Dijalog

Demokratska Jugoslavija u demokratskoj Srbiji i Crnoj Gori

Ono sto se desava narodima, narodnostima, radnicima, gradjanima i postenoj inteligenciji u Srbiji i Crnoj Gori je, u sustini, manipulacija monstruoznih razmjera.
Nadvlacenje konopa oko statusa odavno ruinirane (bestemeljne) Savezne Republike Jugoslavije, odnosno republika clanica, cijedi polako ali neumitno i posljednje kapljice energije stanovnistva od Subotice do Ulcinja i obratno. Kao da energija pomenutih osoba nije, i pojedinacno i kolektivno, vec iscijedjena, sto siromastvom sto ratovima sto devastacijom svih mogucih gradjanskih vrijednosti koje su ikada imale kakvo-takvo pravo egzistencije na ovim prostorima...
Cini se da standardi u ponasanju aktera dnevne, nedjeljne, mjesecne ili godisnje politike, koji su postavljeni u vremenu megaludila pod rukovodstvom "ovog optuzenog" (kako ga simpaticno oslovljavaju u haskoj sudnici), jos uvijek vrlo postojano odmjeravaju zivote prosjecnog disaca (za sada) besplatnog vazduha na ovom dijelu Balkana. Drugim rijecima, vlasti, kako na saveznom tako i na republickim nivoima, ponasaju se prema onima koje (dakako) smatraju podanicima na isti prezrivi nacin kojim su Slobo (Slobodo) i njegovi voljni i nevoljni partneri maltretirali narode i narodnosti (istorijski gledano) od Kosova do Kosova, pa i dalje.
Pri svemu tome je do histerije smijesno sto se "istorijsko" pitanje drzavnog statusa Crne Gore (kako tumace jedni), odnosno secesije (kako se glasaju drugi) postavlja u obliku jednacine bez nepoznatih iz gradiva za drugi razred osnovne skole - dakle u blago imbecilnom obliku i sa retardiranom argumentacijom koja ne samo da ne objasnjava motivaciju (ni "indipendista" ni "projugoslovena") vec kao da namjerno zamagljuje stvarno stanje stvari, ozbiljne moguce razlike ili slicnosti, koje bi trebale biti temelj razlaza "dva oka u glavi" ili stvaranja "Kiklopa". Nikakav drugaciji zakljucak se ne moze iz takvog ponasanja pripadnika jedne ili druge opcije izvuci do uznemiravajuceg utiska da oni iz stranaka, partija i vlasti zive u lagodnom ubjedjenju da su stanovnici, podanici, a i poneka grupa gradjana - mentalno zaostali!

Uopsteno govoreci, politicari koji su (uglavnom) vecinski zastupnici pro-federalne odnosno pro-indipendisticke ideje, kao da kriju prave argumente pro et contra, zamajavajuci javnost kojekakvim povrsnim istrosenim "zvakama". Jer, po mnogim analiticarima (manje-vise nepristrasnim), najvazniji argumenti i jedne i druge strane su:

Ljubitelji federacije pokusavaju na svaki nacin da odbrane (barem djelimicno) unitaristicku drzavnu tvorevinu, e da bi time sacuvali, makar u rudimentima, fizicku osnovu srpske drzavne zajednice, usput se apsurdno i cinicno (kako ko) krijuci iza imena Jugoslavije, sto cjepidlakama moze da lici i na ocajnicki potez kojim treba da se prikrije griza savjesti i sramota koju je velikosrpska agresivna politika nanijela samom srpskom nacionu posljednjih decenija. Da nije tako, ili bar priblizno tako, nova ("revolucionarna") vlast i u Srbiji i na tzv. saveznom nivou hitro bi, poslije 5. oktobra, nastojala da se isprave ustavne krive Drine, kojima je (onog jula) "ovaj optuzeni" cusnuo Crnu Goru u vazalni polozaj. Uz to, odbranom "federalnog" stava se, na svojevrstan nacin, odrzava u zivotu iluzija Jugo-nostalgije (sto, od izbora do izbora, "pokupuje" prilican broj glasova), podrazumijevajuci prilicno cvrsto uvjerenje da je dobra drzava - nacionalna drzava.

Zastupnici nezavisnosti tendenciozno ne zele da se sukobe sa oko 40% svojih (navodno) politicki i drustveno sposobnih gradjana, koji su do prekjuce iskreno i borbeno branili Milosevica (preko SNP, uglavnom), da bi se prevrnuli u trenu te sada stoje iza fotelje onog dijela DOS-a koji ne samo da vlada federacijom, vec i nastavlja veliki nacionalisticki (i socijalisticki) san o "Srbiji do Tokija" i osveti Kosova, pa se zbog toga ni u kuloarima crnogorske politicke scene ne smije ni pomenuti cudoviste veliko-srpsko-klerikalistickog fundamentalizma (koje i u samoj Crnoj Gori ima svoje divne primjerke apsurda). Pri tom se i ne pominje cinjenica da veliki dio crnogorske politike (bar trenutno) pociva na upinjanju da se u ovom dijelu zemlje uzgoji blijeda biljcica gradjanskog koncepta drzave (sto je, objektivno, uzasno tesko u politickom okruzenju koje jos uvijek hronicno boluje od socrealistickih bolesti sa dubokim birokratskim simptomima).

I, tako... Okolnosti u nazovi federaciji, a takodje i unutar republika clanica, sve vise podsjecaju na vajmarsku zavrzlamu iz prve polovine 20. vijeka nego na iole ozbiljnu namjeru da se svi akteri javne scene (o... cast izuzecima) suoce sa gorkim i bolnim istinama i ucine sve sto je neophodno, bez obzira na napore i potrebno vrijeme, da se nacini promjena... ili preokret, od kojeg ne zavise samo nasi zivotici, vec i buducnost civilizacije na teritorijama koje nastanjujemo. Medijski spektakl sudjenja "ovom optuzenom" i reakcije velikog dijela domaceg zivlja na posredan nacin dokazuju da je ksenofobicni duh ultra-srpskog fundamentalizma jos ziv i da prijeti gradjenjem temelja za katastrofalnu i tragicnu mogucnost revansizma (sto bi, generalno gledano, mogla biti samo jos jedna od niza slicno motivisanih epizoda u visemilenijumskom kljucanju "balkanskog lonca"). Zalosno je sto su mnogi, kako u zemlji tako i u inostranstvu, zaslijepljeni "demokratskim prevratom" u Srbiji, pa ne vide naznake moguceg razvoja istorije SR Jugoslavije u tom pravcu.
Izgleda da ista vrsta zaslijepljenosti vrijedi i za nevjerovatnu pojavu nesagledavanja cinjenice da se grcenjem dva jarca na deblu gubi nepovratno i vrijeme i energija i entuzijazam i novac i sansa da se, mozda, unutar svake trenutne federalne jedinice vlasti okrenu rjesavanju kolosalne gomile problema, poteskoca, muka, frka i mucnina koje muce svakog stanovnika ponaosob, a i drustvo u cjelini i cjelosti. U takvim okolnostima je ubitacno smijesno i pomenuti razvoj demokratije i ekonomije (sto su dva osnovna preduslova za ono sto nam, posredno i neposredno nudi Evropska unija, a sto bi svakom nosiocu zdravog razuma, ovdje, moglo da izgleda kao sarena laza sa propelerom) sa naglaskom na demokratiju, a samim tim otpada i svaka, pa i najblaza, vjerovatnoca da se demokratska Crna Gora nadje u demokratskoj Jugoslaviji, demokratska Srbija u demokratskoj Crnoj Gori ili demokratska Jugoslavija u demokratskoj Srbiji i Crnoj Gori, cak i pod uslovom da dvije bandoglavo suprotstavljene strane i pronadju voljni ili nevoljni kompromis...
Medjutim, na ovim prostorima je kompromis apstraktan pojam, kao uostalom i suzivot, saradnja, tolerancija i drugi, koji su, mozda, pozajmljeni iz rjecnika nekakvih svemiraca (tudjini, stranci - dakle neprijatelji)!

Zivorad Tasic

Svakidasnjica: Proizvodnje nema, pa nema... «

» Dijalog: Pink delendam esse - Pink treba razoriti