O ratu na prostoru bivse Jugoslavije i do sada se dosta pisalo, ali ce se sigurno i ubuduce mnogo pisati, pogotovo kada budu dostupni svi sluzbeni dokumenti. Nedavno izasla knjiga Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991–1995. predstavlja jedno u nizu tih dela i u njemu su sakupljena izlaganja ucesnika okruglog stola koji je ovoj temi bio posvecen u septembru 1998. Vrednost ovih izlaganja je u tome sto o ratu na ovom mestu svedoce ljudi iz najvisih struktura tadasnje civilne i vojne vlasti Hrvatske i Bosne i Hercegovine kao i medjunarodne zajednice, ali je, svakako, njen nedostatak u tome sto nema i predstavnika iz Srbije. Ali i ovakva kakva je, ova je knjiga puna dragocenih podataka i pravih razjasnjenja o tome kako je rat poceo, kako su se razvijale ratne operacije i kako je doslo do mira.
Jedna od predrasuda koju ova knjiga sa uspehom razvejava sastoji se u tome da je rat u stvari bio posledica razlika i visestoletnog neprijateljstva koje je vladalo na ovim prostorima. Rusmir Mahmutcehajic demantuje ovakve neosnovane tvrdnje i istice: »Naprotiv, BiH je kulturno, povijesno, politicki i jezicno homogenija od ijednoga svoga susjeda, te je moguce govoriti o multikulturnom sadrzaju Srbije, cak Hrvatske, ali ne i Bosne i Hercegovine. Od njene najzapadnije do njene najistocnije tocke, od najsjevernije do najjuznije, nema nikakve bitne razlike u jeziku. Ni najbolji antropolog na svijetu nece prepoznati nikakvu antropolosku razliku medju bosansko-hercegovackim ljudima, ma kako oni sebe imenovali«. Izricito je naglaseno da su za rat odgovorne politicke elite, pre svega u Beogradu, a kasnije sa nastankom rata u BiH, i politicke elite u Zagrebu. Prema ocenama ucesnika okruglog stola, ni medjunarodna zajednica nije bez odredjene odgovornosti. Mnogi organi medjunarodne zajednice, kao i istaknuti drzavnici, znali su cesto da se upletu u smusene postupke kada su se hvatali u kostac sa nasom ratnom krizom.