, na raskrs"c'ima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu.

|p7 |r0 Glava 7

|r1. I skups"e se oko njega fariseji i neki od knjiz"evnika koji bijahu dos"li iz Jerusalima.
|r2. I vidjevs"i neke od uc"enika njegovijeh da nec"istijem, to jest neumivenijem, rukama jedu hljeb, ukoris"e ih.
|r3. Jer fariseji i svi c"ivuti ne jedu dok ne umiju ruku do lakata, drz"ec'i se onoga s"to im je ostalo od starijeh;
|r4. I kad dodju s pazara, ne jedu dok se ne umiju; i jos" mnogo ima s"to su primili te drz"e: peru c"as"e i z"banove i kotlove i klupe.
|r5. A po tom pitahu ga fariseji i knjiz"evnici: Za s"to uc"enici tvoji ne z"ive kao s"to nam je ostao od starijeh, nego jedu hljeb neumivenijem rukama?
|r6 A on odgovarajuc'i rec"e im: Dobro je prorokovao Isaija za vas licemjere, kao s"to je pisano: ovi ljudi usnama me pos"tuju, a srce njihovo daleko stoji od mene.
|r7. No zaludu me pos"tuju uc"ec'i naukama, zapovijestima ljudskijem.
|r8. Jer ostaviste zapovijesti Boz"ije, a drz"ite obic"aje ljudske, pranje z"banova i c"as"a; i druga mnoga takova c"inite.
|r9. I rec"e im: Dobro ukidate zapovijest Boz"iju da svoj obic"aj sac"uvate.
|r10. Jer Mojsije rec"e: pos"tuj oca svojega i mater svoju; i: koji opsuje oca ili mater smrc'u da umre.
|r11. A vi kaz"ete: ako rec"e c"ovjek ocu ili materi: korvan, to jest: prilog je c"im bih ti ja mogao pomoc'i.
|r12. I tako ne date mu nis"ta uc"initi ocu svojemu ili materi svojoj,
|r13. Ukidajuc'i rijec" Boz"iju svojijem obic"ajem koji ste postavili; i ovako mnogo kojes"ta c"inite.
|r14. I dozvavs"i sav narod rec"e im: Poslus"ajte mene svi, i razumijte.
|r15. Nis"ta nema s"to bi c"ovjeka moglo opoganiti da udje spolja u njega, nego s"to izlazi iz njega ono je s"to pogani c"ovjeka.
|r16. Ako ko ima us"i da c"uje neka c"uje.
|r17. I kad dodje od naroda u kuc'u pitahu ga uc"enici njegovi za pric"u.
|r18. I rec"e im: Zar ste i vi tako nerazumni? Ne razumijete li da s"togod u c"ovjeka spolja ulazi ne moz"e ga opoganiti?
|r19. Jer mu ne ulazi u srce nego u trubuh; i izlazi na polje c"istec'i sva jela.
|r20. Jos" rec"e: s"to izlazi iz c"ovjeka ono pogami c"ovjeka;
|r21. Jer iznutra iz srca ljudskoga izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva,
|r22. Kradje, lakomstva, pakosti, zloc'e, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje.
|r23. Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane c"ovjeka.
|r24. I ustavs"i odande otide na krajeve Tirske i Sidonske, i us"avs"i u kuc'u s"c'adijas"e da niko ne c"uje zanj; i ne moz"e se sakriti.
|r25. Jer c"uvs"i zanj z"ena s"to u njezinoj kc'eri bijas"e duh nec"isti, dodje i pade k nogama njegovima.
|r26. A z"ena ta bijas"e Grkinja rodom Sirofinic"anka, i moljas"e ga da istjera djavola iz kc'eri njezine.
|r27. A Isus rec"e joj: Stani da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima.
|r28. A ona odgovarajuc'i rec"e mu: Da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva djetinjijeh.
|r29. I rec"e joj: Za tu rijec" idi; izidje djavo iz kc'eri tvoje.
|r30. I dos"avs"i kuc'i nadje da je djavo izis"ao, i kc'i lez"as"e na odru.
|r31. I opet izidje Isus iz krajeva Tirskijeh i Sidonskijeh i dodje na more Galilejsko u krajeve Desetogradske.
|r32. I dovedos"e k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne nanj ruku.
|r33. I uzevs"i ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u us"i njegove, i pljunuvs"i dohvati se jezika njegova;
|r34. I pogledavs"i na nebo uzdahnu, i rec"e mu: Efata, to jest: otvori se.
|r35. I odmah mu se otvoris"e us"i, i razdrnjes"i se sveza jezika njegova, i govoras"e lijepo.
|r36. I zaprijeti im da nikome ne kazuju; ali s"to im on zabranjivas"e oni jos" vec'ma razglas"ivahu.
|r37. I vrlo se divljahu govorec'i: Sve dobro c"ini; i gluhe c"ini da c"uju i nijeme da govore.

|p8 |r0 Glava 8

|r1. U to vrijeme, kad bijas"e vrlo mnogo naroda i ne imadijahu s"ta jesti, dozva Isus uc"enike svoje i rec"e im:
|r2. z"ao mi je naroda, jer vec' tri dana stoje kod mene i nemaju nis"ta jesti.
|r3. I ako ih otpustim gladne kuc'ama njihovijem, oslabic'e na putu; jer su mnogi od njih dos"li iz daleka.
|r4. I odgovoris"e mu uc"enici njegovi: Otkuda c'emo uzeti hljeba ovdje u pustinji da ih nahranimo?
|r5. I zapita ih: Koliko imate hljebova? A oni kazas"e: Sedam.
|r6. I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji; i uzevs"i onijeh sedam hljebova i hvalu davs"i, prelomi, i dade uc"enicima svojijem da razdadu; i razdados"e narodu.
|r7. I imahu malo ribica; i njih blagoslovivs"i rec"e da i njih razdadu.
|r8. I jedos"e, i nasitis"e se, i nakupis"e komada s"to pretec"e sedam kotarica.
|r9. A onijeh s"to su jeli bijas"e oko c"etiri hiljade. I otpusti ih.
|r10. I odmah udje u ladju s uc"enicima svojijem, i dodje u okoline Dalmanutske.
|r11. I izidjos"e fariseji, i poc"es"e se prepirati s njim, i kus"ajuc'i ga iskahu od njega znak s neba.
|r12. I uzdahnuvs"i duhom svojijem rec"e: Za s"to rod ovaj znak traz"i? Zaista vam kaz"em: ne c'e se dati rodu ovome znak.
|r13. I ostavivs"i ih uljeze opet u ladju, i otide na onu stranu.
|r44. I zaboravis"e uc"enici njegovi uzeti hljeba, i nemahu sa sobom u ladji do jedan hljeb.
|r45. I zapovijedas"e im govorec'i: Gledajte, c"uvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodova.
|r16. I mis"ljahu jedan drugome govorec'i: To je s"to hljeba nemamo.
|r17. I razumjevs"i Isus rec"e im: s"ta mislite s"to hljeba nemate? Zar jos" ne osjec'ate, niti razumijete? Zar je jos" okamenjeno srce vas"e?
|r18. Oc"i imate i ne vidite? us"i imate i ne c"ujete? I ne pamtite li
|r19. Kad ja pet hljebova prelomih na pet hiljada, koliko kotarica punijeh komada nakupiste? Rekos"e mu: Dvanaest.
|r20. A kad sedam na c"etiri hiljade, koliko punijeh kotarica nakupiste komada? A oni rekos"e: Sedam.
|r21. I rec"e im: Kako ne razumijete?
|r22. I dodje u Vitsaidu; i dovedos"e k njemu slijepa, i moljahu ga da ga se dotakne.
|r23. I uzevs"i za ruku slijepoga izvede ga na polje iz sela, i pljunuvs"i mu u oc"i metnu ruke nanj, i zapita ga vidi li s"to.
|r24. I pogledavs"i rec"e: Vidim ljude gdje idu kao drva.
|r25. I po tom opet metnu mu ruke na oc"i, i rec"e mu da pogleda: i iscijeli se, i vidje sve lijepo.
|r26. I posla ga kuc'i njegovoj govorec'i: Ni ulazi u selo, niti kazuj kome u selu.
|r27. I izidje Isus i uc"enici njegovi u sela c'esarije Filipove; i putem pitas"e uc"enike svoje govorec'i im: Ko govore ljudi da sam ja?
|r28. A oni odgovoris"e: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi: koji od proroka.
|r29. A on im rec"e: A vi s"ta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajuc'i rec"e mu: Ti si Hristos.
|r30. I zaprijeti im da nikom ne kazuju za njega.
|r31. I poc"e ih uc"iti da sinu c"ovjec"ijemu valja mnogo postradati, i da c'e ga okriviti starjes"ine i glavari sves"tenic"ki i knjiz"evnici, i da c'e ga ubiti, i trec'i dan da c'e ustati.
|r32. I govoras"e o tom ne ustruc"avajuc'i se. I Petar uze ga i poc"e ga odvrac'ati.
|r33. A on obrnuvs"i se i pogledavs"i na uc"enike svoje zaprijeti Petru govorec'i: Idi od mene sotono; jer ti ne mislis" s"to je Boz"ije nego s"to je ljudsko.
|r34. I dozvavs"i narod s uc"enicima svojima rec"e im: Ko hoc'e za mnom da ide neka se odrec"e sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.
|r35. Jer ko hoc'e dus"u svoju da sac"uva, izgubic'e je; a ko izgubi dus"u svoju mene radi i jevandjelija onaj c'e je sac"uvati.
|r36. Jer kakva je korist c"ovjeku ako zadobije sav svijet a dus"i svojoj naudi?
|r37. Ili kakav c'e otkup dati c"ovjek za dus"u svoju?
|r38. Jer ko se postidi mene i mojijeh rijec"i u rod ovome preljubotvornome i grjes"nom, i sin c'e se c"ovjec"ij postidjeti njega kad dodje u slavi oca svojega s andjelima svetima.

|p9 |r0 Glava 9

|r1. I .rec"e im: Zaista vam kaz"em: imaju neki medju ovima s"to stoje ovdje koji ne c'e okusiti smrti dok ne vie carstvo Boz"ije da dodje u sili.
|r2. I poslije s"est dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede ih na goru visoku same; i preobrazi se pred njima.
|r3. I haljine njegove postados"e sjajne i vrlo bijele kao snijeg, kao s"to ne moz"e bjelina ubijeliti na zemlji.
|r4. I ukaza im se Ilija s Mojsijem gdje se razgovarahu s Isusom.
|r5. I Petar odgovarajuc'i rec"e Isusu: Ravi! dobro nam je ovdje biti; i da nac"inimo tri sjenice: tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu.
|r6. Jer ne znadijas"e s"ta govori; jer bijahu vrlo uplas"eni.
|r7. I postade oblak te ih zakloni; i dodje glas iz oblaka govorec'i: Ovo je sin moj ljubazni; njega poslus"ajte.
|r8. I u jedanput pogledavs"i nikoga ne vidjes"e osim Isusa sama sa sobom.
|r9. A kad silaz"ahu s gore zaprijeti im da nikom ne kazuju s"ta su vidjeli, dok sin c"ovjec"ij ne ustane iz mrtvijeh.
|r10. I rijec" zadrz"as"e u sebi pitajuc'i jedan drugoga: s"ta to znac"i ustati iz mrtvijeh?
|r11. I pitahu ga govorec'i: Kako govore knjiz"evnici da Ilija treba najprije da dodje?
|r12. A on odgovarajuc'i rec"e im: Ilija c'e doc'i najprije, i urediti sve; ali i sin c"ovjec"ij treba da mnogo postrada i da se ponizi, kao s"to je pisano.
|r13. Ali vam kaz"em da je i Ilija dos"ao i uc"inis"e s njim s"ta htjedos"e, kao s"to je pisano za njega.
|r14. I dos"avs"i k uc"enicima svojijem vidje narod mnogi oko njih i knjnz"evnike gdje se prepiru s njima.
|r15. I odmah vidjevs"i ga sav narod uplas"i se i pritrc"avs"i nazivahu mu Boga.
|r16. I upita knjiz"evnike: s"ta se prepirete s njima?
|r17. I odgovarajuc'i jedan od naroda rec"e: uc"itelju! dovedoh k tebi sina svojega u kome je duh nijem.
|r18. I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i pjenu baca, i s"krguc'e zubima; i sus"i se. I rekoh uc"enicima tvojijem da ga istjeraju; i ne mogos"e.
|r19. A on odgovarajuc'i mu rec"e: O rode nevjerni! dokle c'u s vama biti? dokle c'u vas trpljeti? Dovedite ga k meni.
|r20. I dovedos"e ga k njemu; i kad ga vidje odmah ga duh stade lomiti; i panuvs"i na zemlju valjas"e se bacajuc'i pjenu.
|r21. I upita oca njegova: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on rec"e: Iz djetinjstva;
|r22. I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako s"to moz"es" pomozi nam, smiluj se na nas.
|r23. A Isus rekne mu: Ako moz"es" vjerovati: sve je moguc'e onome koji vjeruje.
|r24. I odmah povikavs"i otac djetinji sa suzama govoras"e: Vjerujem, Gospode! pomozi mojemu nevjerju.
|r25. A Isus videc'i da se stjec"e narod zaprijeti duhu nec"istome govorec'i mu: Dus"e nijesi i gluh ! Ja ti zapovijedam, izidji iz njega i vis"e ne ulazi u njega.
|r26. I povikavs"i i izlomivs"i ga vrlo izidje; i uc"ini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije.
|r27. A Isus uzevs"i ga za ruku podiz"e ga; i usta.
|r28. I kad udje u kuc'u pitahu ga uc"enici njegovi nasamo: Za s"to ga mi ne mogosmo istjerati?
|r29. I rec"e im: Ovaj se rod nic"im ne moz"e istjerati do molitvom i postom.
|r30. I izis"avs"i odande idjahu kroz Galileju; i ne s"c'adijas"e da ko dozna.
|r31. Jer uc"as"e uc"enike svoje, i govoras"e im da c'e se sin c"ovjec"ij predati u ruke ljudske, i ubic'e ga, i pos"to ga ubiju ustac'e trec'i dan.
|r32. A oni ne razumijevahu rijec"i, i ne sljedijahu da ga zapitaju.
|r33. I dodje u Kapernaum, i kad bjes"e u kuc'i zapita ih: s"ta se prepiraste putem medju sobom?
|r34. A oni muc"ahu; jer se putem prepiras"e medju sobom ko je najvec'i.
|r35. I sjedavs"i dozva dvanaestoricu i rec"e im: Koji hoc'e da bude prvi neka bude od sviju najzadnji i svima sluga.
|r36. I uzevs"i dijete metnu ga medju njih i zagrlivs"i ga rec"e im:
|r37. Ko jedno ovakvo dijete primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego onoga koji je mene poslao.
|r38. Odgovori mu Jovan govorec'i: uc"itelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni djavole koji ne ide za nama; i zabramismo mu, jer ne ide za nama.
|r39. A Isus rec"e: Ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojijem c"udo c"inio da moz"e brzo zlo govoriti za mnom.
|r40. Jer ko nije protiv vas s vama je.
|r41. Jer ko vas napoji c"as"om vode u ime moje, za to s"to ste Hristovi, zaista vam kaz"em: ne c'e mu pronasti plata.
|r42.A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenic"ni o vratu njegovu i da se baci u more.
|r43. I ako te ruka tvoja sablaz"njava, odsijeci je: bolje ti je bez ruke u z"ivot uc'i, nego li s obje ruke uc'i u pakao, u oganj vjec"ni,
|r44. Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
|r45. I ako te noga tvoja sablaz"njava, odsijeci je: bolje ti je uc'i u z"ivot hromu, nego li s dvije noge da te bace u pakao, u oganj vjec"ni,
|r46. Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
|r47. Ako te i oko tvoje sablaz"njana, iskopaj ga: bolje ti je s jednijem okom uc'i u carstvo Boz"ije, nego li s dva oka da te bace u pakao ognjeni,
|r48. Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
|r49. Jer c'e se svaki ognjem posoliti, i svaka c'e se z"rtva solju posoliti.
|r50. Dobra je so; ali ako so bude neslana, c"im c'e se osoliti? Imajte so u sebi, i mir imajte medju sobom.

|p10 |r0 Glava 10

|r1. I ustavs"i odande dodje u okoline Judejske preko Jordana, i stec"e se opet narod k njemu; i kao s"to obic"aj imas"e, opet. ih uc"as"e.
|r2. I pristupivs"i fariseji upitas"e ga kus"ajuc'i: Moz"e li c"ovjek pustiti z"enu?
|r3. A on odgonarajuc'i rec"e im: s"ta vam zapovijeda Mojsije?
|r4. A oni rekos"e: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti.
|r5. I odgovarajuc'i Isus rec"e im: Po tvrdji vas"ega srca napisa vam on zapovijest ovu.
|r6. A u poc"etku stvorenja muz"a i z"enu stvorio ih je Bog.
|r7. Za to ostavi c"ovjek oca svojega i mater i prilijepi se k z"eni svojoj.
|r8. I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu vis"e dvoje nego jedno tijelo.
|r9. A s"to je Bog sastanio c"ovjek da ne rastavlja.
|r10. I u kuc'i opet zapitas"e ga za to uc"enici njegovi.
|r11. I rec"e im: Koji pusti z"enu i oz"eni se drugom, c"ini preljubu na njoj.
|r12. I ako z"ena ostavi muz"a svojega i podje za drugoga, c"ini preljubu.
|r13. I donos"ahu k njemu djecu da ih se dotakne; a uc"enici branjahu onima s"to ih donos"ahu.
|r14. A Isus vidjevs"i rasrdi se i rec"e im: Pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Boz"ije.
|r15. Zaista vam kaz"em: koji ne primi carstva Boz"ijega kao dijete, ne c'e uc'i u njega.
|r16. I zagrlivs"i ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi.
|r17. I kad izidje na put, pritrc"a neko, i kleknuvs"i na koljena pred njim pitas"e ga: uc"itelju blagi! s"ta mi treba c"initi da dobijem z"ivot vjec"ni?
|r18. A Isus rec"e mu: s"to me zoves" blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
|r19. Zapovijesti znas": ne c"ini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoc"i laz"no; ne c"ini nepravde nikome; pos"tuj oca svojega i mater.
|r20. A on odgovarajuc'i rec"e mu: Uc"itelju! sve sam ovo sac"uvao od mladosti svoje.
|r21. A Isus pogledavs"i nanj, omilje mu, i rec"e mu: Jos" ti jedno ne dostaje: idi prodaj sve s"to imas" i podaj siromasima; i imac'es" blago na nebu; i dodji te hajde za mnom uzevs"i krst.
|r22. A on posta zlovoljan od ove rijec"i, i otide z"alostan; jer bijas"e vrlo bogat.
|r23. I pogledavs"i Isus rec"e uc"enicima svojima: Kako je tes"ko bogatima uc'i u carstvo nebesko!
|r24. A uc"enici se uplas"is"e od rijec"i njegovijeh. A Isus opet odgovarajuc'i rec"e im: Djeco! kako je tes"ko onima koji se uzdaju u svoje bogastvo uc'i u carstvo Boz"ije!
|r25. Laks"e je kamili proc'i kroz iglene us"i nego li bogatome uc'i u carstvo Boz"ije.
|r26. A oni se vrlo divljahu govorec'i u sebi: Ko se dakle moz"e spasti?
|r27. A Isus pogledavs"i na njih rec"e: Ljudima je nemoguc'e, ali nije Bogu: jer je sve moguc'e Bogu.
|r28. A Petar mu poc"e govoriti: Eto mi c'emo ostavili sve, i za tobom idemo.
|r29. A Isus odgovarajuc'i rec"e: Zaista vam kaz"em: nema nikoga koji je ostavio kuc'u, ili brac'u, ili sestre, ili oca, ili mater, ili z"enu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevandjelija radi,
|r30. A da ne c'e primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuc'a, i brac'e, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu z"ivot vjec"ni.
|r31. Ali c'e mnogi prvi biti pos"ljednji, i nos"ljednji prvi.
|r32. A kad idjahu putem u Jerusalim, Isus idjas"e pred njima, a oni se c"udjahu, i za njim idjahu sa strahom. I uzevs"i opet dvanaestoricu poc"e im kazivati s"ta c'e biti od njega:
|r33. Evo idemo u Jerusalim, i sin c"ovjec"ij predac'e se glavarima sves"tenic"kijem i knjiz"evnicima i osudic'e ga na smrt, i predac'e ga neznabos"cima;
|r34. I narugac'e mu se, i bic'e ga, i popljuvac'e ga, i ubic'e ga, i trec'i dan ustac'e.
|r35. I pred njega dodjos"e Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govorec'i: uc"itelju! hoc'emo da nam uc"inis" za s"to c'emo te moliti.
|r36. A on im rec"e: s"to hoc'este da vam uc"inim?
|r37. A oni mu rekos"e: Daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj.
|r38. A Isus im rec"e: Ne znate s"ta is"tete: moz"ete li piti c"as"u koju ja pijem, i krstiti se krs"tenjem kojijem se ja krstim?
|r39. A oni mu rekos"e: Moz"emo. A Isus rec"e im: c"as"u dakle koju ja pijem ispic'ete; i krs"tenjem kojijem se ja krstim krstic'ete se;
|r40. Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno.
|r41. I c"uvs"i to desetorica poc"es"e se srditi na Jakova i na Jovana.
|r42. A Isus dozvavs"i ih rec"e im: Znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim.
|r43. Ali medju vama da ne bude tako; nego koji hoc'e da bude vec'i medju vama, da vam sluz"i.
|r44. I koji hoc'e prvi medju vama da bude, da bude svima sluga.
|r45. Jer sin c"ovjec"ij nije dos"ao da mu sluz"e nego da sluz"i, i da da dus"u svoju u otkup za mnoge.
|r46. I dodjos"e u Jerihon. I kad izlaz"as"e iz Jerihona, on i uc"enici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjedjas"e kraj puta i pros"as"e.
|r47. I c"uvs"i da je to Isus Nazarec'anin stade vikati i govoriti: Sine Daviov Isuse! pomiluj me!
|r48. I prijec'ahu mu mnogi da uc'uti, a on jos" vec'ma vikas"e: Sine Davidov! pomiluj me!
|r49. I stavs"i Isus rec"e da ga zovnu. I zovnus"e slijepca govorec'i mu: Ne boj se, ustani, zove te.
|r50. A on zbacivs"i sa sebe haljine svoje ustade, i dodje k Isusu.
|r51. I odgovarajuc'i rec"e mu Isus: s"ta c'es" da ti uc"inim? A slijepi rec"e mu: Ravuni! da progledam.
|r52. A Isus rec"e mu: Idi, vjera tvoja pomoz"e ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.

|p11 |r0 Glava 11

|r1 I kad se pribliz"i k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od uc"enika svojijeh
|r2. I rec"e im: Idite u selo s"to je prema vama, i odmah kako udjete u njega nac'i c'ete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odrijes"ite ga i dovedite.
|r3. I ako vam ko rec"e: s"ta to c"inite? kaz"ite: treba Gospodu; i odmah c'e ga poslati amo.
|r4. A oni otios"e, i nadjos"e magare privezano kod vrata na polju na raskrs"c'u, i odrijes"is"e ga.
|r5. I neki od onijeh s"to stajahu ondje rekos"e im: Zas"to drijes"ite magare?
|r6. A oni rekos"e im kao s"to im zapovjedi Isus; i ostavis"e ih.
|r7. I dovedos"e magare k Isusu, i metnus"e nanj haljine svoje; i usjede nanj.
|r8. A mnogi prostrijes"e haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu.
|r9. A koji idjahu pred njim i za njim, vikahu govorec'i: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje!
|r10. Blagosloveno carstvo oca nas"ega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini!
|r11. I udje Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivs"i sve, kad bi u vec"e, izidje u Vitaniju s dvanaestoricom.
|r12. I sjutradan kad izidjos"e iz Vitanije, ogladnje.
|r13. I vidjevs"i iz daleka smokvu s lis"c'em dodje ne bi li s"to nas"ao na njoj; i dos"avs"i k njoj nis"ta ne nadje osim lis"c'a; jer jos" ne bjes"e vrijeme smokvama.
|r14. I odgovarajuc'i Isus rec"e joj: Da od sad od tebe niko ne jede roda do vijeka. I slus"ahu uc"enici njegovi.
|r15. I dodjos"e opet u Jerusalim; i us"avs"i Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onijeh s"to mijenjahu novce, i klupe onijeh s"to prodavahu golubove.
|r16. I ne dadijas"e da ko pronese suda kroz crkvu.
|r17. I uc"as"e govorec'i im: Nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi nac"iniste od njega hajduc"ku pec'inu.
|r18. I c"us"e knjiz"evnici i glavari sves"tenic"ki, i traz"ahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod c"udjas"e nauci njegovoj.
|r19. I kad bi u vec"e izidje na polje iz grada.
|r20. I u jutru prolazec'i vidjes"e smokvu gdje se posus"ila iz korijena.
|r21. I opomenuvs"i se Petar rec"e mu: Ravi! gle, smokva s"to si je prokleo posus"ila se.
|r22. I odgovarajuc'i Isus rec"e im:
|r23. Imajte vjeru Boz"iju; jer vam zaista kaz"em: ako ko rec"e gori ovoj : digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da c'e biti kao s"to govori: bic'e mu s"togod rec"e.
|r24. Za to vam kaz"em: sve s"to is"tete u svojoj molitvi vjerujte da c'ete primiti; i bic'e vam.
|r25. I kad stojite na molitvi, pras"tajte ako s"to imate na koga: da i otac vas" koji je na nebesima oprosti vama pogrjes"ke vas"e.
|r26 Ako li pak vi ne onras"tate, ni otac vas" koji je na nebesima ne c'e oprostiti vama pogrjes"aka vas"ijeh.
|r27. I dodjos"e opet u Jerusalim; i kad hodjas"e po crkvi dodjos"e k njemu glavari sves"tenic"ki i knjiz"evnici i starjes"ine,
|r28. I rekos"e mu: Kakvom vlasti to c"inis"? I ko ti dade vlast tu, da to c"inis"?
|r29. A Isus odgovarajuc'i rec"e im: I ja c'u vas da upitam jednu rijec", i odgovorite mu; ja c'u vam kazati kakvom vlasti ovo c"inim.
|r30. Krs"tenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? odgovorite mi.
|r31. I mis"ljahu u sebi govorec'i: Ako rec"emo: s neba; rec'i c'e: za s"to mu dakle ne vjerovaste?
|r32. Ako li rec"emo: od ljudi; bojimo se naroda; jer svi mis"ljahu za Jovana da zaista prorok bjes"e. .
|r33. I odgovarajuc'i rekos"e Isusu: Ne znamo. I Isus odgovarajuc'i rec"e njima: Ni ja vama ne c'u kazati kakvom vlasti ovo c"inim.

|p12 |r0 Glava 12

|r1. I poc"e im govoriti u pric"ama: Posadi c"ovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i nac"ini kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide.
|r2. I kad dodje vrijeme, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara od roda vinogradskoga.
|r3. A oni uhvativs"i slugu izbis"e ga, i poslas"e prazna.
|r4. I opet posla k njima drugoga slugu; i onoga bis"e kamenjem, i razbis"e mu glavu, i poslas"e ga sramotna.
|r5. I opet nosla drugoga; i onoga ubis"e; i mnoge druge, jedne izbis"e a jedne pobis"e.
|r6. Jos" dakle imas"e jedinoga svojega milog sina, posla i njega najposlije k njima govorec'i: Postidjec'e se sina mojega.
|r7. A vinogradari rekos"e u sebi: Ovo je nas"ljednik, hodite da ga ubijemo, i nama c'e ostati oc"evina njegova.
|r8. I uhvatis"e ga, i ubis"e, i izbacis"e ga na polje iz vinograda.
|r9. s"ta c'e dakle uc"initi gospodar od vinograda? Doc'i c'e i pogubic'e vinogradare, i dac'e vinograd drugima.
|r10. Zar nijeste c"itali u pismu ovo: kamen koji odbacis"e zidari, onaj posta glava od ugla;
|r11. To bi od Gospoda i divno je u vas"ijem oc"ima?
|r12. I gledahu da ga uhvate, ali se pobojas"e naroda; jer razumjes"e da za njih govori pric"u; i ostavivs"i ga otidos"e.
|r13. I poslas"e k njemu neke od fariseja i Irodovaca da bi ga uhvatili u rijec"i.
|r14. A oni dos"avs"i rekos"e mu: uc"itelju! znamo da si istinit, i da ne maris" ni za koga; jer ne gledas" ko je ko, nego zaista putu Boz"ijemu uc"is"; treba li c'esaru davati harac" ili ne? Hoc'emo li dati ili da ne damo?
|r15. A on znajuc'i njihovo licemjerje rec"e im: s"to me kus"ate? Donesite mi novac da vidim.
|r16. A oni donesos"e. I rec"e im: c"iji je obraz ovaj i natpis? A oni mu rekos"e: c'esarev.
|r17. I odgovarajuc'i Isus rec"e im: Podajte c'esarevo c'esaru, i Boz"ije Bogu. I s"udis"e mu se.
|r18. I dodjos"e k njemu sadkeji koji kaz"u da nema vaskrsenija, i zapitas"e ga govorec'i:
|r19. Uc"itelju! Mojsije nam napisa: ako kome brat umre i ostavi z"enu a djece ne ostavi, da brat njegov uzme z"enu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.
|r20. Sedam brac'e bjes"e: i prvi uze z"enu, i umrije bez poroda.
|r21. I drugi uze je, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako i trec'i.
|r22. I uzes"e je sedmorica, i ne ostavis"e poroda. A poslije sviju umrije i z"ena.
|r23. O vaskrseniju dakle kad ustanu koga c'e od njih biti z"ena? jer je za sedmoricom bila.
|r24. I odgovarajuc'i Isus rec"e im: Za to li se vi varate s"to ne znate pisma ni sile Boz"ije?
|r25. Jer kad iz mrtvijeh ustanu, niti c'e se z"eniti ni udavati, nego su kao andjeli na nebesima.
|r26. A za mrtve da ustaju nijeste li c"itali u knjigama Mojsijevim kako mu rec"e Bog kod kupine govorec'i: ja sam Bog Avramov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev?
|r27. Nije Bog Bog mrtvijeh, nego Bog z"ivijeh. Vi se dakle vrlo varate.
|r28. I pristupi jedan od knjiz"evnika koji ih slus"as"e kako se prepiru, i vidje da im dobro odgovara, i zapita ga: Koja je prva zapovijest od sviju?
|r29. A Isus odgovori mu: Prva je zapovijest od sviju: c"uj Izrailju, Gospod je Bog nas" Gospod jedini;
|r30. I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dus"om svojom i svijem umom svojijem i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest.
|r31. I druga je kao i ova: ljubi bliz"njega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijesti vec'e od ovijeh nema.
|r32. I rec"e mu knjiz"evnik: Dobro, uc"itelju! pravo si kazao da je jedan Bog, i nema drugoga osim njega;
|r33. I ljubiti ga svijem srcem i svijem razumom i svom dus"om i svom snagom, i ljubiti bliz"njega kao samoga sebe, vec'e je od sviju z"rtava i priloga.
|r34. A Isus vidjevs"i kako nametno odgovori rec"e mu: Nijesi daleko od carstva Boz"ijega. I niko vis"e ne smijas"e da ga zapita.
|r35. I odgovori Isus i rekne uc"ec'i u crkvi: Kako govore knjiz"evnici da je Hristos sin Davidov?
|r36. Jer sam David kaza Duhom svetijem: rec"e Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok poloz"im neprijatelje tvoje podnoz"je nogama tvojima.
|r37. Sam dakle David naziva ga Gospodom, i otkuda mu je sin? I mnogi narod slus"as"e ga s rados"c'u.
|r38. I govoras"e im u nauci svojoj: c"uvajte se knjiz"evnika koji idu u dugac"kijem haljinama, i traz"e da im se klanja po ulicama,
|r39. I prvijeh mjesta po zbornicama, i zac"elja na gozbama.
|r40. Ovi s"to jedu kuc'e udovic"ke, i laz"no se mole Bogu dugo, bic'e jos" vec'ma osudjeni.
|r41. I sjedavs"i Isus prema Boz"ijoj hazni gledas"e kako narod mec'e novce u Boz"iju haznu. I mnogi bogati metahu mnogo.
|r42. I dos"avs"i jedna siromas"na udovica metnu dvije lepte, koje c"ini jedan kodrant.
|r43. I dozvavs"i uc"enike svoje rec"e im: Zaista vam kaz"em: ova siromas"na udovica metnu vis"e od sviju koji mec'u u Boz"iju haznu.
|r44. Jer svi metnus"e od suvis"ka svojega; a ona od sirotinje svoje metnu sve s"to imas"e, svu hranu svoju.

|p13 |r0 Glava 13

|r1. I kad izlaz"as"e iz crkve rec"e mu jedan od uc"enika njegovijeh: uc"itelju! gle kakvo je kamenje, i kakva gradjevina!
|r2. I odgovarajuc'i Isus rec"e mu: Vidis" li ove velike gradjevine? ni kamen na kamenu ne c'e ovdje ostati koji se ne c'e razmetnuti.
|r3. I kad sjedjas"e na gori Maslinskoj prema crkvi, pitahu ga sama Petar i Jakov i Jovan i Andrija:
|r4. Kaz"i nam kad c'e to biti? i kakav c'e znak biti kad c'e se to sve svrs"iti?
|r5. A Isus odgovarajuc'i im poc"e govoriti: c"uvajte se da vas ko ne prevari.
|r6. Jer c'e mnogi doc'i na moje ime govorec'i: ja sam; i mnoge c'e prevariti.
|r7. A kad c"ujete ratove i glasove o ratovima, ne plas"ite se; jer treba da to bude; ali to jos" nije pos"ljedak.
|r8. Ustac'e narod na narod i carstvo na carstvo; i zemlja c'e se tresti no svijetu; i bic'e gladi i bune. To je poc"etak stradanju.
|r9. A vi se c"uvajte; jer c'e vas predavati u sudove i po zbornicama bic'e vas, i pred kraljeve i careve izvodic'e vas mene radi za svjedoc"anstvo njima.
|r10. I u svima narodima treba da se najprije propovjedi jevandjelije.
|r11. A kad vas povedu da predaju, ne brinite se naprijed s"ta c'ete govoriti, niti mislite; nego s"to vam se da u onaj c"as ono govorite: jer vi ne c'ete govoriti nego Duh sveti.
|r12. A predac'e brat brata na smrt i otac sina, i ustac'e djeca na roditelje i pobic'e ih.
|r13. I svi c'e omrznuti na vas imena mojega radi. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.
|r14. A kad vidite mrzost opus"c'enja, za koju govori prorok Danilo, da stoji gdje ne treba (koji c"ita da razumije): tada koji budu u Judeji neka bjez"e u gore;
|r15. I koji bude na krovu da ne silazi u kuc'u, niti da ulazi da uzme s"to iz kuc'e svoje;
|r16. I koji bude u polju da se ne vrac'a natrag da uzme haljinu svoju.
|r17. Ali tes"ko trudnima i dojilicama u te dane!
|r18. Nego se molite Bogu da ne bude bjez"an vas"a u zimu.
|r19. Jer c'e u dane te biti nevolja kakova nije bila od poc"etka stvorenja koje je Bog stvorio do sad, i ne c'e ni biti.
|r20. I da Gospod ne skrati dane niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi, koje izbra, skratio je dane.
|r21. Tada ako vam ko rec"e: evo ovdje je Hristos; ili: eno ondje; ne vjerujte.
|r22. Jer c'e izic'i laz"ni hristosi i laz"ni proroci, i pokazac'e znake i c"udesa da bi prevarili, ako bude moguc'e, i izbrane.
|r23. Ali vi se c"uvajte: sto vam sve kazah naprijed.
|r24. Ali u te dane, poslije te nevolje, sunce c'e pomrc"ati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti.
|r25. I zvijezde c'e spadati s neba i sile nebeske pokrenuti se.
|r26. I tada c'e ugledati sina c"ovjec"ijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.
|r27. I tada c'e poslati andjele svoje i sabrac'e izbrac'e svoje od c"etiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.
|r28. A od smokve nauc"ite se pric"i: kad se vec' njezina grana pomladi i stane listati, znate da je blizu ljeto..
|r29. Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu kod vrata.
|r30. Zaista vam kaz"em da ovaj naras"taj ne c'e proc'i dok se ovo sve ne zbude.
|r31. Nebo i zemlja proc'i c'e, ali rijec"i moje ne c'e proc'i.
|r32. A o danu tome ili o c"asu niko ne zna, ni andjeli koji su na nebesima, ni sin, do otac.
|r33. Pazite, straz"ite i molite se Bogu; jer ne znate kad c'e vrijeme nastati.
|r34. Kao s"to c"ovjek odlazec'i ostavi kuc'u svoju, i da slugama svojima vlast i svakome svoj posao; i vrataru zapovjedi da straz"i.
|r35. Straz"ite dakle; jer ne znate kad c'e doc'i gospodar od kuc'e, ili u vec"e ili u ponoc'i ili u pijetle ili ujutru;
|r36. Da ne dodje iznenada i da vas ne nadje a vi spavate.
|r37. A s"to vam kaz"em, svima kaz"em: straz"ite.

|p14 |r0 Glava 14

|r1. Bijahu pak jos" dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i traz"ahu glavari sves"tenic"ki i knjiz"evnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili.
|r2. Ali govorahu: Ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
|r3. I kad bijas"e on u Vitaniji u kuc'i Simona gubavoga i sjedjas"e za trpezom, dodje z"ena sa sklenicom mnogocjenoga mira c"istoga nardova, i razbivs"i sklenicu ljevas"e mu na glavu.
|r4. A neki se erdjahu govorec'i: Za s"to se to miro prosipa tako?
|r5. Jer se mogas"e zanj uzeti vis"e od trista gros"a i dati siromasima. I vikahu na nju.
|r6. A Isus rec"e: Ostavite je; s"ta joj smetate? ona uc"ini dobro djelo na meni.
|r7. Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kadgod hoc'ete moz"ete im dobro c"initi; a mene nemate svagda.
|r8. Ona s"to moz"e, uc"ini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop.
|r9. Zaista vam kaz"em: gdje se god uspropovijeda jevandjelije ovo po svemu svijetu, kazac'e se i to za spomen njezin.
|r10. I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima sves"tenic"kijem da im ga izda.
|r11. A oni c"uvs"i obradovas"e se, i obrekos"e mu novce dati: i traz"as"e zgodu da ga izda.
|r12. I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekos"e mu uc"enici njegovi: Gdje c'es" da idemo da ti zgotovimo pashu da jedes"?
|r13. I posla dvojicu od uc"enika svojijeh i rec"e im: Idite u grad, i sres"c'e vas c"ovjek koji nosi vodu u krc"agu; idite za njim,
|r14. I gdje udje kaz"ite gospodaru od one kuc'e: uc"itelj veli: gdje je gostionica gdje c'u jesti pashu s uc"enicima svojijem?
|r15. I on c'e vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite.
|r16. I izidjos"e uc"enici njegovi, i dodjos"e u grad, i nadjos"e kao s"to im kaza, i ugotovis"e pashu.
|r17. I kad bi u vec"e, dodje sa dvanaestoricom.
|r18. I kad sjedjahu za trpezom i jedjahu rec"e Isus: Zaista vam kaz"em: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdac'e me.
|r19. A oni se zabrinus"e, i stados"e govoriti jedan za drugijem: Da ne ja? i drugi: Da ne ja?
|r20. A on odgovarajuc'i rec"e im: Jedan od dvanaestorice koji umoc"i sa mnom u zdjelu.
|r21. Sin c"ovjec"ij dakle ide kao s"to je pisano za njega; ali tes"ko onome c"ovjeku koji izda sina c"ovjec"ijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj c"ovjek.
|r22. I kad jedjahu uze Isus hljeb i blagoslovivs"i prelomi ga, i dade im, i rec"e: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.
|r23. I uze c"as"u i davs"i hvalu dade im; i pis"e iz nje svi.
|r24. I rec"e im: Ovo je krv moja novoga zavjeta koja c'e se proliti za mnoge.
|r25. Zaista vam kaz"em: vis"e ne c'u piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad c'u ga piti novoga u carstvu Boz"ijemu.
|r26. I otpojavs"i hvalu izidjos"e na goru Maslinsku.
|r27. I rec"e im Isus: Svi c'ete se vi sablazniti o mene ovu noc'; jer je pisano: udaric'u pastira i ovce c'e se razbjec'i.
|r28. Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.
|r29. A Petar mu rec"e: Ako se i svi sablazne, ali ja ne c'u.
|r30. I rec"e mu Isus: Zaista ti kaz"em: noc'as dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta c'es" me se odrec'i.
|r31. A on jos" vec'ma govoras"e: Da bih znao s tobom i umrijeti ne c'u te se odrec'i. Tako i svi govorahu.
|r32. I dodjos"e u selo koje se zove Getsimanija, i rec"e uc"enicima svojijem: Sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu.
|r33. I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poc"e tuz"iti.
|r34. I rec"e im: z"alosna je dus"a moja do smrti; poc"ekajte ovdje, i straz"ite.
|r35. I otis"avs"i malo pade na zemlju, i moljas"e se da bi ga mimois"ao c"as ako je moguc'e.
|r36. I govoras"e: Ava oc"e! sve je moguc'e tebi; pronesi c"as"u ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoc'u nego kako ti.
|r37. I dodje i nadje ih gdje spavaju, i rec"e Petru: Simone! Zar spavas"? Ne moz"e li jednoga c"asa postraz"iti?
|r38. Straz"ite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh src"an ali je tijelo slabo.
|r39. I opet otis"avs"i pomoli se Bogu one iste rijec"i govorec'i.
|r40. I vrativs"i se nadje ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oc"i otez"ale; i ne znadijahu s"ta bi mu odgovorili.
|r41. I dodje trec'i put, i rec"e im: Jednako spavate i poc"ivate; dosta je; dodje c"as; evo se predaje sin c"ovjec"ij u ruke grjes"nicima.
|r42. ustanite da idemo; evo izdajnik se moj pribliz"i.
|r43. I odmah dok on jos" govoras"e, dodje Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noz"evima i s koljem od glavara sves"tenic"kijeh i od knjiz"evnika i starjes"ina.
|r44. A izdajnik njegov dade im znak govorec'i: Koga ja cjelivam onaj je: drz"ite ga, i vodite ga c"uvajuc'i.
|r45. I dos"avs"i odmah pristupi k njemu, i rekne: Ravi! ravi! i cjeliva ga.
|r46. A oni metnus"e ruke svoje nanj i uhvatis"e ga.
|r47. A jedan od onijeh s"to stajahu ondje izvadi noz" te udari slugu poglavara sves"tenic"koga, i odsijec"e mu uho.
|r48. I odgovarajuc'i Isus rec"eim: Kao na hajduka izis"li ste s noz"evima i s koljem da me uhvatite,
|r49. A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i uc"io, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo.
|r50. I ostavivs"i ga uc"enici svi pobjegos"e.
|r51. I za njim idjas"e nekakav mladic' ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatis"e onoga mladic'a.
|r52. A on ostavivs"i platno go pobjez"e od njih.
|r53. I dovedos"e Isusa k poglavaru sves"tenic"kome; i stekos"e se k njemu svi glavari sves"temic"ki i knjiz"evnici i starjes"ine.
|r54. I Petar ide za njim iz daeka do u dvor poglavara sves"tenic"koga, i sjedjas"e sa slugama, i grijas"e se kod ognja.
|r55. A glavari sves"tenic"ki i sva skups"tina traz"ahu na Isusa svjedoc"anstva da ga ubiju; i ne nadjos"e;
|r56. Jer mnogi svjedoc"ahu laz"no na njega i svjedoc"anstva ne bijahu jednaka.
|r57. I jedni ustavs"i svjedoc"ahu na njega laz"no govorec'i:
|r58. Mi smo c"uli gdje on govori: ja c'u razvaiti ovu crkvu koja je rukama nac"injena, i za tri dana nac"inic'u drugu koja ne c'e biti rukama nac"injena.
|r59. I mi ovo svjedoc"anstvo njihovo ne bijas"e jednako.
|r60. I ustavs"i poglavar sves"tenic"ki na srijedu zapita Isusa govorec'i: Zar nis"ta ne odgovaras" s"to ovi na tebe svjedoc"e?
|r61. A on muc"as"e i nis"ta ne odgovaras"e. Opet poglavar sves"tenic"ki zapita i rec"e mu: Jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga?
|r62. A Isus rec"e: Jesam; i vidjec'ete sina c"ovjec"ijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.
|r63. A poglavar sves"tenic"ki razdrije svoje haljine, i rec"e: s"ta nam trebaju vis"e svjedoci?
|r64. c"uste hulu na Boga; s"ta mislite? A oni svi kazas"e da je zasluz"io smrt.
|r65. I poc"es"e jedni pljuvati nanj, i pokrivati mu lice, i c'us"ati ga, i govoriti mu: Proreci; i sluge ga bijahu po obrazima.
|r66. I kad bijas"e Petar dolje na dvoru, dodje jedna od slus"kinja poglavara sves"tenic"koga,
|r67. I vidjevs"i Petra gdje se grije pogleda nanj i rec"e: I ti si bio s Isusom Nazarec'aninom.
|r68. A on se odrec"e govorec'i: Ne znam niti razumijem s"ta ti govoris". I izidje na polje pred dvor: i pijetao zapjeva.
|r69. I opet kad ga vidje slus"kinja, poc"e govoriti onima s"to stajahu ondje: Ovaj je od njih.
|r70. A on se opet odricas"e. I mao za tijem opet oni s"to stajahu ondje rekos"e Petru: Va istinu si od njih; jer si Galilejac, i govor ti je onakovi.
|r71. A on se poc"e kleti i preklinjati: Ne znam toga c"ovjeka za koga vi govorite.
|r72. I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar rijec"i s"to mu rec"e Isus: Dok pijetao dvaput ne zapjeva odrec'i c'es" me se triput. I stade plakati.

|p15 |r0 Glava 15

|r1. I odmah u jutru. uc"inis"e vijec'u glavari sves"tenic"ki sa starjes"inama i knjiz"evnicima, i sav sabor, i svezavs"i Isusa odvedos"e ga i predados"e Pilatu.
|r2. I upita ga Pilat: jesi li ti car Judejski? A on odgovarajuc'i rec"e mu: Ti kaz"es".
|r3. I tuz"ahu ga glavari sves"tenic"ki vrlo.
|r4. A Pilat opet upita ga govorec'i: Zar nis"ta ne odgovaras"? Gledaj s"ta svjedoc"e na tebe.
|r5. Ali Isus vis"e ne odgovori nis"ta tako da se divljas"e Pilat.
|r6. A o svakom prazniku pus"tas"e im po jednoga suz"nja koga iskahu.
|r7. A bijas"e jedan zatvoren, po imenu Varava, sa svojijem drugarima koji su u buni uc"inili krv.
|r8. I povikavs"i narod stade iskati s"to im svagda c"injas"e.
|r9. A Pilat im odgovori govorec'i: Hoc'ete li da vam pustim cara Judejskoga?
|r10. Jer znadijas"e da su ga iz zavisti predali glavari sves"tenic"ki.
|r11. Ali glavari sves"temic"ki podgovorns"e narod bolje Varavu da is"tu da im pusti.
|r12. A Pilat opet odgovarajuc'i rekne im: A s"ta hoc'ete da c"inim s tijem s"to ga zovete carem Judejskijem?
|r13. A oni opet povikas"e: Raspni ga.
|r14. A Pilat im rec"e: A kakvo je zlo uc"inio? A oni iza glasa vikahu: Raspni ga.
|r15. A Pilat z"elec'i ugoditi narodu pusti im Varavu, a Isusa s"ibavs"i predade da ga razapnu.
|r16. A vojnici ga odvedos"e u sudnicu, i sazvas"e svu c"etu vojnika,
|r17. I obukos"e mu skerletnu kabanicu, i opletavs"i vijenac od trnja metnus"e nanj.
|r18. I poc"es"e mu nazivati Boga govorec'i: Pomoz, Bog, care Judejski!
|r19. I bijahu ga po glavi trskom, i pljuvahu nanj, i padajuc'i na koljena poklanjahu mu se.
|r20. I kad mu se narugas"e, svukos"e s njega skerletnu kabanicu, i obukos"e ga u njegone haljine i izvedos"e ga da ga razapnu.
|r21. I natjeras"e nekoga Simona iz Kirine, oca Aleksandrova i Rufoova, koja idjas"e iz polja, da mu ponese krst.
|r22. I dovedos"e ga na mjesto Golgotu, koje c'e rec'i: kos"turnica.
|r23. I davahu mu da nije vino sa smirnom, a on ne uze.
|r24. I kad ga razapes"e, razdijelis"e haljine njegove bacajuc'i kocke za njih ko c'e s"ta uzeti.
|r25. A bijas"e sahat trec'i kad ga razapes"e.
|r26. I bijas"e natpis njegove krivice natipsan: Car Judejski.
|r27. I s njim raspes"e dva hajduka. jednoga s desne a jednoga s lijeve strane njemu.
|r28. I izvrs"i se pismo koje govori: I metnus"e ga medju zloc"ince.
|r29. I koji prilaz"ahu huljahu nanj mas"uc'i glavama svojima i govorec'i: Aha! ti s"to crkvu razvaljujes" i za tri dana nac"injas"!
|r30. Pomozi sam sebi i sidji s krsta.
|r31. Tako i glavari sves"tenic"ki s knjiz"evnicima rugahu se govorec'i jedan drugome: Drugima pomaz"e, a sebi ne moz"e pomoc'i.
|r32. Hristos car Izrailjev neka sidje sad s krsta da vidimo, pa c'emo mu vjerovati. I oni s"to bijahu s njim razapeti rugahu mu se.
|r33. A u s"estome sahatu bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.
|r34. I u devetome sahatu povika Isus iza glasa govorec'i: Eloi! Eloi! lama savahtani? koje znac"i: Boz"e moj! Boz"e moj! za s"to si me ostavio?
|r35. I neki od onijeh s"to stajahu ondje c"uvs"i to govorahu: Eno zove Iliju.
|r36. A jedan otrc"a te napuni sundjer octa, pa nataknuvs"i na trsku pojas"e ga govorec'i: Stanite da vidimo hoc'e li doc'i Ilija da ga skine.
|r37. A Isus povika iza glasa, i izdahnu.
|r38. I zavjes crkveni razadrije se na dvoje s vrha do na dno.
|r39. A kad vidje kapetan koji stajane prema njemu da s takom vikom izdahnu,rec"e: Zaista c"ovjek ovaj sin Boz"ij bjes"e.
|r40. A bijahu i z"ene koje gledahu iz daleka, medju kojima bjes"e i Marija Magdalina i Marija Jakova maloga i Josije mati, i Solomija,
|r41. Koje idjahu za njim i kad bjes"e u Galileji, i sluz"ahu mu; i druge mnoge koje bijahu dos"le s njim u Jerusalim.
|r42. I kad bi u vec"e (jer bijas"e petak. to jest uoc"i subote),
|r43. Dodje Josif iz Arimateje, pos"ten savjetnik, koji i sam carstva Boz"ijega c"ekas"e, i usudi se te udje k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
|r44. A Pilat se zac"udi da je vec' umr'o; i dozvavs"i kapetana zapita ga: Jeli davno umr'o ?
|r45. I doznavs"i od kapetana, dade tijelo Josifu
|r46. I kupivs"i platno, i skinuvs"i ga, obavi platnom, i metnu ga u grob koji bjes"e usjec"en u kamenu, i navali kamen na vrata od groba.
|r47. A Marija Magdalina i Marija Josijina gledahu gdje ga metahu

|p16 |r0 Glava 16

|r1. I pos"to prodje subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupis"e mirisa da dodju i da pomaz"u Isusa.
|r2. I vrlo rano u prvi dan nedjelje dodjos"e na grob oko sunc"anoga rodjaja,
|r3 I govorahu medju sobom: Ko c'e nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh?
|r4. I pogledavs"i vidjes"e da kamen bjes"e odvaljen: jer bjes"e vrlo veliki.
|r5. I us"avs"i u grob vidjes"e mladic'a obuc"ena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplas"is"e se.
|r6. A on im rec"e: Ne plas"ite se, Isusa traz"ite Nazarec'anina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnus"e.
|r7. Nego idite kaz"ite uc"enicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo c'ete ga vidjeti kao s"to vam rec"e.
|r8. I izis"avs"i pobjegos"e od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikome nis"ta ne kazas"e, jer se bojahu.
|r9. A Isus ustavs"i rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam djavola.
|r10. A ona otide te javi onima s"to su bili s njim, koji plakahu i ridahu.
|r11. I oni c"uvs"i da je z"iv i da ga je ona vidjela ne vjerovas"e.
|r12. A po tom javi se na putu dvojici od njih u drugome oblic"ju, kad su is"li u selo.
|r13. I oni otis"avs"i javis"e ostalima; i ni njima ne vjerovas"e.
|r14. A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrdju srca s"to ne vjerovas"e onima koji su ga vidjeli da je ustao;
|r15. I rec"e im: Idite po svemu svijetu i propovjedite jevandjelije svakome stvorenju.
|r16. Koji uzvjeruje i pokrsti se, spas"c'e se; a ko ne vjeruje, osudic'e se.
|r 17. A znaci onima koji vjeruju bic'e ovi: imenom mojijem izgonic'e djavole; govoric'e novijem jezicima; .
|r18. uzimac'e zmije u ruke; ako i smrtno s"to popiju, ne c'e im nauditi; na bolesnike metac'e ruke, i ozdravljac'e.
|r 19. A Gospod pos"to im izgovori uze se na na nebo, i sjede Bogu s desne strane.
|r 20. A oni izidjos"e i propovijedas"e svuda, i Gospod ih potpomaga, i rijec" potvrdjiva znacima koji su se po tom pokazivali. Amin.