Ne volim da se sjecam vojske U njoj sam dozivio iskustva potcinjenosti i ponizenja svih oblika i intenzitatв, od onih svakodnevnih besmislenih  
naredbi za koje sam morao uzvikivati Razumem!, mada mista nisam razumio, do ucijena i silovanja. Ipak cu uciniti izuzetak i ispricati jedan lijep i smijesan dogadjaj.  

Ljetnja ucionica. To su dvije paralelne duge drvene klupe na polozaju gdje su topovi. Tu smo ljeti imali predavanja. Sjedimo. Kapetan Prcko samo sto nije stigao. Opet ce biti ona grozomorna predavanja o socijalizmu, neprijateljima svih vrsta i samouprav- ljanju. Naravno, puske su kraj nas, jer on, njegovo velicanstvo Neprijatelj, nikad ne drijema. Samo kape drijemaju kraj nas budnih mirno opruzena po asfaltu.  

Dolazi kapetan. Svi skacemo i stojimo mirno. U tom trenu skoci i jedna kapa, ali ne stade mirno da pozdravi kapetana, nego nastavi skakutati. Ipak se umori i pade, a ispod nje odskakuta velika zelena zaba krastaca.