Posto sam bio veoma glupo dijete, vjerovao sam da svoi znaju ono sto mislim.Zato je najbolje razmisljati u samoci.  
Ne sjecam se vise tih "razmisljanja", samo znam da su mi avioni bili opsesija. Stvarao sam i pjesme samo zato da budu duze od Misinih. jer,Misina pjesma samo dvije strofe, a moja cak sest! 
Tako je bilo i tada. Isao sam, razmisljao ili stvarao pjesmu. Uciteljica je takodje morala do skole istim putom. Kada mi se priblizila, odjednom je stala. Obisla je daleko preko livade da je ne bih primijetio. Zasto?  
Kasnije je pricala mojoj mami. Tako sam glasno pricao da me nije htjela postiditi.  

A meni je tek sad jesno, razmisljajuci o ovoj prici, zasto sam bio uvjeren da svi znaju moje misli!