SAM 05/11/1995 - Politikin Zabavnik 03/11/1995, Rec

Stevanovic Milan (stev001@IT.net)
Sun, 5 Nov 1995 15:33:47 +0100


Preuzeto sa SAM - Srpska Anarahisticka Mreza
=== ==========================

"Politikin Zabavnik" 03/11/1995

Rec
---
Priredio: Petar Milatovic

S obe strane vrata kamene prizemljuse pokrivene slamom lezali su,
oslonjeni o zid, sjajni dzferdari poredjani kao na izlozbi. Unutra, pored
rasplamsalog ognjista, sedeli su Crnogorci i Turci. Cutali su zagledani u
dvojicu svojih vodja koji su naizmenicno pili iz drvene posude. A u njoj,
dopola ispunjenoj vodom, bila je njihova izmesana krv.
Kad je tecnost ispijena do poslednje kapi, drvena posuda odletela
je u oganj i nestala u plamenu. Harambasa Djoko Banjanin i turski bimbasa
(vojni zapovednik) Osman Sehovic zagrlili su se i poljubili. Uskoro je
plotun ispred kamene kuce pored puta Niksic - Bileca gromoglasno potvrdio
bratimljenje.
Zbilo se ono sto se na tim prosatorima u ta vremena retko zbivalo.
Bratimljenje uglednih pripadnika dve do krvi zavadjene strane. A desilo se
ovako.
Najpre je druzina Djoka Banjanina, terajuci zaplenjene ovce
naletela na na zasedu Osmana Sehovica. U zamenu za zivote koji su im tada
visili o koncu Banjanin je pristao da obeca Turcinu da ce mu od tada
ostavljati otvoren put od Banjana do Niksica.
Nedugo potom u zasedu je uleteo Osman Sehovic. Kad ga je bimbasa
podsetio na zadatu rec, harambasa je odgovorio da obecanje pred puscanim
cevima ne vredi mnogo, ali da ce mu ovoga puta postedeti zivot kao sto je
ovaj njemu pre toga. I, rec po rec, dogovore se da se pobratime, da jedan
drugoga za zivota ne napadaju...

Osman Djoku...

Dve godine docnije, u januaru 1853., Dervis-pasa je udario na
Grahovo, zauzeo ga i popalio. Mnogi Grahovljani su izbegli, jedino je
vojvoda Jakov Dakovic ostao da se s nekolicinom bratstvenika brani u svojoj
kuli iscekujuci pomoc. Na kraju je i on morao da se preda.
- Sva ti je raja Jakove presla u Austriju onoga dana kad sam udario
na Grahovo - rekao mu je pasa. No, ako mislis da sacuvas glavu i da ti
Grahovo ne ostane pusto, napisi raji pismo da se vrati, a ja joj, osim
haraca, nista drugo necu potrazivati. Kaurin koji pismo ponese mora dati
vjeru da ce ga predati, raju dovesti i da ce se vratiti opet na Grahovo.
-Od Djoka Banjanina nema boljega - odgovorio mu je vojvoda - Njemu
je rijec tvrdja od kamena, a evo ga ovdje medju nama.
-Turske mi vjere - viknu Dervis-pasa kad je ugledao Djoka - davao
sam citluk onome Turcinu koji donese tvoju glavu ili te ziva uhvati!... No,
evo ti ova dva pisma, moje i Jakovljevo, ponesi ga raji i dovedi je ovamo
jer je raja, kao i druga marva, bez predvodnika ne zna doci...
Harambasa Djoko Banjanin stigao je u Krivosije, gde je bila vecina
izbeglog naroda, i posavetovao ih da se ne vracaju dok Turci ne napuste
Grahovo. U Turcina malo vjere, govorio im je.
On se medjutim vratio, postujuci rec, bez obzira sto su ga svi
uveravali da to ne cini. Na Grahovu je zatekao samo dim i rusevine. Vojvoda
Jakov, njegova braca Lako i Zivko, te preostali branioci kule Dakovica bili
su umoreni strasnom smrcu. Dervis-pasa je zapovedio da se i za uhvacenog
Djoka Banjanina izdelje dobar kolac.
U tom trenutku pasi je prisao Osman Sehovic i zamolio ga da mu
preda bajbanskog harambasu da mu on presudi jer je, ubedio je pasu, Djoko
Banjanin mnogo zla ucinio Turcima iz Korjenica, Klobuka i Lastve.
Dervis-pasa je svog zarobljenika velikodusno prepustio Osmanu.
I dok je noc stolovala nad popaljenim Grahovom, Djoko je, preobucen
u tursko odelo, pobegao u svoje Banjane. Osman Sehovic je jednu od vec
posecenih glava proglasio za Djokovu i istakao je na utvrdu Klobuk.

Djoko Osmanu...

Skoro deset godina kasnije, 1862, Omer-pasa Latas po drugi put je
napao Crnu Goru. Severni deo njegove vojske, pod komandom Dervis-pase,
pokusavao je da prodje kroz klanac Dugu, probije opsadu Niksica i spoji se
sa snagama Abdi-pase kojije komandovao Juznim krilom. U Dugi, kod mesta
Presjeke, odred Salih-pase - prethodnica Dervis-pasine vojske - docekali su
Crnogorci i hercegovacki ustanici, a pod komandom vojvode Ilije Djukanova,
serdara Scepana i serdara Djoka.
U jednom od mnogih jurisa odred Djoke Banjanina opkolio je grupu
Turaka. Jatagani su sevali, ali niko nije uzmicao. Crnogorci i hercegovci
su ipak nadvladavali. Kad je video da je ostao sam, turski predvodnika
Osman Sehovic povukao se do jedne stoletne bukve na koju se ledjima
naslonio i s dva jatagana u dve ruke cekao - smrt.
Jedan mlad i hitar Crnogorac, zeljan slave, potegnuo je kuburu da
ubije Osmana, ali u istom casu necija snazna ruka zgrabila mu je kuburu i
metak je odleteo u stranu.
Djoko Banjanin okrenuo se svojim ratnicima i uzviknuo:
-Ne pucajte braco! Osman Sehovic je moj pobratim.
Muk i neverica slegli su se bojistem. Sve oci okrenuse se prema
Djoku Banjaninu. On se tada sjuri do vec malaksalog Osmana. Zagrlise se i
izljubise.
Osman se, po svojoj zelji, vratio u Klobuk, a Djoko ostao u Dugi.
Nekoliko dana kasnije, 31.matra 1862., u zestokom boju stradali su vojvoda
Ilija, serdar Scepan i serdar Djoko. O Osmanu Sehovicu vise se nije culo.