Broj 244

Sta citate
»Kriza i obnova prava«

Centar za unapredjivanje pravnih studija, Beograd, 1999. Redaktor 
dr Zoran Ivosevic (Zbornik radova sa istoimenog skupa 
odrzanog u Beogradu 6. marta 1999. godine)

Formalne anomalije u pravnom sistemu Srbije i SR Jugoslavije materijalizovane u neuskladjenosti Ustava Srbije sa Ustavom SRJ, u protivurecnostima unutar samih ustava, koliziji saveznih zakona sa saveznim ustavom, odnosno republickih zakona sa republickim ustavima, velikoj diskrepanciji izmedju propisanih pravnih normi i stepena njihove realizacije u praksi, daju haoticnu sliku stanja naseg pravnog poretka. Te cinjenice nagnale su nase vrhunske pravnike da naucno, objektivno, ideoloski i partijski neoptereceno, iznesu svoj sud o opstoj krizi prava u nasoj zemlji, prevashodno u Srbiji, kao i da pokrenu sa mrtve tacke nase pravosudje i privedu ga evropskim, civilizacijskim standardima pravne kulture.
U knjizi su zastupljena izlaganja Danila Baste, Vojislava Kostunice, Slobodana Vucetica, Marijane Pajvancic, Jovice Trkulje, Zivke Vasilevske, Vladimira Vodinelica, Milosa Zivkovica, Zorana R. Tomica, Vide Cok, Vide Petrovic-Skero, Dejana Popovica, Stanka Pihlera, Momcila Grubaca, Stevana Lilica, Nebojse Sarkica, Slobodana Beljanskog i Zorana Ivosevica.
Autori, naravno, nisu mogli dati potpune i konacne odgovore na problem krize prava u jugoslovenskom drustvu, jer je fenomenologija pravne krize izuzetno raznolika i razudjena; ta vrsta krize za razliku od nekih drugih (ekonomska, politicka, socijalna) teze je odrediv pojam i ona pre svega predstavlja samo pogodno misaono orudje u rukama pravnika da daju opis, zapravo neku vrstu dijagnoze obolelog pravnog poretka u nas. Tu dijagnozu su autori, svaki u svom segmentu izlaganja, u temi koju problematizuju, postavili vrlo tacno, sa nepogresivim (pr)ocenama bilo da govore o tome sta je neustavno u saveznom Ustavu ili u Ustavu Srbije (Kostunica i Vucetic), u izbornom zakonodavstvu (Pajvancic), zakonima o udruzivanju gradjana (Vasilevska), Zakonu o javnom informisanju (Vodinelic), propisima o frekvencijama (Zivkovic), Zakonu o univerzitetu (Tomic), o drzavljanstvu (Cok), o prometu nepokretnosti (Petrovic-Skero), poreskim zakonima (Popovic), kaznenim i kazneno-procesnim zakonima (Pihler i Grubac), zakonima o organizaciji i radu uprave (Lilic), Zakonu o sudovima (Sarkic), Zakonu o advokaturi (Beljanski) ili zakonima o radnim odnosima (Ivosevic). Tu nepogresivost, uz nesumnjivu strucnost autora, valja, bez sumnje, pripisati izuzetnoj ostrini krize prava, odnosno njenoj patologiji koja je postala ne samo duboka vec i sveobuhvatna. Ona danas, volens-nolens, zadire u sve oblasti zivota i postaje kocnica slobodama ljudi i napretku drustva u celini.

Nepravna drzava, odnosno prevlast izvrsne vlasti u odnosu na sudsku, tacnije, politicka instrumentalizacija pravnih normi, ne samo da je generator pravne krize, vec i krize drzave i drustva u celini. Pravo je ponizeno, pravni sistem je unisten, uzvikuju manje-vise svi pravnici, ali su ucesnici ovog skupa teorijski jasno obrazlozili svojevrsnu primitivizaciju prava, decivilizaciju pravnog poretka u celini. Tu se ne radi o pojedinim i uzgrednim nejasnocama, pravnim zamrsenostima, neuskladjenostima kakve srecemo gotovo u svakoj zemlji ma kog civilizovanog pravnog kruga; naprotiv, kod nas je rec o svesnom pravnom galimatijasu kao odlici totalitarnog sistema vladavine koji negira svaku vrstu individualne slobode. A pravno nezasticen pojedinac nije slobodan covek u ma kojem vidu, bio on toga svestan ili ne. Izlaganja sa ovog skupa pretocena u vrednu i kvalitetnu knjigu shvatamo, pre svega, kao pokusaj da se napravi inventar svih vidova i oblika u kojima se ispoljava kriza prava, koja tako neposredno utice na nase zivote. Pravo je tako, nazalost, postalo nauka koja srpskim vlastodrscima pokazuje do koje mere nekaznjeno mogu narusavati pravdu, a da ne naude svojim interesima.
Obnova prava ce zahtevati ne samo nove drustvene okolnosti u kojima ce izvrsna vlast biti vracena na svoj prirodni kolosek, vec i svojevrsnu edukaciju mladih narastaja da je samo iustitia regnorum fundamentum, a da je dobro uredjen pravni poredak moguc iskljucivo na pouzdanom temelju koji se zove ustav kao osnovni akt konstituisanja svake pravne zajednice i svekolikog prava. I dakako na njegovom striktnom postovanju.
Z. M. 

© 1996 - 2000 Republika & Yurope - Sva prava zadrzana 
Posaljite nam vas komentar