Nedavna odluka Ustavnog suda BiH o vracanju konstitutivnosti Bosnjacima, Srbima i Hrvatima na cijeloj teritoriji BiH, u demokratskoj i probosanski orijentisanoj politickoj javnosti, ocijenjuje se kao najvazniji politicki dogadjaj poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Ustavni sud je donio samo djelimicnu, ali kljucnu odluku, kojom je vracena konstitutivnost sva tri naroda na cijeloj teritoriji BiH, posto je ocijenio neustavnim clan 1 Ustava RS da je ta Republika drzava srpskog naroda i clan 1 Ustava FBiH da su Bosnjaci i Hrvati konstitutivni narodi (izostavljeni Srbi). Takvim odredbama ustava entiteta sva tri naroda koji su ranije bili konstitutivni na cijeloj teritoriji BiH, svaki od njih postao je konstitutivan samo na polovini njene teritorije (Srbi u RS, a Bosnjaci i Hrvati u FBiH), a u drugoj polovini svoje drzave pretvoreni su u manjinski narod sto je svojevrsni apsurd.
Racunajuci one koji sada zive ili su pak najavili povratak u podrucja koja su pod kontrolom vlasti drugog naroda, takvih danas ima 1 200 000–1 300 000 stanovnika iz redova sva tri naroda. Ovom odlukom Ustavnog suda njihov status se mijenja i oni ponovo postaju konstituenti neovisno od toga na kojoj teritoriji imaju prebivaliste.
Ustavni sud, prema izjavi njegovog predsjednika, temelji svoju odluku na cinjenici da »Ustav BiH ne ostavlja prostora za bilo kakav suverenitet entiteta, ni za pravo samoorganizovanja zasnovano na ideji teritorijalne odvojenosti«.