Preuzeto sa SAM - Srpska Anarhisticka Mreza
=== =========================
INTERVJU PROF. DR BRANKA KOSTICHA REVIJI "INTERVJU"
Gospodine Kosticu, da li se mogao sprijeciti raspad zemlje?
- Tvrdim da se prethodna Jugoslavija nije raspala, nego da je
razbijena. Kada se nesto raspadne, sada od toga ne ostaje nista.
A mi ipak imamo Saveznu Republiku Jugoslaviju i njen
kontinuitet sa prethodnom Jugoslavijom. Iako to nije sasvim
dovedeno do kraja, vjerujem u to cak i vise nego 1991. i 1992.
godine.
Mislim da je posljednja sansa za sprecavanje razbijanja
Jugoslavije bila poznata martovska sjednica Predsjednistva
SFRJ, kada je doslo do blokade u radu kolektivnog seva drzave
i nije prihvacen predlog vojnog vrha za uvodjenje vanrednog
stanja u zemlji. Da je tada uvedeno vanredno stanje ne mislim
da bismo ocuvali Jugoslaviju u predjasnjim granicama, ali
pretpostavljam da bi do otcjepljenja nekih republika doslo sa
manje zrtava i razaranja. I onda sam tvrdio da se Srbi u
Republici Srpskoj Krajini ne bi digli na oruzani ustanak da ih
Tudjmanova HDZ nije izbacila iz hrvatskog Ustava i da im je
priznala samo kulturnu autonomiju.
Mirovni plan za Bosnu je potpisan u Parizu. Kako Vi
komentarisete mogucnost sprovodjenja ovog sporazuma?
- Gotovo sam siguran da ce mir potrajati u Bosni godinu dana,
do zavrsetka izbora u SAD, bez obzira sto ni u tom periodu ne
treba iskljuciti incidentne situacije. Sta ce biti dalje, tesko je
prognozirati. Jos 1991. godine sam javno govorio da Engleska i
Francuska, nasi tradicionalni saveznici, u zacetku jugoslovenske
krize nijesu bile zemlje Cercila i De Gola, nego zemlje
Cemberlena i Petena. Gledanje tih zemalja na nasu krizu se
mijenja u pozitivnom pravcu. Polako, ali se ipak mijenja. Mi ni
tada nijesmo trazili bezpogovorne prijatelje, ali smo ocekivali i
od njih i od ostalih mocnih zemalja objektivniji pristup i
gledanje i ravnopravan tretman svih strana u sukobu.
Perspektiva mira u Bosni ce presudno zavisiti od ponasanja
SAD i Njemacke. Ako njima bude odgovarao mir, Bosna ce biti
mirna. Ali perspektiva mira se nece graditi naoruzavanjem bilo
koje od sukobljenih strana u Bosni, vec postepenom
demilitarizacijom citave Bosne.
Licno strepim od toga sto se sjutra moze desiti na velikim
prostranstvima bivseg SSSR-a. Ako se Rusija i novonastale
drzave stabilizuju i mir u Bosni ce biti perspektivniji. Ako
tamo dodje do gradjanskog rata, opet ce se zaratiti i na Balkanu.
Prema tome, mnogo je nepoznanica da bi se sada davale
pouzdanije prognoze.
Da li je Mirovni sporazum o Bosni uspjeh ili poraz politike
Slobodana Milosevica?
- Veoma mi je zao i tesko mi pada sto se i danas, poslije svega
sto se desilo, kada su mnoge stvari postale jasnije i uocljivije,
sve to sto nam se desilo vezuje za pojedince, pa i za Slobodana
Milosevica. O Mirovnom sporazumu o Bosni znam koliko i
ostali gradjani, jer vec skoro tri godine ne kontktiram ni sa kime
iz drzavnog vrha Crne Gore, Srbije i Savezne Republike
Jugoslavije. Ali i toliko koliko znam, dovoljno je da pozdravim
potpisivanje tog Sporazuma, bez obzira sto sam svjesan da su
mnoga ocekivanja ostala neostvarena. Svima nama koji sa strane
pratimo i ocjenjujemo mnogo je lakse, nego onima koji nose
tesko breme odgovornosti za sudbinu citavog naroda i drzave.
Izdizuci se iznad motiva dnevne politike, cak i sa ovako kratke
vremenske distance, vjerujem da ce objektivni sud istorijske
nauke, protekom vremena, ustanoviti najkrupniju zaslugu
Slobodana Milosevica sto je svojom cvrstinom i postojanoscu
onemogucio scenario secesionistickih republika, koje su
podsticajem separatistickih snaga na Kosovu i Metohiji
namjeravale da razbijanje Jugoslavije zapocnu sa ratnim
pozarom u Srbiji, a ne na svojoj teritoriji. I ne manje od toga,
sto je za razlikuod svih drugih politicara i politikanata, potvrdio
da ima format drzavnika. Najzasluzniji je sto je na podrucju
Savezne Republike Jugoslavije sacuvan mir i sto i na ovim
teritorijama nije doslo do gradjanskog rata, koji bi nas poveo u
ambis jos gore nego u Bosni.
Autori petocasovne dokumentarne emisije BBS "Kako je
umrla Jugoslavija" razgovarali su sa Vama u pripremi pet
sati, a potom snimali razgovor pola sata. Prikazali su samo
dio koji se odnosi na Vas telefonski razgovor sa generalom
Adzicem u vezi Kukanjcevog hapsenja Alije Izetbegovica.
Sta ste Vi ustvari rekli o tomje? Kako ocjenjujete ovu emiciju?
- Tu sam i ja napravio gresku. O zadrzavanju Alije
Izetbegovica obavijestio me telefonom general Zivota Panic,
koji je bio zamjenik nacelnika Generalstaba. A general Adzic
me (takodje telefonom) obavijestio kada je Izetbegovic pusten
prije nego sto je kolona JNA izisla iz Sarajeva.
Pored toga sto sam bio iznenadjen, kazao sam da sam se i
obradovao toj vijesti, jer sam se ponadao da cemo uspjeti
deblokirati 300 nasih kadeta, koje je Alija Izetabegovic dugo
drzao blokirane u kasarni u Sarajevu. To su bili sve djecaci
mladji od 17 godina koji su tamo pohadjali vojnu skolu. Racunao
sam i na delbokadu Komande Druge armije u Sarajevu.
Ofanzivnim dejstvom JNA radi deblokade ovih pripadnika bili
bi ugrozeni i njihovi zivoti i zivoti brojnih civila u Sarajevu.
Mislim da je i ovaj detalj o tome sta sam rekao, a sto su oni
objavili, dovoljan da svaki objektivni citalac sam izvuce
zakljucak o karakteru emisije. Vjerovao sam Bi-Bi-Si-u, kao
renomiranoj TV kuci. Ekipa koja je pravila seriju, ocigledno je
unaprijed imala scenario, umjesto da ga sastavlja iz
raspolozivog materijala. Sa tog stanovista, serija nece iamti
trajniju vrijednost. No, i pored toga, mislim da je bila
interesantna velikom broju gradjana, jer ih je podsjetila na
kosmar kroz koji smo svi prolazili.
Medjunarodni sud u Hagu podigao je najnovije optuznice
protiv Mrksica, Sljivancanina i.... za ratni zlocin. Vi ste tada
bili vrhovni komandant JNA. Sta mislite o tome?
- Nazalost, na osnovu svega sto mi je do sada poznato o radu
Haskog tribunala, sticem utisak da se prije radi o instituciji
formiranoj za politicku upotrebu, nego o instituciji koja ce stati
u zastitu pravde i postovanja medjunarodnih konvencija iz oblasti
ratnog prava. Inace, svako razuman ce podrzati najostrije
sankcionisanje svih pocinjenih ratnih zlocina, bez obzira ko ih je
pocinio.
Kada je rijec o starjesinama koje ste pomenuli, odmah moram
izraziti sumnju u dobre namjere pokretaca te inicijative, odnosno
u vjerodostojnost podataka na bazi kojih je ta inicijativa
pokrenuta. Ja sam svojevremeno zavrsio skolu rezervnih oficira
JNA. Ali, ne samo starjesine, nego i vojnici su na sluzenju
vojnog roka na prvim casovima obuke upoznavani sa osnovnim
odredbama Zenevske konvencije. Ne mogu ni da pretpostavim
osnovanost tih optuzbi iz jednostavnog razloga sto je i domacoj
i medjunarodnoj javnosti poznato da su to bili starjesine vojske
koja je bas u Vukovaru zarobila veci broj pripadnika hrvatskih
paravojnih formacija, medju kojima je jedan broj njih odmah bio
optuzen za teske ratne zlocine sa nepobidnim dokazima. Cak i
prema takvima se Jugoslovenska narodna armija korektno i
humano ponijela. Kasnije su svi oni razmijenjeni u aranzmanu
gospodina Milana Panica, kao predsjednika Vlade Savezne
Republike Jugoslavije, po principu "Svi za sve", zbog cega je
bilo masovnih i opravdanih reagovanja u nasoj javnosti.
Mesic, Kadijevic, Stambolic, a ovih dana i Jovic objavili su
knjige svojih sjecanja o tome ko je i kako doprinio raspadu
zemlje. U njima se pominje i Vase ime, sto je razumljivo s
obzirom na to da ste u to vrijeme bili sef drzave. Otkud, po
Vasem misljenju, poplava memoarske literature i pranja ruku
u vidu dnevnickih biljeski post festum?
- Mislim da nije problem u tome koliko se pise, nego kako se
pise i sta se pise. Ima dosta toga sto zahtijeva jednu mnogo
duzu vremensku distancu, ne zato sto publikovanje tih stvari
sada moze stetiti ovoj ili onoj politickoj partiji, nego zato sto
publikovanje nekih stvari sada i u ovom trenutku moze donijeti
vise stete nego koristi citavom narodu i zemlji u cjelini. Inace,
mislim da je cak pozeljno ostaviti sto vise pisanih dokumenata
za one koji ce u malo daljoj perspektivi, kada nas vise i ne
bude, pisati istoriju ovog perioda. Tada ce oni moci da daju
mnogo objektivniju i nepristrasnu ocjenu zbivanja, pa i nase
uloge u njima.
Nijesam bio u posjedu knjige nijednog od pomenutih autora.
Procitao sam samo nekoliko fragmenata iz Kadijevicevog
rukopisa, koje je objavila dnevna stampa i nekoliko fragmenata
iz Joviceve knjige, takodje objavljenih u novinama. Na osnovu
toga se ne moze davati pouzdan sud o tim knjigama. Naravno,
sa interesovanjem cu ih citati, pa vjerovatno i biti u prilici da
ponesto kazem o njima, isto kao sto sa zanimanjem ocekujem
sud javnosti i o mome rukopisu koji sam pripremio za stampu.
Uskoro treba da izadje iz stampe Vasa knjiga Svjedocanstava
koja se odnosi na vrijeme kada ste bili predsjednik
Predsjednistva Crne Gore i sef jugoslovenske drzave. Mozete
li nam kazati neki interesantan detalj iz nje?
- Ja sam u toku protekle dvije godine napisao mnogo vise od
toga sto sam izdvojio za ovu knjigu. Osnovna zelja mi je bila da
se sto vise toga nadje zabiljezeno na papiru. Za mene licno,
sasvim je irelevantno da li ce se ta knjiga pojaviti u martu
iduce ili neke naredne godine. Ogranicio sam se na period
1989-1992. godine. Vodio sam racuna o elementima koje sam
pomenuo u odgovoru na Vase prethodno pitanje. A o detaljima
cemo razgovarati kada se knjiga pojavi, ako za to budete imali
interesa.
Jeste li definitivno rekli zbogom politici?
- Jesam.