Prosveta
Pismenost u svetu i kod nas
Od 1964. godine razvija se novi pristup pismenosti i opismenjavanja pod
nazivom funkcionalno opismenjavanje i pismenost
Olga Perazic
Jasmina Belic
U savremenom svetu pismenost se posmatra kao pravo ali i obaveza svakog
pojedinca.*
Do polovine ovog veka koncept pismenosti podrazumeva elementarnu
analfabetsko-jezicku i matematicku orijentaciju, a to znaci osnovno
savladavanje vestina citanja i pisanja. U medjunarodnim okvirima odrednice
pismenosti su se od kraja II svetskog rata naovamo stalno dopunjavale. Od
1964. godine razvija se novi pristup pismenosti i opismenjavanja pod
nazivom funkcionalno opismenjavanje i pismenost. Osnovu ovakvog koncepta
cini odnos izmedju pismenosti i privrednog razvoja.
Nova pismenost - koncept OECD-a
Iako je u zemljama OECD-a iskorenjena nepismenost a najveci broj
stanovnika ima srednju skolsku spremu (od 47% u SAD do 61% u Austriji),
danas je u tim istim zemljama jedna od osnovnih tema obrazovanja -
pismenost odraslog stanovnistva.
Globalizacija svetske ekonomije nastala je kao posledica eliminisanja
odredjenih barijera u medjunarodnoj trgovini (posebno uklonjenih
potpisivanjem Slobodnog trgovinskog sporazuma Severne Amerike i
Mastrihtskog ugovora), sirenjem i rasprostiranjem informacija i
komunikacijskih tehnologija, koriscenjem sve efikasnijih sredstava
transporta. Pojava globalizacije ekonomije karakterise izuzetan rast
tokova (na trzistu rada, kapitala, roba). Novi poslovi zahtevaju pismene
radnike, odnosno preovladjujuci broj radnih mesta zahteva dobro obucenu
i obrazovanu radnu snagu.
Prema definiciji Projekta Medjunarodne pismenosti odraslih (IALS)
pismenost se danas definise kao:
1. Prozna pismenost - znanje i vestine koje omogucavaju razumevanje
i koriscenje informacija dobijenih iz tekstova, ukljucujuci razlicite
publikacije, price, pesme i sl.
2. Dokumentaciona pismenost - znanje i vestine koje su neophodne da
bi se locirale informacije koje se nalaze u razlicitim formularima -
npr. prijava za posao, formulari za razlicita placanja, razliciti redovi
voznje, mape, tabele, grafikoni i sl.
3. Kvantitativna pismenost - znanje i vestine koje su neophodne za
primenu aritmetickih operacija samih ili grupisanih brojeva koji su
stampani u materijalima, kao na primer izvestaj o stanju na racunu u
banci, odredjivanje poreza na sopstveni prihod, odredjivanje iznosa
kamate na pozajmicu i dr.
Projektom IALS obuhvaceno je sest zemalja OECD-a: USA, Kanada, Nemacka,
Holandija, Svedska i Svajcarska u kojima je obradom uzorka od 1500
do 8 000 ljudi utvrdjen nivo pismenosti definisan na gore navedeni
nacin. Rezultati su sledeci: visok nivo prozne, dokumentacione i
kvantitativne pismenosti pokazalo je svega 20% Amerikanaca. Najvisi nivo
pismenosti pokazali su Svajcarci (35% obuhvacenog stanovnistva pokazalo
je visok stepen pismenosti). U odredjene faze istrazivanja ukljucila
se i Poljska sa sledecim rezultatima: 3% stanovnistva Poljske ima visok
nivo prozne, 6% dokumentacione i 7% kvantitativne pismenosti.
Da li su Jugosloveni neobrazovani i nepismeni?
Da sa postojecom obrazovnom strukturom aktivnog stanovnistva Jugoslavija
nije u stanju da bude konkurentna na svetskom trzistu, govori cinjenica da
u poredjenju sa zapadnim zemljama (sem Portugalije, Italije i Turske),
kvalifikaciona struktura stanovnistva u SR Jugoslaviji je izrazito
nepovoljna (9,5% stanovnistva je bez ikakve skolske spreme, odnosno 7%
je nepismeno, 23,4% ima nepotpunu osnovnu skolu, 25% osnovnu skolu,
32,3% srednje obrazovanje, 3,8% vise i 5,0% visoko obrazovanje).1
Takodje je i obuhvacenost obrazovanjem posle obaveznog na daleko nizem
nivou u SR Jugoslaviji (50,3%) nego u zemljama OECD (u Austriji ona
iznosi 79%, Svajcarskoj 82%, i SAD i Japanu 96%).
Nepismenost (tradicionalna - alfanumericka) u Jugoslaviji i dalje
predstavlja znacajan problem. Dok je u razvijenim zemljama sveta broj
nepismenih gotovo zanemarljiv, Jugoslavija je i dalje na vrhu lestvice
po procentu nepismenih u Evropi.
Nepismenost moze da se posmatra kao licni hendikep, socijalna bolest
i ekonomska steta po privredu jedne zemlje. Medjutim, distribucija
pismenosti unutar stanovnistva je dobar indikator razlika izmedju raznih
socijalnih grupa. I obratno, pismenost stanovnistva je osnovni element
u bilo kojoj strategiji promovisanja socijalne kohezije jedne zemlje.
Zato cemo ovom prilikom nepismenost u Jugoslaviji posmatrati kroz prizmu
jednakosti u dostupnosti obrazovanja bez obzira na polnu, versku,
nacionalnu, starosnu i etnicku pripadnost (kako je to Ustavom jasno
odredjeno).
Da li je zaista obrazovanje, i to osnovno, koje je istovremeno i obavezno,
bilo i ostalo dostupno svima pod istim uslovima?
Na to pitanje cemo pokusati da odgovorimo posmatrajuci polnu, starosnu,
regionalnu, nacionalnu i etnicku distribuciju nepismenih u Jugoslaviji.
Starosna, polna, nacionalna i regionalna distribucija nepismenih
Analizirajuci stanje nepismenosti u Jugoslaviji mogli bi na prvi pogled
da zakljucimo da se u periodu 1981-1991 procenat nepismenih smanjio sa
10,8% stanovnistva na procenjenih 7%.
Generacijski problem. Nepismenost je problem s kojim se najvise
suocavaju osobe koje su starije od 50 godina a takvih je u Jugoslaviji
82% (od ukupnog broja nepismenih). Istovremeno, znacajno je smanjena
nepismenost starosne grupe od 30 do 49 godina starosti (u starosnoj
grupi 30-39 godina sa 3,1% na 1,8%; u starosnoj grupi 40-49 godina sa
9,6% na 2,9% i preko 50 godina starosti sa 27,2% na 17,7%). U odnosu
na 1981. godinu kada je popisom utvrdjeno da ima 50 000 nepismenih u
starosnoj dobi 10-29 godina, u 1991. nepismenost u toj starosnoj grupi
je smanjena ali i dalje je visoka: preko 43 000 mladih je nepismeno.
Problem sela. Kakav je bio odnos prema selu moze se (pored mnostva
ekonomskih indikatora) videti i po tome sto je stopa nepismenosti na
selu tri (prema popisu) do cetiri (prema proceni, ukljucujuci i Kosovo
i Metohiju) puta veca od stope nepismenosti u gradu. Nepovoljnije stanje
pismenosti na selu u odnosu na grad ogleda se u svim starosnim grupama i
kod muskaraca i kod zena. Interesantno je da je stopa nepismenosti kod
muskaraca na selu 3,2 puta veca nego kod muskaraca u gradu, dok je kod
zena taj raspon duplo manji - stopa nepismenosti zena na selu je za 1,6
puta veca nego kod zena u gradu.
Zene. Svaka deseta zena u Jugoslaviji je nepismena.2 U mladjim starosnim
grupama broj nepismenih se krece u rasponu od 1,5% (od ukupnog broja
stanovnika starosne dobi od 10 do 14 godina starosti), 1,8% (starosna
grupa 15-19 godina), 2,1% (starosna grupa 20-29 godina), 2,6% (starosna
grupa 30-39 godina starosti) i 4,8% (40-49 godina starosti). U starijoj
starosnoj grupi situacija je daleko poraznija: svaka sesta zena u dobi
izmedju 50 i 59 godina je nepismena, a svaka treca u dobi preko 60 godina.
Procenjuje se da je oko 28 000 zena starosne grupe 10-29 godina
nepismeno. Interesantan je podatak da je podjednaka zastupljenost i
gradskog i seoskog stanovnistva (prema popisanim podacima).
Da je nepismenost problem nejednakosti zena u jugoslovenskom drustvu
govori i podatak da od deset nepismenih u Jugoslaviji osam je zena,
odnosno 80,4% ukupnog broja nepismenih cine zene.
Da je polozaj zena iz ruralnih podrucja daleko nepovoljniji od polozaja
zena iz urbanih podrucja, govori podatak da je svaka peta zena koja zivi
na selu nepismena. U gradskim podrucjima tek svaka dvadeseta zena je
nepismena. Drugim recima, od ukupnog broja nepismenih zena, tri cetvrtine
zivi na selu.
Nacionalna ravnopravnost. Postoji znacajna razlika u stopi nepismenosti
u zavisnosti od nacionalne pripadnosti: najmanja stopa nepismenosti je
kod Slovaka i Rusina (po 1,4%), Madjara 2,5%, nacionalno neopredeljenih
(3,2%), Bunjevaca (3,5%), Makedonaca (3,8%) i Hrvata (4%). Od ukupnog
broja Crnogoraca 5,1% je nepismeno, a Srba 6,8%. Veca stopa nepismenosti
od jugoslovenskog proseka je kod Muslimana (9,5%), Bugara (9,9%), Albanaca
(12,4%) i Vlaha (18,2%).
Najalarmantnija situacija je kod Roma. Svaki cetvrti Rom je nepismen
(26,7%). Sest od deset Roma nema zavrsenu osnovnu skolu. Nepismenost kod
Roma nije samo generacijski problem (80% Roma starijih od 60 godina je
nepismeno), problem zena, vec sto je najgore i problem mladih. Od ukupnog
broja Roma starosne grupe od 15 do 19 godina 15,9% je nepismeno a 56,9%
nije zavrsilo osnovnu skolu. U starosnim grupama od 20 do 29 godina
i 30 do 39 godina raste broj nepismenih Roma (svaki peti je nepismen)
ali i broj onih koji su zavrsili osnovnu skolu (50%).
Regionalna distribucija. Problem nepismenih u Jugoslaviji moze da se
posmatra i kao problem sever-jug.
Najvece stope nepismenih u Jugoslaviji su u sledecim opstinama:
Babusnica i Kursumlija (15,5%), Vladicin Han (15,9%), Lebane (17,8%),
Blace (18,1%), Zitoradja (18,3%), Trgoviste (18,4%), Bojnik (22,6%),
Gadzin Han (20,4), itd.
Najveca stopa nepismenosti zena je u opstinama: Kosjeric i Cajetina
(po 20%), Vladimirovci i Vlasotince (po 22%), Babusnica i Vladicin Han
(po 26,5%), u opstini Lebane (28%), opstini Blace, Zitoradja, Crna Trava
(30%), Gadzin Han (34%), Bojnik (37%). Prema podacima sa popisa iz
1991. na Kosovu i Metohiji je 15,4% zena nepismeno. Medjutim, s obzirom
da je 1981. bilo popisano da je 26,6% zena nepismeno, tako da nije bilo
opstine (cak ni opstine Pristina) bez preko 20% nepismenih zena, a da
ovim popisom nisu obuhvacene albanske zene, pitanje je da li je stanje
medju tim stanovnistvom sada bolje ili gore nego pre deset godina.
Savez slobodnih gradova i opstina Srbije Stopa nepismenosti je
u tim opstinama duplo manja od jugoslovenskog proseka i iznosi 3,7%
(da podsetimo - jugoslovenski prosek je 7%) i to i kod muskaraca i kod
zena i u starosnim grupama do 60 godina starosti.
Savez slobodnih gradova i opstina Srbije zahvata 26% ukupnog broja
stanovnika i 15% ukupnog broja nepismenih u Republici Srbiji. Od
ukupnog broja nepismenih (622 369), na podrucju ovih opstina ima 96 162
nepismenih. Od tog broja, 1869 su mladi do 19 godina starosti, 2349 od 20
do 29 godina, 3000 od 30 do 39 godina, 4289 od 40 do 49 godina starosti,
sto ukupno cini 12% nepismenih sa tog podrucja. Ostalih 88% nepismenih
je starije od 50 godina. Od ukupnog broja nepismenih (sa tog podrucja)
84,2 % cine zene, odnosno 62% zene preko 60 godina starosti.
*
Svi ovi podaci o nepismenosti dobijeni su na osnovu izjava o
nepismenosti prilikom popisa stanovnistva 1991. godine. Do sada nije
bilo posebnih empirijskih istrazivanja o stvarnoj nepismenosti, posebno
o tzv. funkcionalnoj nepismenosti.3 Medjutim, na osnovu podataka o
broju zavrsenih razreda osnovne skole mogu se izvesti neke procene
(takodje na osnovu popisa iz 1991). U funkcionalno nepismene sigurno
treba uracunati one koji nisu zavrsili nikakvu skolu (9,5%), i one koji
su zavrsili 1-3 razreda osnovne skole (2,9%) - sto daje 12,4% u celini
populacije SRJ. Ovde verovatno treba dodati i znacajan broj onih koji
su zavrsili 4-7 razreda osnovne skole (njih u populaciji ima 20,6%) jer
nema garancije da su dosegli nivo funkcionalne pismenosti. Tako da bi
i na prvi pogled bez ikakvih terenskih istrazivanja mogli da tvrdimo sa
gotovo potpunom sigurnoscu da ce se primenom nove definicije pismenosti
bar 33% stanovnistva pokazati kao nepismeno.
* Autori ovog clanka su ujedno i autori projekta: »Jugoslovensko
drustvo na putu ka drustvu koje uci«, koji jednim delom obuhvata i
istrazivanja nivoa »nove pismenosti« u Jugoslaviji. Istrazivanja
na terenu ce biti obavljena od juna do oktobra u saradnji sa mladim
istrazivacima Srbije i Savezom slobodnih gradova i opstina.
- Izvor: Podaci iz Popisa 1991: - »Stanovnistvo staro 15 i
vise godina prema skolskoj spremi, polu i starosti (SRJ, republike,
pokrajine)«; - »Stanovnistvo staro 15 i vise godina prema
polu, skolskoj spremi i pismenosti, (SRJ, republike, pokrajine, opstine
i naselja)«; - »Stanovnistvo staro 10 i vise godina prema
polu, a nepismeni i prema starosti (SRJ, republike, pokrajine, opstine
i naselja)«.
- Tacnije, 11,1% zenske populacije u Jugoslaviji je nepismeno.
- Pominjemo dva znacajna istrazivanja koja se odnose na razlike izmedju
pismenosti koja se utvrdjuje popisom stanovnistva i stvarnog nivoa
pismenosti: Rot i Bukvic (1971) su ustanovili da se vise od 50% ispitanika
koji su registrovani kao pismeni (zavrsena cetiri razreda osnovne skole)
ne moze svrstati u tu kategoriju prema rezultatima na testovima citanja,
a svega 5% se nalazi u kategoriji pismenih prema rezultatima testiranja
pisanja; rezultati istrazivanja S. Alibabic (1994) govore o tome da
je tek svaka jedanaesta funkcionalno opismenjena odrasla osoba potpuno
osposobljena za samostalno ucenje.
|