u kupeu putnickog voza za vankuver nepomican posmatram nepomicne stvari kako promicu pred mojim ocima sta se to desava unutar i izvan voza nista se u stvari ne pomjera nepromjenljivi putnik je smjesten u kupe oznacen brojem i omedjen zidovima vagona idealna apsolutno ostvarena racionalna utopija kontrolori i hrana se krecu od kupea do kupea karte na pregled molim svjeza kafa hladni sokovi i sendvici jedino toaleti nude bijeg iz ovog zatvorenog sistema oni su fantazma ljubavnika izlaz iz nevolje i ubjeziste za djecu malo prostora za iracionalnost poput ljubavnih afera u utopijama iz ranijih vremena epizode nekontrolisanog praznog hoda prepustenog slobodnoj volji ostalo ima svoje mjesto u drobilici pravilo je da samo racionalizovana celija moze da putuje voz se pretvorio u balon panopticne snage koja dovodi u red zatvor koji omogucava produkciju poretka samodovoljnu i autonomnu sigurnosnu komoru jedino tako se moze savladati rastojanje i prostor i osloboditi se zavisnosti od lokalnog korijenja u kupeu – nepomicnost poretka odmor i san ovdje neprikosnoveno vladaju nema se sta raditi sve je na svom mjestu kao u hegelovoj filozofiji prava svaki putnik je rasporedjen u prostoru poput komadica stamparskog mastila na stranici prema pravilima vojnog reda napolju vlada drugacija nepokretnost nepokretnost stvari planina parcadi zelenih polja i suma malih sela kolonada stambenih blokova crnih urbanih silueta na ruzicastom vecernjem nebu svjetlucanje nocnih lampi na moru u kojem leze kljucevi pocetaka i nastavaka nasih istorija voz generalizuje znacenje direrove melanholije spekulativno iskustvo svijeta biti izvan ovih stvari koje ostaju u mjestu odvojene i apsolutne biti uskracen za njihovo znacenje i smisao iznenadjen njihovom efemernoscu biti opijen osjecanjem prolaska i napustanja ipak ove stvari se ne pomjeraju jedini pokreti koje u sebi sadrze proizvod su trenutne promjene perspektive posmatraca ni ja ni one se ne pomjeramo s mjesta samo je vizija ta koja stalno razgradjuje iznova kreira odnose izmedju ovih staticnih elemenata izmedju unutrasnje i spoljasnje nepokretnosti nalazi se odredjeni quid pro quo tanusna ostrica koja izvrce njihovu postojanost inverziju proizvode donja ivica prozora i sina dva motiva koji se mogu prepoznati u putopisima zila verna i viktora igoa komandna tabla nautilusa providni stit izmedju svijeta promjenljivih utisaka posmatraca i pomjeranja realnosti okeana gvozdena sina prava linija sijece prostor pretvara bezbrizne identitete tla u brzinu kojom ono nestaje u daljini prozorsko okno omogucava nam da vidimo sina nam dozvoljava da prodjemo kroz prostor dva medjusobno komplementarna nacina odvajanja prvi kreira posmatracevu distancu ne smijes dodirnuti sto vise vidis manje mozes uhvatiti rukom onesposobljavanje ruke u korist vece mobilnosti oka drugi ispisuje beskrajnu liniju prolaska red napisan samo u jednoj ali beskonacnoj liniji