Pisi Sabina,  
Pisi malena,  
Nek ti ne stoje  
ni olovka ni dah!  
Nase ce pjesme ostati  
i kada tijelo postane prah.  

Pisi, Sabina,  
Pisi malena  
neko ce nase pjesme da voli.  
Mozda jos ima djevojcica  
sto ih zimljivo srce boli.  

Pisi Sabina, pisi, pisi...  
Ne daj da stoje olovka ni dah!  
Neka ove carobne rijeci  
uplase vuka, zimu i strah.  

Pisi Sabina  
zvrljaj i bacaj  
pjesme ponovo olistaju  
i nasim cudljivim okicama  
svoju zelenu boju daju.  

Pisi velike i male pjesme  
neka rijeci teko ko cesme  
neka ptice postanu pjesme  
neka sume postanu pjesme  
i sve sto se moze  
i sve sto se ne smije  
i sve sto se ne smije!  

pisi,Sabina, pisi, pisi ...  
Neka ne miruje  
ni olovka ni dah!  
Nase ce pjesme ostati  
i kada tijelo postane prah.