Susedi

Hrvatska: Zasto se Racan boji desnice?

U povodu slucaja Bobetko

Samo nekoliko sati nakon sto je objavljeno da je stigla haaska optuznica protiv nekadasnjeg sefa Hrvatske vojske, generala Janka Bobetka (84), gotovo cijela je desnicarska scena u Hrvatskoj odlucila podici pobunu. Prijetilo se oruzjem a sam je Bobetko zapalio masu tvrdnjom da ga nece zivog uhvatiti, odnosno da ce pucati po onima koji budu dosli po njega.
Bobetko je necinjenim, nakon sto je znao za zlocine pocinjene nad Srbima po oslobadjanju sela Medackog dzepa u septembru 1993. nedaleko Gospica i nije kaznio odgovorne, postao meta, kako to pise u famoznom clanku 7. statuta Haaskog suda, zbog objektivne zapovjedne odgovornost, i to zato jer je bio kreator akcije a, sto nije mala stvar, u memoarskoj knjizi Sve moje bitke, objavljene tri godine nakon sporne akcije, za istu ustvrdio da je bila "briljantno izvedena".
Racan je preduhitrio desnicu i odlucio pravno zaratiti sa Haaskim tribunalom, tvrdeci, najprije, da je optuznica neprecizna, zatim da je protuustavna. Reakcije haaskog tuziteljstva uglavnom ismijavaju Vladin prkos. Sanse da Vlada uspije ne vidi niti jedan ozbiljni teoreticar prava u Zagrebu. Sve se manje-vise svodilo na to da Racan kupuje vrijeme i produzuje zivot svojoj vlasti koliko god moze. Uoci detonacije slucaja Bobetko, ankete su HDZ-u davale 25% glasova a SDP-u nesto vise od 16%. Svojim povladjivanjem desnici, Racan je uspio da se ta razlika poveca jos vise, naravno, u korist HDZ-a.

Sankcije na djelu

Kritike na racun Vlade dobro ilustrira izjava profesora teorije prava dr Ivana Padjena, koji kaze da je svojom prvom izjavom o optuznici protiv generala Bobetka, kojom je optuznica ocijenjena protuustavnom, Vlada sebe priblizila nacionalistickom interpretacijom po kojoj hrvatski vojnik u Domovinskom ratu nije mogao pociniti ratni zlocin.
Porciju Vladi dao je i predsjednik Stjepan Mesic koji se u govoru naciji (emitiran preko HTV-a) zalozio za punu suradnju s Haagom, osudivsi cinjenicu da se Bobetka poistovjecuje s Domovinskim ratom, odnosno tezu da se optuzbom Bobetka, na optuzenicku klupu stavlja cijela Hrvatska.
Nakon sto su u petak, 11. oktobra, predstavnici Europske unije prenijeli usmeni demars Ivici Racanu zbog ne-suradnje s Haaskim tribunalom u slucaju podizanja optuznice protiv umirovljenog generala Janka Bobetka, zaredali su se clanci i komentari koji u hrvatskom tisku najavljuju uvodjenje sankcija protiv Hrvatske zbog odbijanja Bobetkova uhicenja. One su, de facto, vec zapocele. Britansko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je da je Parlament u Londonu suspendirao ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruzivanju Hrvatske EU. "Hrvatska je vlada u potpunosti svjesna da se izlaze riziku izolacije i sankcija ako se suprotstavi Medjunarodnom sudu za ratne zlocine", izjavio je spanjolski ambasador u Hrvatskoj, Antonio Pedauye y Gonzalez, jasno potvrdivsi medijske napise da se odnosi Hrvatske i EU priblizavaju ozbiljnoj krizi.

Bobetko nece u bolnicu

Premijer Racan je na to najprije izjavio da ne prihvaca "zveckanje sankcijama". Napokon je priznao da su ekonomske puzajuce sankcije vec na djelu. Slag je dao sef misije EU u Zagrebu, ambasador Wunenberger, koji je porucio Zagrebu da se ne zuri pripremanjem molbe za prijem u clanstvo u EU.
Hrvatska je pozicija otezana i zbog toga sto Bobetko, uredno servisiran i savjetovan od celnika desnih stranaka i njenih satelita, odbija odlazak u bolnicu u cemu ga nije uspio nagovoriti niti Racan koji se zadrzao cak dva sata u generalovom domu. Da je Bobetko u bolnici, i to na istom katu u nekadasnjoj vojnoj bolnici u naselju Dubrava u kojoj su preminuli Gojko Susak i Franjo Tudjman, hrvatska bi Vlada lakse izisla na kraj s medjunarodnim pritiscima.
Obje strane, hrvatska Vlada i haasko tuziteljstvo, cekaju odluku Zalbenog vijeca Suda u Haagu, receno je u zajednickoj izjavi nakon susreta Carle del Ponte i Ivice Racana. Ako Vijece haaskih sudaca odbije zalbe, hrvatska ce Vlada, zeli li izbjeci sankcije, morati naci nacina da Bobetku uruci optuznicu. Prva je varijanta da general odustane od nepriznavanja Haaskog tribunala i izjave u kojima je najavljivao da ce pucati na svaku osobu koja ga bude dosla uhititi i da ga iz njegove kuce "nece izvuci zivoga", te da pristane primiti optuznicu na koju bi se ocitovao iz Zagreba. Druga je varijanta da ostane tvrdoglav i nastavi ucijenjivati cijelu Hrvatsku svojim polozajem. Tada Vlada preko Ministarstva pravosudja salje optuznicu Zupanijskom sudu u Zagrebu a ovaj naredjuje policiji da kuca na Bobetkova vrata.
Problem je da se pred generalovim domom nalaze naoruzani ljudi koji najavljuju spremnost da Bobetka brane "svim sredstvima". Trenutak kada bi policija krenula prema Bobetkovoj kuci mogao bi postati dramatican.

Zlocinci kao heroji

Osim pravne i politicke, u ovoj fazi postoji i psiholoska dimenzija Racanove taktike. Prvo je izazvao Haag da bi oslabio galamu koju je digla desnica. Sada nastoji poruciti javnosti da je na pravnom planu ucinio sve sto je mogao. Kupovanjem vremena otklonio je rizik da se nezadovoljstvo desnicara zakuhano optuznicom prebaci na ulice, izborio je ustupak da stari i bolesni general ne mora u Haag, ali je odlucio sudbinu zemlje i svoje Vlade prebaciti u Bobetkove ruke. Oni koji savjetuju Bobetka, koriste ga za destabilizaciju Racanova rezima.
U kolo onih koji govore o medjunarodnoj zavjeri koja u Hrvatskoj hoce izjednaciti zrtvu i napadaca te povrijediti ugled i dostojanstvo hrvatskih branitelja, ukljucili su se i katolicki biskupi. Sa svog 25. plenarnog zasjedanja u Krku ponovili su vec poznata anti-haaska stajalista po kojima taj sud ne vodi racuna o zadovoljenju pravde i medju gradjanima siri osjecaj nemoci i izgubljenosti.
Jedini koji su zadovoljni su predstavnici HDZ-a koji kao da broje dane do pada Racanove Vlade. Njihov najglasniji saborski zastupnik, Vladimir Seks, vec se zahvalio Racanu sto je ovaj preuzeo retoriku bivse Tudjmanove stranke.
U Hrvatskoj vlada masovna pojava da su ljudi koji su optuzeni za teske ratne zlocine i koji bi trebali dozivljavati opcu osudu javnosti, dozivljeni kao heroji; iako imaju na stotine ili tisuce mrtvih iza sebe, javnost ih ne osudjuje; oni su pocasni gradjani. To jest rezultat snazne nacionalisticke propagande za vrijeme Tudjmana, ali i nedostatak otklona Racanove vlade od naslijedja Tudjmanove vladavine. Izuzev nekih nevladinih udruga i nesto intelektualaca i novinara, tu i tamo nekog politicara, vise-manje sve politicke i druge elite, pa i crkvene, uzimaju stanoviste da je Haaski tribunal neprijateljski raspolozen prema Hrvatskoj.
Nema stranke u Hrvatskoj koja se deklarativno ne izjasnjava za europsku integraciju. Ali ta ista Europa tretira Franju Tudjmana kao osumnjicenika za ratne zlocine, to jest, prakticno kao zlocinca, jer proces protiv njega nije pokrenut samo zato sto je umro. U Hrvatskoj, pak, za vecinu ljudi, Tudjman je otac nacije i najveca povijesna licnost.

Racanova »Krajina« u Zagrebu

Tu dolazimo do Racana. On nece osuditi Tudjmana kako ga osudjuje Europa. On takodjer nece priznati da su "Oluja", i sve akcije prije te, imale i sekundarne ciljeve, a ne samo oslobodilacke, to jest, da su imale za cilj i etnicko ciscenje terena od Srba. Racanova politika sprijecava Hrvatsku da se Haaske optuznice dozive kao rutinska pravosudna stvar. A zasto se Racan ponasa tako? Zato sto se boji desnice.
Racan je prvi puta panicno reagirao kada je oko sto tisuca ljudi demonstriralo na splitskoj rivi za generala Norca. Iako se poslije vidjelo da se Norcu sudi bez ikakvog problema u Rijeci, on je u slucaju Bobetko pokazao isti strah.
Sada je, pak, isprovocirao oruzane straze oko Bobetka. Dao im je legitimitet. Jer ti ljudi mogu reci: ako Premijer moze opstruirati pravnu drzavu, onda to mozemo uciniti i mi, hrvatski branitelji. Sada, kada ima Bobetkovu kucu kao neku vrstu eksteritorijalnog podrucja, kao neki posjed na kojem hrvatska vlast ne funkcionira, kao neku malu "Krajinu" usred Zagreba, Racan svojom politikom nastavlja rusiti pravnu drzavu. Jer ako sef Vlade opstruira nalog Haaskog suda, onda je to pouka hrvatskim gradjanima da vladavina prava, po kojoj su svi gradjani jednaki pred zakonom, nije vazna.
Razgovarajuci ovih dana s odvjetnikom Tihomira Blaskica, Antom Nobilom, pitao sam ga lijeci li mozda Racan svoje psiholoske ili nacionalne komplekse koje je zaradio kao bivsi vatreni komunist? Nobilo misli da je tako. Racan, kaze, ima komplekse zbog 1971. i cinjenice da je nakon te teske godine za Hrvatsku isplivao kao politicki lider. Ali, ne shvaca li Racan da nacionalisticka desnica za njega nikada nece glasati sto god on bude napravio, odnosno da gubi na vjerodostojnosti kod birackog tijela koje ga je dovelo na vlast, a posebno kod medjunarodne zajednice jer se ne pokazuje kao legalista?
Umjesto da rjesava svoje komplekse zaradjene u doba komunizma, Ivica Racan bi mogao konacno shvatiti da mu Vlada nije psihoanaliticki kauc, vec mjesto gdje se gradi pravna drzava i medjunarodni kredibilitet drzave. Stoga, vjerujem, mogao bi prestati razarati ustavni poredak Hrvatske.

Drago Pilsel

Pravosudje: Test za policiju i pravosudje

Rat/Mir: Pitanje Iraka


1996 - 2002 Republika & Yurope - Sva prava zadrzana 
Posaljite nam vas komentar